KAPETAN

LIJ IO

VITEZ

LOVRI

LUJO

vitez

LOVRI

:

KROZ SNIJEGOVE
I

MAGLE

NAKLADA AUTOROVA - ZAGREB

1923-

SVA PRAVA PRIDRŽANA

NASLOVNI

LIST IZRADIO

VILKO GECAN.

PREDGOVOR.

Vjeran svome obeanju danom u knjizi »Suzna
ovime drugu knjigu svojih doživljaja pod imenom »Kroz snijegove i magle«. Još u
predgovoru prve knjige izrazio sam mišljenje, da
jesen«, izdajem

e

itaoca zanimati moje postepeno vraanje u
život nakon prebroene životne katastrofe. Upravo
stoga ja sam u ovoj knjizi nastojao, da što jasnije
življe a ne manje vjerno prikažem sve asove,
i

prikazali
osvijetlili sve najrazliitije faze
psihološkog stanja
životnog raspoloženja.
»Suzna jesen« kao prva knjiga mojih doživljaja prikazuje pored glavnog momenta moje životne katastrofe
razne ostale asove
dogoaje,
što su se desili za mog boravka u Rusiji. U toj
knjizi ja sam u prikazivanju svega govorio najviše
0 sebi, jer je tako zahtjevao momenat radnje. Ova
je knjiga manje subjektivna, jer sam pored studije
svog života nastojao opisati moje utiske o Engleskoj
Englezima, kao
o svemu onome što je
stvaralo moju sredinu. Prva je knjiga za itaoca,
mogao bi rei, zbirka najzanimivijih asova, opisanih u više literarnoj formi. Ova je knjiga, pored
mog psihološkog stanja, puna injenica, u kojima
se opisuju momenti iz rata
ueše našeg naroda
pojedinih ljudi oko zajednike pobjede saveznika.
U »Suznoj jeseni« pored mene glavno je
najsimpatinije lice Palja Aleksejevna, koja je svakome itaocu ostala u najdubljoj uspomeni. U
koji

bi

i

moga

i

i

i

i

i

i

1

i

5

ovoj knjizi iiaoc saznaje koliko me je morila nenajkasnije za njen
izvjesnost o njenom životu
tragian svršetak. Njena smrt bila je za mene naji

žešim udarcem bia

sudbine
sav moj kasniji život stoji razvija se pod teškim dojmom velike tragedije moje neprežaljene životne druge. U prvoj
suza; u
život puni krvi
su knjizi moji osjeaji
bol, neizvjesnost
ovoj knjizi prevladavaju suze
smrt Palje, njeza
saznavši
sam,
konac
Pod
tuga.
nog brata Koe, mog starijeg brata itavi niz tužpo svršetku rata, bio u
nih vijesti, koje sam
i

i

i

i

i

i

i

uo

svojoj nutrini

potpuno slomljen.

Bilo je

asova

suza. Sve se ovo desilo
kada mi je ponestalo
da sam prebrodio najzamišljao
sam
kada
onda,
u društvu moje
teže asove životnih kušnja da
ljubljene Palje moi zasnovati nov život. Upravo
stoga djelovali su ti dogoaji na moju dušu cijelo
osjeanje tako porazno, da nisam znao što mi je
i

i

u

i

U mom mladom

životu je pojava Palje bila
vrnosila sve ljepote
sebi
jedinstvena. Ona je u
nježnoga srca. Teški gubitak,
line plemenite duše
initi.

i

i

ponovno zadala sudbina, nalagao mi
je, da odam vjeno poštovanje neprežaljenoj pokojnici. la sam stoga nakon nekoliko teško minulih
najljepše odužiti
se najbolje
dana odluio, da
njenoj svijetloj uspomeni, budem li cijelog svoga
ciježivota radio oko viših ciljeva našeg naroda

što mi ga

je

u

i

i

log ljudskog društva.

Pored ostalog ova knjiga prikazuje opis douspomena, što su se zbivale od dana odživljaja
laska iz Odesse, opisujui sav put do na sjever
prelaz preko sjevernog ledenog mora za
Rusije
magle« dobiva
Englesku. Ime »Kroz snijegove
knjiga zato, što me je ve od Odesse do na sjever
i

i

i

6

Rusije pratio snijeg, kojeg je na samoj Dvini
u
Arhangjelsku zamijenio led. Tamo su nas zatekle
guste magle, što su nas pratile u Englesku, dok
nisam došavši u London upoznao kulminaciju maglovitih mjeseci novembra
decembra. London je
grad magle. Ja sam u njem proveo nekih sedamnacsf mjeseci; od toga neznam da li je lijepih dana
bilo više od pedesetak.
kako sam u tim maglama
živio tako sam se
osjeao. Došao sam meu meni sasvim tu svijet, jezik sam poznavao vrlo malo,
a prijatelja nisam imao ni malo. Sasvim promijenjen nain života, sasvim drugi obiaji
opredjelba
i

i

i

I

i

i

na budui život, to su bile te maglene perspektive
iz kojih ne bi bilo ni okatom ovjeku najlakše izai,
kad bi ga sudbina u takove vode zanijela. Možda
nestale te maglene perspektive, da me
bi bile
nije bez prestanka morila neizvjesnost o Palji, o
stanju moje majke, rodbine
rodnoga kraja. Nisam znao ništa, nisam mogao dobivati nikakovih
vijesti; znao sam samo da im je zlo, da im je svato trajati još dugo.
koga dana gore da
Ja sam za tragine vijesti saznao tek nekoliko
kako se je približavao
mjeseci po svršetku rata.
tužnih
saznanja,
ja
sam
to sve jae predosjedan
ao. Od kue primio sam prvo pismo u februaru
1919. godine. Više no ikada žudio sam za domovinom, za svojim rodnim krajem za svojima. Uzalud su me Englezi zadržavali, da priekam dok se
i

i

e

i

I

i

bolje srede prilike u srednjoj Evropi. Zatražio sam
od ministra vojnog, da me riješi službe u Londonu
rasporedi komandi mjesta u Zagrebu. Riješenje
je stiglo koncem marta. Oprostio sam se s mojim
i

drugovima
laska.
i

i

znancima

Poetkom

i

pun ežnje

ekao

aprila 1919. ostavio

dan od-

sam London

krenuo u domovinu.
7

Put od Londona do Pariza, sam boravak ur
na jugu Francuske, spadaju ve u treu
Parizu
se zvati »Povratak
knjigu mojih doživljaja, koja
u
sada
pisanju. Ime »Poknjiga
Ta
je
u proljee«.
vratak u proljee« dobiva knjiga ne samo zato, što
sam se u domovinu vratio u proljee, ve baš radi
za mene
toga što sam još putem osjeao, da
boravak u domovini znaiti nov život. ekalo me je
novo polje rada, na kojem me je naš narod tada
još vrlo malo poznavao, a na kojem sam odluio
raditi svim svojim silama. Budui da pak zamišljeno vrijeme svi dogoaji, što bi imali ui u tu knjipredgovor tregu nisu još potpuno izvršeni, to
izostati.
ovdje
knjizi
oj
i

e

e

i

U Bakru, poetkom oktobra

8

e

1923.

KROZ SN1JEGOVE

1

MAGLE.

I.

Na

teškoj stazi životnoga puta
Bijedan ovjek bez prestanka luta

.

Nazad samo kukavac pred borbom preza
Pravi ovjek smrt u oi ravno gleda !
Lujo vitez Lovri
,

;

.

Vlak je neprestano jurio dalje. Nije to doduše bila nekadašnja zamjerna brzina, kojom su se
odlikovale ruske željeznice, jurei kao strijela katkada po itave sate u jednome pravcu, preletavajui ravne nepregledne ruske stepe, ne skretajui ni lijevo m desno. Hitajui kao od igre bijesa
razigrani hat, lokomotiva je vukla za sobom vagone dostižui crnu taku horizonta, gdje su u daljini nestajali tragovi tranica. Brzi voz Odessa—
Petrograd, zaustavljao se vrlo rijetko. Mi smo se
do tada bili samo za minutu ustavili na jednoj stanici, koja je odvodila na krimsku rivijeru.
Drug Kresti bio je malo ne itavo vrijeme u
razgovoru sa dva ruska vojnika. Gubio je uzalud
rijei
vrijeme, nastojei da im nešto dokaže, što
oni nisu nikako mogli razumjeti. Oni to nisu mogli
razumjeti prosto iz toga, što nisu vjerovali u realne
posljedice
komplikovana razvia revolucije. Govorilo se o nemogunosti mira s Nijemcima. Kresti
im je dokazivao koliko su neprovedive
štetne lozinke njihove revolucije, kao: »Mir bez aneksije
kontribucije«. »Mir bez plaanja ratnih troškova«.
»Dolje rat« itd., istiui im, kako je to samo na koi

i

i

i

i

i

rist

Njemake

i

centralnih vlasti. Oni su

dabome

u
11

pijanom zanosu najvee revolucije gledali na
sasvim protivno. Sve su gledali u ružiastome svjetlu sa puno nade uvjeravali sami sebe,
da im je volja dužnost zavesti na ovome svijetu
jedan sasvim nov život, zaboravljajui na stanje
stvari

i

i

u

kome

dugo

se svijet nalazi

i

u kojem

e

se još

dugo

i

nalaziti.

vrijeme nepomino
bez rijei
Bez
uglu
prozora.
sjedio u
do
volje slušao sam njio svemu razmišljao. Doista
ovaj
hov razgovor
put morao sam se ponovno uvjeriti, koliko je udJa

sam itavo

i

i

i

upravo zagonetna

ruskog ovjeka. Ruski
plemenita duša prepuna osjeaja. Jest! Ja bi skoro rekao, da je u ruskog ovjeka samo duša, jer on nezna ne može
da prepozna unaprijed ljudsku himbu, laž, licugriješnu nakanu. On to
mjerje, zlobu, osveiljivost
vidi, ali kad uvidi, kad spozna, on
opet ostaje
samo duša, dobra do nerazumijevanja plemenita
duša, koja sve prašta. To je karakteristika ruskog
ovjeka, što je u njega velika duša, vea jaa od
srca
razuma. Ruski ovjek u svojim razmišljanjima misli savjetuje se najviše svojom dušom;
daje sankciju skoro
ona je poetak svake misli
svim životnim odlukama. Zato se može slobodno
rei, da je kod cijeloga ruskoga naroda opet samo jedna velika plemenita duša, kao u svakog
pojedinca od njih.
Ruska duša, koja sve prašta
koja kad vidi
zlo, što joj je nanešeno samoj, drži se pri tom kao
da ništa vidjela nije, kao da ju ništa zabolilo nije
snaša strpljivošu biblija u svojoj nutrini trpi
skoga Joba.
na
je

i

ovjek dobar,

bit

u njega

je

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

Onaj, koji nije bio u Rusiji

12

i

koji nije dulje

i'

prouavao ruskoga ovjeka, taj to ne može
nikako potpuno razumjeti. Pa opet, ja velim da je
sam iskušavao te injenice na sebi.
tako. Ja sam
Osjeao sam duboke promjene u mojoj nutrini
mogu rei, da sam bio na putu, da postanem
duši
takav ovjek. Sva je moja okolina iako uticala na
mene. Ja sam potpuno osjeao kako mojim bo-

dublje

i

i

i

ravkom

u Rusiji

polagano

postepeno,

i

ali

uza sve

to snažno mijenjam svoju narav, poglede, mišlježivot. Jesi, ja sam se ugledao u njih i
nja, navike
slušao sam ih bio sam dobar, mistrpljiv,
bio sam
pomiren svojom sudbinom prilikama u kojiran
ma sam živio. Uza sve to ja sam bio potpuno svjenepopravljivosti moje nesree. Duh
stan veliine
ruskih ljudi, koji su me okruživali, stvarao je jaao
nadu. loga mi je naju meni strpljenje, zaborav
svih tih duša najizmeu
trebalo. Dabome,
više
vei je uticaj na mene imala Paljina velika zanježno srce. Bože
ljubljena duša, njeno dobro
moj, koliko je blaženstvo obuzimalo moju dušu
snage za životnu borbu,
koliko sam imao volje
njenu ljubav dobrotu.
nju,
kad sam znao da imam
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

U

Rusiji

sam u

mnogoem

promjenio moju narav

i

poglede. Bio sam uvjeren, da gledam i
mojima najstvaram svoje poglede oima, koje
bližim, kad se vratim u domovinu, biti nerazumživotne

e

muile te brige, bio sam još
vrlo daleko od mogunosti provratka na dom. Ne,
mene je muilo druqo osjeanje, jer sam predobro
znao, da sam ostavljao moju drugu otadžbinu, moobitelj.
ju drugu rodbinu, ljubu, njenu oinsku kuu
Prošlo je ve bilo nekoliko sati, od kako sam
ljive.

No sada me

nisu

i

njenom majkom, a meni je
se rastao sa Paljom
izgledalo kao da se to još uvijek zbiva, da me one
i

15

prate svojim suznim pogledima
posljednji pozdrav. I od onoga

i

da

asa

ujem

njihov

od kako

je

krenuo vlak, upravo instinktivno odmah poslije
zvižduka,

samnom

se

je

mojim nemirnim mislima

desilo nešto strašnoga.

U

uzbuenim uvstvima

i

rodila se je zlobna sumnja, što mi je kao zao predosjeaj govorila, da se više
vratiti i da Palju
više nikada neu vidjeti. Ja sam se kod te nemile

neu

misli stresao

itavim

tijelom. Moja okolina doduše
nije primjetila, jer je i sama bila slinim zaokupljena. Ali ja sam od toga
osjetio kako

toga

asa

postajem drugi, kako sam ponovno postao ovjek
bez volje
svrhe.
dok je lokomotiva jurila sve
brže ja sam imao volju da izaem, da iskoim iz
jureeg vlaka da se vratim. Ali sve je to bilo nemogue kasno. Odluka je bila pala, ja sam se
sam dao nagovoriti na put, sada odustati još sa
takovim razlozima bilo bi smiješno. Jest, upravo
kad se kadkada ovjeku radi o glavi, o njegovoj
srei
nesrej, budunosti
propasti, onda je to
drugima smiješno sitnica. Što sam dakle imao da
radim? Da se borim proti te sumnje, što je rasla
svakoga asa? Ne, zato sam bio još daleko, da
osjetim mogunost grube istine toga predosjeaja.
Varao sam sama sebe vjerujui u moj povratak.
Jest, makar kada, možda nakon pet
deset godina,
ja
se svakako vratiti, govorio sam u razgovoru
s mojom dušom. Ali duša je utala tužna
nemirna. Ona je sama valjda znala veliinu svoga gubitka
svoje tuge. Ja sam onda razmišljao o mom
putu bez prava odredišta, o mom buduem životu
u stranom svijetu
pri tim mislima bilo mi je sve
dosadno, upravo glupo. Da, svejedno ma gdje
makar kako, opet
moj život biti niko^av bez dui

I

i

i

i

i

i

i

i

u

i

i

i

i

e

44

i

ševna zadovoljstva
jatelja.

Ja

i

iskrena po srcu druga

pripomiriti ironijom, šio se
bio sam pripravan na sve.
i

sam se morao

odigravala sa mnom
preŠia više putovao sam kao koveg, kojega
parona
vlaka
iz
drugi,
našati iz jednog vlaka u
brod itd. Pri tome se moja okolina nije pitala kuda ja hou. Ni oni nisu bili u tom sretnom polonjima su put odreivali
žaju da znaju kuda e.
zar
drugi. Ali što da se ini? Zar tu ima pomoi
sam
ja
Ne,
sudbine?
protiv
se ovjek može boriti
pomislio opet na Ruse u svojim mislima ponovio
pogovorku: »Nievo, svje ravno
njihovu tipinu
ppopadjoš!« (Ništa, svejedno eš propasti). Jest,
ništa ne pomaže, jednom se mora propasti.
Kad bi ovjek predugo neprestano o jednome mislio kad to jedno predstavlja^ nešto teško i
oajno, kud bi s takovim mislima došao što bi time postigao? Ništa, upravo ništa, a opet se ne
možeš potpuno otresti pomisli na ono, što je za teupravo leži svrha tvog buduu
be važno
života. Samo je vrijeme ono, koje daje mogunost riješenja životnih zagonetki. Ono prolazi.
S njime spada breme s duše srca. Istina je:
vjek izgubljeno ne može nadoknaditi; gubitak ljubi

e

I

i

i

i

i

i

i

emu

i

eg

o-

i

i

duše ne može zaboraviti, ali ip jk nakon iznajoajniju
vjesna vremena ovjek na najtužniju
izgubljevidei
u
blaže,
gleda
etapu svoga života
najnajljepših
nom nikad neizgubljeno bogatstvo
mladražih uspomena punih ljepote rana života
od
nekoga
za
doduše
denakog zanosa. Život je
zamršen, ali uza sve to ovjek ga se
nas težak
nikad ni na minutu ne smije odricati. Takav pesimizam bio bi noshedica slabih živaca, slaba srca
još slabije duše. Samo kukavica izbjegava životnu
ljene

i

i

i

i

i

i

15

samo je on bez volje za život samo se onaj
ovjek odrie života, kome razum zajedno s osjeajnošu duše srca ne mogu da podadu barem
borbu,

i

i

nekakvu životnu svrhu. Nije teško prestati živiti;
u tome ne sastoji snaga ovjejeg napona. Znati
živiti, voditi brigu o sebi ili još bolje
o drugima
biti vezan na rad oko izvjesnog pothvata,
mnogo
je teža
složenija prema tome
muževnija stvar.
Život uvijek vrijedi, vrijedi više no
mi sami možemo da procjenimo, dok god ima zašto da žive.
emu bi dakle ja imao da klonem zašto da povjerujem u zle slutnje prije nego li se još išta doi

i

i

i

i

godilo. la imam svoju svrhu života, govorio sam
u sebi. Postavio sam si svoj cilj: Sretan život nakon teških iskušenja u zajednici sa ljubljenom Paljom u nastojanju da budem dobar, jer samo od

dobra ovjeka mogu
kav cilj dovoljan je

dobra djela. Ovajai od svih ostalih pretpostavki. A hoe li ovjek da ide za nekim ciljem,
istim mu asom predstoji borba. Ako je ovjek, ima
da tu borbu prihvati. Iz borbe ima samo jedan iz-

Ako

proisticati

i

i

se u nju upustio, onda ili pobjediš ili
Ja sam od naravi borben; borbena mi duša
srce. Jedne se misli nameu drugima
prema
tome je suviše jasno, da za mene nema uzmaka.
Uzmak u životu je sramota, osobito za muškarca.
Unato svih predrasuda, zlih slutnja crnih perlaz.

si

padaš.
i

i

i

spektiva, ja

moram

u

i

ako
da pokažem
nešto muškoga od sebe. Ja sam sebe uporedio sa
zapovjednikom mallog broda na jedra,, kome je
naprijed,

i

reeno:

»Hoeš

Ii

da se

vratiš

tovarom životna isku-

imaš da napustiš ovu obalu
da se usprkos
svih nepogoda najsnažnijih elemenata mora
vjestva,

i

i

preko oceana života

na drugoj obali
napora teška
odmor od
nai eš iskustvo
životna lutanja. Ja sam zapovjednik na broputa
du mog života. Mojoj sam laici dao ime Palja.
Uputio sam pramac na puinu punu crnih oblaka.
tra uputiš

i

svih

i

i

O

bokove lae zapljuskuju

prvi snažniji valovi, a

ve

juer, kad
horizonta zemlje je za mene nestalo
oprostio od ljudi, koji su stvarali moj svijet.
naprijed, jer sam u životu uvijek inio iaPoi
ko. Natrag se vraa samo onaj, koji se boji života, koji nee da proe ocean životna iskustva,
kukavica. U ostalom što bi znailo
koji je slabi
bez razstajati na jednome mjestu? Samo ekati
vrijeme,
život
gubiti
iskustvo
život.
A
je tako
loga
zadatku života, koji
kratak prema veliini svijeta
si ovjek izabere. Malo je ljudi bilo, koji su mogli
rei: Meni je život bio dovoljno dug da izvršim sve
ono, što sam si bio za cilj postavio zaželio ostva-

sam se

u

i

i

i

i

i

riti.

»Pošao sam«, bile su završne rijei moje momentane zamišljenosti. Najbolje mi je to svjedoilo
neprestano drndanje lokomotive
zveka stakala
na prozorima. Još sat mi emo izai na Razdjeljnjoj, da tu saekamo ešalon našega puka. Dakle
još malo
sresti moje stare ratne drugove
ja
komandanta, koji mi je ukazao toliko dobrote. S
njima
onda zajedno na put bez prava odredišta,
da opet dijelimo život smrt, dobro zlo. Istina oni
znaju, da je njihova konana etapa bojište. Kuda
ja
kko
mi biti? To još ni malo neznam
i

i

i

u

i

u

i

u

i

i

e

II.

Kiša je vani bila prestala. Ruski su vojnici neprestano razgovarali s nama sve do našeg rastanka. Najviše im je bilo žao što ostavljamo Rusiju.
17

moram naglasiti, da nas je vaskolikt
narod za našeg boravka u Rusiji vrlo volio
da nas je svakom zgodom najsrdanije
bratski
susretao. Ruskim se je vojnicima napose svidila
srdana snošljivost bratsko osjeanje naših ofiza volju

Istini

ruski

i

i

i

cira

i

vojnika.

Za

njih je to

nemogue. Teško

bilo

je

i

u vrijeme revolucije

naime

odjedared za-

bilo

boraviti sve ranije grubosti, što ih je u sebi sadržavala pretjerana vojna disciplina. Osim toga, van
službe
poslije zanimanja, neslužbeni prijateljski
razgovor oficira sa vojnicima bio je kod njih apsolutno iskljuen. Upravo stoga dopalo se je ruskim
i

možemo slobodno rei cijelome ruskome narodu, naše držanje prema vojnicima. Veina od nas nije propuštala zgodu, da kad nam se
vojnicima, a

i

slobodno

po srcu otkriveno porazgovola sam to s nekojim mojim drugovima esto inio još prije polaska u Dobrudžu, za vrijeme našeg logorovanja u OdessL
Tamo je pored naše prve brigade bila jedna ruska brigada. Šatori moje ete bili su na krajnjem
desnom krilu naše brigade, a odmah do njih nastavljali su se ruski. Zanimivo je bilo posmatrafi
ista pruži,

i

rimo sa ruskim vojnicima,

i

te vojnike, taj narod. Bili su to veinom mladi regruti od dvadeset
jedne godine. Na njihovu licu
i

ednost dobrotu tih seljaka, a u blagim
punim dobrote itao si svu bit njegove dobre razdragane duše. To su bile oi sa pogledom
punim vjere ljubavi k svome bližnjemu. To su bile oi sa onim jedinstvenim oogledom. koje prave
Ruse jasno odlikuju od drugih naroda o kojima ie
u više navrata tako lijepo pisao Lav Nikolajevi
Tolstoj. Pod veer kad sam bio dežurni, ja bi z^
vrijeme veere
aja bio najviše u krugu vojnika
vidio

si

i

oima
i

i

i

i

18

sjeanja
prijateljska razgovora
vremena
zapjedo
vremena
od
bi
mi
na stari kraj,
tamburica.
falilo ni
U
vali po koju pjesmu a nije
dobivali
su
veere
objeda
pored
vojsci
ruskoj
aj. Kako smo
vojnici neposredno poslije toga
mi bili orgamzovani po uzoru ruske vojske od njih
kod
dobivali naše namirnice, to se tako inilo

moje ete. Pored

i

i

i

i

i

i

nas.

Uope

mi

svi, ranije

no

što

smo

došli u Rusiju,

pravu vrijednost tog prijatnog nanismo
pitka. Rusi imaju osobitu sposobnost kod pravljeovdje sam rado priznati, da mi je
ja
nja aja,
od Rusa godio mnogo više, no
pripravljen
isti aj
isti što smo ga još kod nas dobivali sa rumom ili
limunom. Sva je naime stvar u tome, što mi kod
pravljenja aja pravimo sve zajedno. Kod Rusa je
upravo u tome sastoji njetaj postupak drukiji
posebno
naime prave
Oni
kakvoa.
bolja
gova
vodu,
vrelu
volji
u
meu
po
esenciju aja od toga
što je uzimaju iz samovara. Naši su vojnici zavolili aj još u zarobljenikom logor. Mnogi moraju
napitku, jer ne treba
svoj život zahvaliti tome
mnogo govoriti o tome, kako je u mnogim logorima dolazilo svaki as do pojave najrazliitijih epidemija, a najviše trbušnog tifusa. U ovakovim sluajevima aj je vrlo blagodatan, jer utažuje^ žeu,
hladan. Dabome da naši voja može da se pije
ni znali

i

u

i

i

i

i

nisu mogli, da popiju onoliko aja, koliko to
piju pravi Rusi. Kako su pak naši vojnici dobivali
sa svojim
puni kotli, to bi aj vrlo rado dijelili
nici

rusLim drugovima. Kad Rus ima dovoljno aja tu
ie
raspoloženja pjesme, la sam poznavao u bolnici
inae Rusa, koji popiju dnevno do trideset
aša. Iz poetka bi se ruski vojnici pri pojavi našeg oficira povukli trkom u svoje šatore, kao mii

i

i

19

make. Ali kasnije, kad smo.
po našim vojnicima pozvali objasnili im snošaj
vojnika oficira kod nas, osobito van samog zanimanja, oni su bili najsretniji ako su mogli da budu
zajedno s nama. Svaki naš vojnik govorio je dovoljno ruski, tako da je uvijek bilo zgode
mogunosti za razgovor. Takove veeri bile su tim jadnicima najveseliji asovi. Nee mi se možda vjerovati ako kažem, da za cijelo vrijeme našeg boravka u logoru, dakle kroz više od dva mjeseca, nijedan od tih ruskih vojnika nije bio pušten poslije
zanimanja u grad. Jasno je dakle, da se pod ovakovim
još mnogo gorim okolnostima, koje ovdje
neu da navodim, nije moglo oekivati drugo, doli
ono, što je poslije desetak mjeseci nastupilo. Za
vrijeme revolucije bili su si od svih narodnih slojeva meusobno najudaljeniji oficiri
vojnici. Istina
ševi u rupe pri pojavi
ih

i

i

i

i

i

je,
ciji

bilo je
i

mnogo

zdušno

oficira, koji

joj služili

su

odani revolunastojei da stvari poprave
bila mlaa inteligencija, vebili

snošaj ublaže, lo je
inom rezervni oficiri; ali veina, ogromna veina
nije se brinula za vojnika, niti je htjela da razumije
i

promjenu

stanja.

Držanje nas jugoslavenskih dobrovoljaca naišlo je na velike simpatije ruskoga naroda
vojske.
i

Te su nam simpatije

još

mnogo

više bile

pojaane

junakim borbama u Dobrudži, našim pobjedama,
a navlastito dvim brzojavnim pohvalama samoga
cara. Rusi su naše dobrovoljce zvali; »Serbi molodci«
»Serbi krasavci«. Istina je da je naše simpatije pojaavala
naša neizmjerna ljubav prema
Rusiji
svemu što je bilo rusko. Rusi su se o našoj
ljubavi
zahvalnosti za sva djela, što su ih za nas
i

i

i

i

sada

20

i

u ranijoj našoj historiji uinili,

svakoga

asa

mogli

Jasno

uvjeriti.

emo

je dakle, da je i nama bilo
ostaviti Rusiju, ali šio se je tu

veoma žao
moglo. Osim toga moje
što

su drugove tako željno išsolunskom bojištu, uvajuna
braa
naša
ekivala
otadžbine.
naše
i stražu na pragu
Oba su nas ruska vojnika razumjela kad smo
naš poziv, koji
im objasnili stanje našega naroda
otkloniti.
Razgovarali
smo
mogao
nikako
se nije
tako još neko vrijeme, a onda se oprostismo, jer
i

vlak stao u Razdjeljnoj.
Razdjeljna je važan željezniki uzao, odakle
Odatle joj
ime.
se dijele pruge na sve strane.
željezniarskih
mjestu
pored
tom
na
Inae ie
zgrada bilo samo nekoliko seljakih kua, Cim
smo sišli, Kresti se je kod glavara stanice raspitao kako ešaloni prolaze kada bi mogao naii prvi ešalon našega puka. Doskora smo saznali da je
jutros malo pred nama prošao tekar prvi ešalon
prema tome naš ešalon naprvoga puka, pa da
ii tek sutra u jutro. Pošli smo onda u gostionicu
da nešto založimo. Vrijeme je prolazilo do veeri
dosta brzo. Kroz to vrijeme bila su naišla dva dalrija ešaiona prvoga puka. Slijedei je ešalon imao
biti naš. Poslije veere pošli smo da se malo odmorimo. Jedan ruski seljak primio nas je ponudivši nam jednu njegovu sobu. Kad nas je uveo u
sobu rekao nam je pokazujui na još ne skinutu
sliku cara:
»Ne udite se što u svojoj kui nisam skinuo
sliku cara. Vjerujte kad nam oduzmu cara, oduzeti
nam vjeru Doga.« Nas nije ni najmanje zaudio govor toga seljaka. Sline smo izjave slušali
bili
mnogo ranije iz usta mnogih mnogih. Malo kasnije legosmo.
je

i

i

e

e

i

ve

i

2V

Pred jutro dozvaše nas naši vojnici, jer im je
reeno, da
doskora naii naš ešalon. Mi se
spremismo odosmo na stanicu.
U oekivanju našega ešalona, koji je stigao
tek oko devet sati, nakupovali smo raznih namirnica za put.
u tome se je moglo vidiii ogromnu

e

i

I

upravo nevjerojatnu razliku cijena izmeu grada
sela. Razdjeljna nije* bila od Odesse ni malo daleko prema veliini Rusije, a ipak je razlika u cijenama bila upravo porazna, ja sam kupio dvije
peene guske za tri rublja. Iste bi u Odessi bile
stajale kakovih trideset rubalja, a u Petrogradu
možda tri stotine. Ovakove pojave su u Rusiji
zapoele ve u drugoj godini rata. Zanimivo je
uope da je razlika cijena, poglavito nepodnosiva
skupoa u gradovima, bila jedan od najjaih razloga petrogradskih buna
poetka revolucije. Da
je razlika u cijenama bila tolika, krivica je bila na
slabom
zanemarenom saobraaju ruskih željeznica. Željeznika mreža u Rusiji mnogo je manja,
nego li bi to
najpree potrebe saobraaja zah-

i

i

i

i

i

tijevale.

Ovo

se mora osobito posmatrati uzevši u

obzir, da vaskolika ruska carevina tako rei
razlike kraja, predstavlja vrlo bogatu zemlju

moguim

saobraaj

produktima, koja

mogla

bila

bi uz.

sreene

bez
svim

prilike

i

zadovoljiti sve potrebe svih

kontinenta. Razloge lošeg saobraajnog
aparata za svjetskoga rata treba tražiti u Politikoj pozadini. Ne smije se rei, da ruske željeznice
i
pruge orije svjetskoga rata nisu bile dobre. Da-

trih starih

pae

udobnost osobnih vagona pojaana

veom

širinom od naših na zapadu uslijed širokotranog
kolcsjeka, kao
brzina, nadmašivala je sve željeznice na zapadu Evrope. Ekspresne pruge Petroi

22

Petrograd - Kijevarad - Moskva- Vladivostok,
Odesa, Petrograd— Riga— Varšava, bile su uzorne
ni to, da se nije dovoljno
brzine.’ Ne može se rei
je primjer
davalo za željeznice. Najbolji nam
transibirska željeznika pruga Moskva— Vladivostajaše jedan milijon
stok, koje svaka vrsta pruge
ruskih rubalja.

Za vrijeme samoga rata su

ljudi

na višim po-

ložajima ruske carevine bili u službi germanofilske politike. Sam ministar rata Siiirmer, kako mu
mnogobrojnim dokumentima dokazalo,
se kasnije
i

bio je u službi

pak vaskolik*
optereen prevozom

Njemake. Kako

saobraajni aparat bio vrlo

je

municije, te životnih namirnica za vojsku,
da se je vrlo lako moglo raditi
nije ni veliko
na štetu Rusije a na korist Njemake. Napomenuti
samo nekoliko primjera, da prikažem kakvim je
sama
teškim uslovima bio podvrgnut saobraaj
vrhovna komandi ruskih vojnika. Nepregledne
puta.
veliki broj dana
udaljenosti iziskivale su

vojske

i

udo

u

i

i

mirno vrijeme brzi voz. Petrograd —
Vladivostok putovao 18 dana. Teretni su vlakovi
do svih
za taj put, koji je od prilike jednak kao
taaka ruskog bojišta trebali najmanje mjesecima,

Tako

je još u

i

a ruski vojni transporti putovali bi iz istonog Sibimalo
ra do bojišta po dva mjeseca. Svaki, koji
važnost brzine dolaska novih
zna za vrijednost
je
kolikim
uoiti,
rezerva na bojište, odmah
poslještetnim, a katkada upravo katastrofalnim
to da
još
dicama raala ta okolnost. Naglasiti
je ruska vojska nakon velikog odstuDanja sa Karpata 1915. godine bila u pogledu snabdjevanja artiljerijske municije skoro sasvim podložna dobavkama iz. Japana
Engleske preko Vladivostoka
i

i

e

u

i

i

i

25

Arhangjelska, koji su bili po više od pei mjeseci u
godini zamrznuti. Uz ovakove teške prilike, ljudi u
službi Stiirmera
izazivali su hotimine
zabune,
šaljui japansku municiju na one odsjeke velikog
ruskog bojišta, gdje su divizije imale ruske baterije
obratno, tako da istu nisu mogli upotrebiti; nego
su se uz gubitak od više dana
zapremajui nadalje vagone
koei saobraaj, morali onda vraati upuivati na odsjek gdje je kod divizija bila
japanska artilerija. Isto se je radilo sa municijom
za puške. Glavna je teškoa bila
u tome, što su
mnoge ruske divizije bile opremljene iskljuivo austrijskim puškama, a za proizvodnju te vrsti municije imali su samo
jednu malu tvornicu u Petrogradu. To je bilo uzrokom, da su ruski vojnici katkada u najodlunijim bitkama imali najviše po
dvadesetak metaka, koje su morali uvati kao da
su od zlata. Opskrbljujui hranom ogromnu rusku
vojsku na bojištima po kadrovima, razumije se da
su zapinjali promet trgovake robe
opskrba civilnoga puanstva po gradovima. Upravo stoga je
sve bogatstvo zlatonosnih ruskih ravnica, a pogotovo bogatog Sibira, ležalo po hambarima
kuseljaka
selskih trgovia kao mrtvo za
krajeve bliske bojištu
velike
gradove. Upravo
stoga, dok se je u Petrogradu osjeala
krajnia
oskudica živežnih namirnica, mi smo na jugu živih
vrlo dobro, a u Sibiru
po selima mislili su na sve
prije nego na revoluciju. Uzme li se oVe razloge
uz more drugih u obzir, onda je jasno kako je u
Rusiji došlo do revolucije.
Stanje se je pogoršavalo svakoga asa
na
svim mjestima. Ideja separatizma
hvatala je u
Ukrajini, Finskoj
raznim plemenima Kavkai

i

i

i

i

i

i

i

i

ama

i

i

i

i

i

i

.24

meu

Kerenskog, pa ni saza sve veega maha. Pojava
koji su pred
govori,
mi njegovi izvanredno lijepi
par mjeseci obaravali najšire mase, nisu više
ništa znaili. Rusija je po svim znacima išla u subili osnovali državu
sret rasulu. Ukrajinci su
vojsku pod imenom
svoju
osnivati
poeli
u državi
»gajdomaki«. Kako su se dogoaji razvijali nevjerojatnom brzinom, nije se smjelo više gubiti ni asa, da se još na vrijeme uspije otii iz Rusije prije

ve

i

štab naše brirata. Stoga je
ešalona,
komandantima
svim
uputstva
gade dao
skorije
što
zahijevaju
da od strane ruskih vlasti
propuštanje na stanicama. Od engleskog štaba iz
Arhangjelska reeno je, da za najdulje etrnaest
parobrodi u prodana moramo stii u luku, jer
Kako je
nas.
bez
otputovati
sluaju
tivnom
zima, to su
prava
poela
naime bio novembar
brodovi, koji nisu kanili zimovati u Arhangjelsku,
morali otii dok u Arhangjelsku jae ne zamrzne
Dvina. Juer, kad smo ostavljali Odessu,
more

samog graanskog

i

e

ve

i

i

i

padala je prava jesenja kiša. Danas kiši, ali je vrijeme hladno. Po oštrini zraka odmah se opaža da
ve nismo blizu mora. Mi smo šetali pred stanicom
naš ešalon nakad nam prie glavar javi, da
vojnicima
Naredismo
ii za kojih petnaest minuta.
ekasmo nestrpljivo na dolazak
da iznesu stvari

e

i

i

vlaka.
III.

Nekoliko
daljini

asaka

dugaki

vlak,

poslije
koji

je

devet,

ve

pojavio se u

za nekoliko tre-

nutaka bio pred nama. Još kratak as vlak stane,
proa malo ne istodobno poeše izlaziti na vrata
ratni
stari
naši
vagona
prednjih
virivati kroz prozore
i

i

25

*

drugovi.

Cim me

spaziše, oni

priu k nama brzim

korakom, veselo nas pozdravljajui i dovikujui
naša imena. Cas kasnije izašao je
naš komandant, potpukovnik Pera
Radivojevi, koji se sa
i

mnom

zagrlio
poljubio, izjavljujui ponovno koliko ga veseli što sam se konano ipak riješio na
put. Drug Deli
još nekoji drugi priali su mi kasnije, da su
oni
komandant bili u sumnji da li
doi ili ne. Svi su naime moji bliži prijatelji znali,
da mi se ne da iz Rusije bili su uvjerenja, da me
se na to
moi nagovoriti. Kako je vlak za
malo imao da krene dalje, oni me odmah uvedoše
u vagon, gdje mi je
prije bilo sauvano mjesto.
i

i

i

u

i

i

nee

ve

Ja sam se doskora smjestio
nastojao da se orijentiram u rasporedu
položaju gdje su od prilike
bili drugi naši drugovi. Naša je podjelba bila ovai

i

kova: Skupni ruski vagon sa dva reda kreveta. U
odjeljenju bio je komandant sa svojim adjulantom, onda odmah naše odjeljenje. Tu smo na
donjim Iežajima bili ja
naš pukovski lijenik
dobrovoljac Dr. Karei hreja, a na gornjim
naši
polporunici Deli Narani. Dalje prema sredini
redali su se ostali naši drugovi.

prvom

eh

i

i

Kroz dan smo najviše sjedili na donjim ležajima razgovarajui o svemu, a ponajviše o prilikama u Rusiji, koju smo sada ostavljali. Promjena
kraja
svakodnevni novi dogoaji što smo ih vidjeli
uli na našem putu, davali su nam uvijek dovoljne grae za naš razgovor. Kako smo ostavljali
i

i

smo instinktivno osjeali da u njoj
ostavljamo mnoge
mnoge prekrasne uspomene,
koje
nam na dugo dugo ostati u pameti kao
najmilije sjeanje. Ja sam bio ponio sobom mali
broj ruskih romansa, a imao sam
prepis rijei na
Rusiju, tako

e

i

i

i

.26

mnoge tipine ruske, veinom narodne pjesme.
Kad sam to povjerio mojim drugovima, nastalo je
jedno živahno otimanje nota

i

rijei, tko

e

prije

prepiše. Najvea je
Stijenke Razina. To
pjesama,
ruskih narodnih
najobljubljenijih
nijih
poznata na široko pod imenom: »Volga, Volga
matj rodnaja«. Uporedo s prepisivanjem ponavljalo
pjevanje, pjevajui omiljele pjesme po nekolise

da

borba

tražnja bila za
je jedna od najtipi-

ih

pjesmom

i

i

i

ko puta bez prestanka, kao da smo se ve sada bojali da ih ne zaboravimo. Da nas je netko koji nije
bio u Rusiji posmatrao pri tome poslu, sigurno bi
nas u svom neznanju prosuivanja stvari nazvao
djecom. Upravo je tako nekako izgledalo otimanje
mojih drugova za rijei pojedinih pjesama. Da, samo mi smo znali što znai za nas svaka najmaona znaiti za nas onda,
što
nja ruska stvar
kad ve budemo daleko od Rusije. Da, onda

e

i

i

.

e

pamjati, premaleni podarki
predmeti,
ti sitni
knjige biti jedna uspomena našeg
pisane pjesme
mladog života u Rusiji. Razigranu pjesmu prekinuo
znatiželjan uzvik pojedinih
bi od vremena veseo
drugova, koji su sjedili kod prozora. Oni bi naime
pri pojavi neeg zanimivog od kraja kojim smo
prolazili, tako upozorili cijeli vagon, da svi vide
ono što ih je zanimalo ushiivalo. Kao da smo svi
to: Da ne smiu jednoj misli bili potpuno složni
jemo ništa propustiti, da moramo sve viditi: jer
sve to za nas predstavsmo dobro osjeali, da
ti

i

i

i

i

i

e

ljati

što
biti

vjene uspomene.
Prvi vei grad kroz

proi nese malo zadržati bio je Harkov. To je imalo
tek sutradan, a danas smo prolazili omanje
koji

smo

imali

i

gradove ne ustavljajui se nigdje više od pola sa27

Vlak je vozio dobro. Na stanicama propuštali
su nas dosta brzo. Mnogi su naime inovnici saobraaja mislili, da mi polazimo na sjeverno bojište
oko Rige, gdje su se tada upravo s uspjehom vria.

njemaki napadi. Ta nam je okolnost u mnogo
pomogla tako, da smo naš put izvodili sve do Mošili

skve bez ikakva zakašnjenja. Prema našim raunima imali smo putovati još nekih dvanaest dana.
Put vrlo dug, ali ako se uzme u obzir putovanje
koje smo imali prevaliti, onda bi to
Naši su vagoni bili dosta udobni, a
nas bilo suviše mnogo. Vagoni su
za sebe, pa je
u tom pogledu bilo

bilo vrlo brzo.

osim toga
se

nije

svaki
sasvim dobro.
Tiranu smo dobivali istu kao
vojnici sa etnih kazana. Hranili smo se prilino dobro. Mi smo imah
hrane dovoljno, a komandant je naredio, da se ne
uskrauje hrana, jer smo onako morali ostatak naših namirnica predati ruskim vlastima u Arhangelsku. Putem se je sve do Moskve na manjim postajama moglo uz dosta jeftinu cijenu kupiti svega.
Na jednoj od stanica, gdje smo stajali nešto duže,
pošao sam do vagona moje stare ete, da se malo
porazgovorirn sa svojim starim ratnim drugovima,
kojih je doduše bilo dosta malo.
ložili

i

i

i

U Harkov stigosmo nešto prije devet
ostasmo tamo skoro do podne. Pošli smo u grad, da
na brzo razgledamo što se za to kratko vrijeme
razgledati može. Sam je Harkov dosta veliko tri

govako

središte, a

ima

dosta industrijskih polijepo, a po svoizgledu
ljudima više rusko od Odesse. Odasam Palji poslao prvo pismo
nekoliko razi

duzea. Inae kao mjesto dosta

me
tle

glednica.

.28

i

i

koji su se po odlasku iz Harkoosvrnuti
se samo na jedan.
Moskve,
do
va desili
Kad smo stigli na stanicu u Ariolu, vidjeli smo
da na istoj nema skoro nikoga, a ono malo željezniara što je bilo, da su svi pijani kao bava
smrde po najgoroj rakiji. Službujui inovnik rekao nam je, da emo se tu zadržati više sati, jer
da je u gradu buna, te nema prave veze sa slijedeim stanicama. Odmah po pojavi našega vlaka,
pojavilo se oko vojnikih vagona više ruskih vojcivila, koji su nuditi na prodaju votku. Jedan
nika
jedini on nije bio
od prodavaa bio je Jevrejin
onda
saznali
što se je dogosmo
njega
Od
pijan.
dilo. U Ariolu bila je velika tvornica špirita, žeRaspojasana
veliko skladište vina.
stokih pia
dezerteri,
proglasila
vojni
je bunu
veinom
masa,

Od

dogodaja,

u

i

i

i

i

i

na tvornicu, opljakavši sve magapokravši svu robu. Sada je itavo mjesto
sa
bilo pijano. Moram naime napomenuti, da je
ulaskom Rusije u rat bio strogo zabranjen svaki
da se je ta naredba doista vrlo
užitak alkohola
ta
strogo vršila. Ruski je narod dosta odan piu
ostalim
njegova naklonost jaa je prema votki
žestokim piima no k vinu. Naš Sremac pije dok
ne pone u sebi osjeati neku snagu za tunjavu
razbijanje; Rus naprotiv pije dok se ne sruši na
pod
zaspe. Mnoge, od tog svijeta prosto ubije
votka tako, da zaspu snom iz kojeg se više nikad
ne probude. Nekoliko je od nas izašlo pred stanicu, da malo iz bliza pogledamo što se dešava.
Po ulici su teturali pijani muškarci žene, pjevajui kakvu pjesmu
pijui svaki as iz velikih flaša, veselo su nam se smijali. Nekoji su od njih prilazili k nama
nudili nas punim bocama, vadei iedi

napala

zine

i

i

i

i

i

i

i

i

i

29

nu za drugom iz svih moguih džepova svog odijela
kabanice. Neki su ve ležali po tlima, derui
se kao make, a neki su
spavali. Zrakom se
osjeao oštar miris špirita, jer su iz velikih bazena pustili da sve istee. Buna se je bila potpuno
slegla. Tu uope
nije bila buna zbog drugog, do
li da dou do votke.
Kad su je dobili svoju žeu
utažili, oni se predaše snu
potpuno umiriše. Mi
smo se onda vratili u vagone zamolili službujuinovnika, da nas svakako propusti napred
barem do najbliže stanice, jer je nezgodno za nas,
da stojimo u mjestu u kojem vlada anarhija. Malo
kasnije krenusmo dalje
nastavismo naš put nesmetano prema Moskvi. Šesti dan se približavasmo gradu svih Rusa, gradu u koji kroz vijekove
zanosom istinske ljubavi s puno poštovanja gledaše
neprestano gleda vaskoliko Slavenstvo.
i

ve

i

i

i

i

i

eg

i

i

i

IV.

Kako smo se

približavali Moskvi iako se je
u
srcima javljala
sve više pojaavala neka

našim

i

i

neopisiva radost u najneobuzdanijem zanosu. Moskva, srce Rusije! Grad tog imena za Ruse, nosi u
sebi sve veliine
osebine njihova naroda. Moskva je njihov ponos, njihova slava, njihov Rim,
i

Meka

Medina. Samo je Moskva u tom pogledu
pored svih ostalih prednosti bogatija od njih zbog
svog izrazitog nacijonalnog karaktera. Dok Rim,
Meka Medina predstavljaju neka crkveno vjerska
središta, dotle je Moskva u istinu prava prijestolnica
ruskoga naroda
službeni je Petrograd tek jedna
i

i

i

prividna funkcija

dai
30

što je vrši

prema nacijonalno-kulturnoj zaje Moskva vrlo*

Moskva. Osim toga

koju svojim hisionjsko-monupo broju
mentalnim graevinama zauzima, Kao
—
Rusiji zovu
u
tako
Moskvii
puanstva.
svoga
velisu ljudi vrlo ljubazni, dobri
Moskovljane
naplemenština
širokogrudnost
Njihova
kodušni.
prostodušni
Oni
Rusa.
su
ostalih
dilazi osebine svih
sa mnogo manje fasona no Petrogradjani, ali sa
mnogo više duše srdanosti. Zato se zove Moskvie pravim Rusima, jer doista predstavljaju
najizrazitiji tip ruskoga naroda. Pored ostalog oni
govore najljepšim ruskim jezikom, pa je njihovo naosnovica književnog jezika. Tu se odgajaju
rjeje

po

velika

teritoriji,

i

—

i

i

i

i

i

i

malo ne svi ruski kulturni radnici, tu im je ognjište
na stranca
svake umjetnosti. Kao na Ruse tako
i

Moskva
je

izvodi neizbrisivu

doista

naroda

i

uspomenu

najvee udo, nama
s

i

utiske.

Ona

udnog

ruskog
pravom nazvana kraljicom ruskoga natoli

Uope

u Rusiji postojale su tri stvari, koje je
roda.
morao da vidi. To su bile: Mosvaki Rus želio
skva, Kijev i Volga. To je troje ujedinjavalo sveropjesmi. Nema sumnje, da je za
sijski narod u rijei
da vidi
stranca, koji dolazi u Rusiju, najvažnije
Moskvu Kijev Volgu. Moskvu, srce Rusije, Kijev,
i

i

i

Volgu, majku svjh Rusa.
Veoma slikovitu panoramu Moskve najjae upotmnogobrojnih crkava.
punjuju bezbrojni zvonici
U samoj Moskvi ima 1600 crkava. Pruga, kojom
smo mi putovali, nije vodila do samoga grada ve
stati na jednoj taperiferijom. Znali smo, da
kovoj stanici na periferiji, ali smo bili uvjereni, da
moi razgledati
se zadržati toliko, da
da
odluili,
bili
grad. Mnogi su moji drugovi
makar zaostati, pa nas onda do Vologde stii brzim putnikim vlakom. Svi smo sanjali o Moskvi,

majku ruskih gradova

i

emo

emo

emo

e

3i

kao djeca od radosti, kad snio sa prodaljini zapazili ogromni grad, ali nas je naš.

kliktajui

zora u
san grdno prevario.
Kad smo stigli na ve prije reenu nam stanicu, iuzno su nas iznenadile izjave,
što nam ih je
dao službujui inovnik. Važna
zabrinuta
lica,
pod kojim se je morala sakrivati neka neobina
tajna, predstavljajui neki nenadani nov dogoaj,
on nam je saopio, da
se ovdje zadržati svega
neko pedesetak minuta onda odmah nastaviti put.
Uzaludno je bilo naše nastojanje, da bi se zadržali
barem dva sata. Želja za razgledanjem Moskve
kidala nam je srce
dušu kad smo saznali, da je
ne
moi razgledati. Od samog inovnika smo
mogli saznati samo to, da su se u Peirogradu dogodili neki novi neredi
da se odjek istih kod njih u
gradu oekuje svaki as. Kupili smo novine, ali se
iz novina nije moglo o tim posljednjim
dogoajima
razabrati ništa. Jedina važnija vijest bila je o slomu
talijanske vojske na Caporettu
velikoj
ofenzivi
i

emo
i

i

emo

i

i

Austrijanaca. Mi smo svaki
grad. Dabome, najviše si

as

pogledali na bajni

uo ve

ga naroda najizrazitije grdnje
dokaz velikog nezadovoljstva
Ali što da se ini? Vrijeme je

smo

ve

imali otii. Puni

oima smo

i

i

po obiaju našepsovke, kao oiti
pomuene sree.

skoro
bijesa
suznim
kad se je krenuo vlak
bilo kratko, a

najveeg

i

u vagone
tužno smo gledali na Moskvu kao
mladi koji
ostavlja svoju ljubu. Jedan od naših drugova je govorio na sav glas, a opet sam za sebe: »E Dane,
baš
ti tvoji kad se vratiš kui rei, da si magaušli

i

e

rac.

Proi pored Moskve

ne viditi je. To je baš
onako kao da si na umoru od žee ne napiti se.«
drugi su na svoj nain protestovali. Zamrzili su ui

i

I

52

as

Kerenskog

boljševike i kadete
socikrivu
jaliste revolucijonarce. Svi su nam oni bili
posljednji
put
po
odlazei
iz
nismo
Rusije
moda
Moskvu.
Kad
razgledati
je
posljednji
oris ljubgli
ljenoga grada nestao u prvom mraku predveerja,
mi se onda okupismo posjedavši na ležaje našeg
poesmo itati novine. Najviše nas je
odjeljenja
interesovala iznenadna vijest o talijanskom porazu. Vijesti, u kojima su se pored ostalog
iskazivale brojke zarobljenika topova bile su tako
velike, da smo mislili, da su izmišljene. Pretpostavljali smo, da je Italija, koja je imala samo jedno bojište koja do tada nije imala veih gubitaka
najjaim napadajima cenu stanju, da se odupre
isti

i

i

i

i

i

ve

i

i

i

i

tralnih

vlasti.

Znali

smo doduše, da

Talijani

nisu

nikakovi vojnici, ali nam je izgledalo nevjerojatno,
tako mizerno napustiti svoje položaje.
da
Kako su te vijesti bile tekar prvi brzojavi to
dobiveni preko Stockholma, to se iz njih nije moglo stvoriti nikakvu približnu sliku probijenog fronta, pa se prema tome nijesu mogle ni zakljuiti zle
jx>sljedice u onolikom omjeru, kako se to kasnije
pokazalo.
O prilikama u Petrogradu nije bilo nikakovih
novih vijesti. Samo su se u lenom lanku komentirale izjave jednog od boljševikih voa, koji je
pred par dana javno izjavio, da
boljševici biti
prisiljeni preuzeti
vlast u zemlji
prije
sastanka
»urežditeljnog sobranja«. Tako se nazivala ruska
konstituanta od 1917. godine, koja nije imala sree,
da se sastane.

e

i

e

Ostavivši Moskvu naš je put, odnosno krajevi
kojima smo prolazili, bio raznoliniji od onih kraleva do Moskve. Snijeg nas je
zahvatio
par

ve

*

y

55

dana

prije

se

u zraku iekar sada

je

Moskve.

prava ruska zima osjeala
onako snažno kao u pri-

Ali

ama.
Sa

tim zimnjim osebinama
ruskoga sjevera
ostala priroda, ve
ohlaivao samo zrak
neko hladno osjeanje sve više obuzimalo naše

nije se
je

i

duše, ledilo naša srca ubijalo svako raspoloženje.
Sva se narav gubila u nekom nepreglednom bijelom ruhu. bijele su bile ravnice šume, kue pusniježne pahuljice bijelile su
zrak
ievi, a magla
nebo. Jurei malo ne po itav dan kroz preguste
i

i

i

i

i

i

ruske šume, nailazili smo na prekrasne slike prirode tipina ruska sela sa drvenim kuama. Kue
su na sjeveru od Moskve sve iz drveta. Uza sve to
one daju vrlo lijepe romantine slike sa izgledom
potpune udobnosti; pa smo u veim mjestima vitrokatnice iz drveta. Šume su prekrasne
djeli
predstavljam u sebi neopisivo upravo neiscrpivo
bogatstvo Rusije. Od Moskve na sjever lokomotive se ne lože ugljenom ve drvima. Na svim stana mjestima pored pruge
nicama, a vrlo esto
zalihe drva, koje se rabi
ogromne
naslagane su
za pogon mašine. Uvjeravali su nas Rusi, da im je
takav nain loženja mnogo jeftiniji, jer im ne treba dovlaiti ugljen iz daljine Urala, iji je prenos
za
vrlo skup.
Kako smo imali dovoljno drva
grijanje vagona, bilo nam je u njima uvijek toplo.
Zimu smo osjeali samo kad smo izlazili iz vagoi

i

i

i

i

i

i

po svježem zraku. Slijedee vee mjesto što smo imali proi na našem
putu, bila je Vologda. Bili smo uvjereni, da emo,
proemo li sretno nju, na vrijeme stii u Arhangjelsk. Kad smo stigli u Vologdu, naše se nade
ispuniše. Doznali smo doduše, da su u Petrogradu

na. da se malo prošetamo

54

da je Kerenski utekao
boljševici preuzeli vlast
na frontu k armijama; ali se puanstvo Vologde
Vidili smo, da
k tome odnosilo vrlo ravnodušno.
nam je sada potrebno što prije domoi se Arhani

Arhangjelsk je naime bio pod upravom
engleskog vojnog štaba, pa bi tamo bili lišeni naredaba ruskih vlasti, koje su sada bile u rukama
gjelska.

Po

službujueg inovnika
smo do Arhangjelska još neko etrdeset
boljševika.

izjavi

trebali
sati.

U

Vologdi smo se zadržali nekoliko sati. Imali smo
dovoljno vremena, da razgledamo grad
kupimo
kojekakve sitnice za spomen iz Rusije. Interesantno: im smo bili bliže našem odlasku iz Rusije, to
smo tim više htjeli da iz svakog mjesta ponesemo
nas poslije u životu
nekoliko uspomena, koje
sjeati na naš boravak u Rusiji. Razumije se, da
smo u tu svrhu kupovali stvari, koje ve po svojoj
izradbi govore da su ruske. Svaki je od nas oficira
imao malu zbirku uspomena. Doduše, moram iskreno priznati, da je bio vei broj onih, koje smo
i

e

od nama prijateljskih duša, no onih, što smo
ih sami kupovali. Isto se tako razumije, da su one
prve za nas imale mnogo veu vrijednost. Po podne smo krenuli dalje. Zima je bivala sve jaa, zrak
dobili

guše.
sve oštriji, a sniježne pahuljice sve vee
Mjestimice smo se vozili uz rijeku Dvinu, ije su
zamrznute. Drugi dan smo došli u
obale bile
Isakogorku. To je jedna od veih stanica pred samim Arhangjelskom. Tu smo morali ekati dok
nam se ne javi da nam je ulazak u Arhangjelsk po
engleskom štabu dozvoljen. Sama ie Isakogorka
na Dvini. Tu smo razgledali kraj
koješta drugo,
da nam tako proe vrijeme. Na samoj stanici za
razmještanje vagona bio je jedan vagon — crkva.
i

ve

i

i

35

iakovi su vagoni bili pndjeljeni vlakovima ArhangjelsA-ViadivosiOK.isii su iznutra udešem Kao mala pravoslavna crkva. Namještaj je bio vrlo bogat

upotpunjen prekrasnim svetakim slikama. iu bi
se za vrijeme vožnje držala služba božja
popodnevno rnolenje. S praktine strane razumije se,
da ovo nije predstavljalo nikakove koristi ni potrebe, pa je sasvim razumljivo, da su ih boljševici
kasnije preudesili za drugo.
Malo kasnije stiglo
nam je nareenje, da
nas skoro propustiti
da
svu oružanu spremu odložimo. Mi smo za to nai

e

reenje

znali

ve

prije,

i

pa smo odmah

im

smo

u lsakogorku složili sve puške, municiju, mitraljeze
bombe u nekoliko vagona, s kojima se je

stigli

i

jedan od naših oficira imao

vratiti u Odesu, da ih
preda našem dopunskom bataljunu. Na Solunu je
naime oprema naših vojnika francuska, pa su istu
imali primiti na prolasku kroz Francusku. Bih smo
zadovoljni, što emo doskora ugledati Sjeverno
ledeno more, a uvjereni, da kad jednom stignemo na njegove obale, da nam je ostvarena mogunost polaska u Englesku. Znali smo doduše vrlo dobro, da je takovo putovanje skopano velikim opasnostima pred njemakim podmornicama
Uza sve to u Rusiji se nije moglo više nikako ostati,,
ako se je^ htjelo spasti to malo naše vojske, koju
su u otadžbini oekivali kao svoje osloboditelje.

V.

Arhangjelsk je bio posljednja etapa našeg suhozemnog puta za Englesku. Sam je grad prilino
velik
leži na ušu Dvine, koja je dovoljno široka
duboka tako, da uz njene obe obale mogu pristati
najvei parobrodi. Zima je ovdje ve bila vrlo iai

i

i

56

loga dana

nije padao snijeg, ali je zrak bio isstalnom
tankom maglom, štono se kao led
punjen
hvataše naših lica. Cim smo stigli bilo nam je naredjeno, da se spremimo za UKrcaj na parobrod.
Za naš je puk bio odreen veliki parobrod »Dvinsk«.
bataljoni, koji su stigli prije nas, bili su UKrcam na
jsio iako velike parobrode »Car«
»Carica«. Za
slijedee, koji su imali stii poslije našeg puka, bio
je odreen parobrod »Porto«. Mi se oficiri upuiismo
odmah na parobrod. Tu su nam naznaene kabine. Komandant je odmah odredio raspored oficira.
U jednoj od gornjih kabina blisko salonu smjestili
smo se ja kapetani Freja Zivanovi. Svi su ovi
parobrodi bili vrlo lijepi
udobno udešeni. »Car«,
»Carica«
»Dvinsk« su pripadali »Ruskom dobrovoljnoj flotu«
u mirno vrijeme vršili transatlantski
promet. »Porto« je bio njemaki parobrod, koji se
u poetku rata zaklonio u portugalsku tuku. Kad je
Portugal ušao u rat na strani saveznika, postao je
pored mnogih drugih njemakih parobroda, portu-

ka.

i

i

i

i

i

i

galskom svojinom. Nakon

odmah

zapoelo

što su

smješteni

oficiri

ukrcavanje vojnika. Kako su
udešeni za prevoz iseljenika,
mogli su primiti vrlo mnogo putnika. Zapovjednik
parobroda bio je po narodnosti Lotiš. Odmah smo
u njemu upoznali simpatina pomorca, ija nas je
hladnokrvnost
unaprijed
uvjeravala,
da je
svi

ti

je

parobrodi

i

bili

ve

zadae da mora biti dobar pomorac. Ostalo osoblje na parobrodu bilo je veinom rusko. Konobari u salonu pomonici oko kuhinje bili su Kinezi. S nama je Dutovalo
nekoliko
svjestan svoje

i

i

i

francuskih obitelji iz Moskve, koje su bježale
iz
Rusije. Bilo je nešto malo
belgijskih
engleskih
oficira, koji su odlazili kao
mi, jer im ie u Rusiji
i

i

i

37

bilo

nemogue

ostati.

Iz

Arhangjelska

smo

imali

otputovati tek onda, kad sva etiri parobroda budu spremna za odlazak. Morali smo stoga ekati
dok stignu preostali bataljoni dok nam se po komandi luke ne odredi sigurnosna pratnja.
i

Arhangjelsk je svoju pravu važnost dobio tek
ulaskom Rusije u rat. Njegova luka zamrzava doduše pet mjeseci u godini, ali se uza sve to ne
smije zaboraviti, da je to bila jedina luka evropske
Rusije, koja je za vrijeme rata saobraala sa Engleskom, Francuskom
Amerikom. Stoga se je
i

i

kroz rat podeseterostruila.
Najviše se je tuda uvažala raznovrsna municija
artilerija, te materijal za avijatiku
sanitet. Iz Rusije se opet izvažala hrana
kovine u neizraenom stanju. Kako ta jedina pruga nije mogla pravodobno da prebacuje sav materijal, što bi ga
mnogobrojni savezniki parobrodi dovezli, izgraeno je u luci mnogo magazina drugih zgrada.
Kako su Rusi u svemu bili dosta spori, to su Enda
glezi zahtjevali, da im se prepusti ureaj luke
im se preda uprava nad gradom. Rusi su se tome iz
poetka opirali, ali kad je u jesen 1916. godine
po njemakim agentima bilo zapaljeno nekoliko
punih magazina, morali su popustiti. Razlika izmeengleske uprave bila je vrlo velika.
ruske
djelatnost

te

luke

i

i

i

i

i

u

i

Na brodovima

hrana bila dobra.
posluga
Nas su posluživali Kinezi, s kojima smo se dovoljno nasmijali. Oni su naime osim materinjeg jezika
znali samo nekoliko engleskih rijei. Prema tome
nije udo, da su se skoro svaki as dešavali razni
još smiješnijega obnesporazumci puni smijeha
je

i

i

jašnjavanja.

38

Nemogue

u

bi

mi bilo ispriali sve

te

vesele

svakako ispriati jednu, što se je
ve
prvog
dana. Prvoga dana sjedilo nas
desila
je za našim stolom neko desetak zajedno sa našim komandantom, tirana je, mora se priznati, bila
vrlo dobra, pa je, nakon jedanaest dana provedehni u vagonima uz vojniku hranu iz kazana, dvo-

zgodice,

ali

struko prijala. Prije jela

nam

je

ponueno

više vr-

suhomesnate robe
raznih konzerviranih riba,
a pored toga po malo raznolike salate. Našem se
drugu Dani osobito dopala salata od pasulja. Kad
sti

i

smo ve pojeli Kinezi htjeli poslužiti drugo, naš
je Dane dozvao jednoga od njih k sebi.
»Panlo!« ree mu naš Dane, a tako smo
mi
i

i

našega Kineza. Onda mu vilicom
pokaže na dva pasulja, što ih je ostavio na lanjiru
stao na sve mogue naine objašnjavati Kinezu,
da želi još pasulja. Naš ga je Kinez razumio prije

svi odluili zvati

i

na što smo

Naš

je

i

Dane

pomislili i odgovori brzo: »Finished«.
mislio da se pasulj valjda po kineski

pa mu radosno ponovi: »Da, finišt, fiponovno pokaže na ona dva pasulja. Medju
tim naš Panto ode, a Dane ostade da eka. Ali Kinez se vrati sa drugim jelom, a pasulja nikako nema. Dane ga ponovno pozove k sebi
pokaže na
zove

ništ«

finišt,

i

i

pasulj,

ma

je

ree ponovno svoj »Finished«. Nave svima bilo zaudno ovo njihovo objaša Kinez

U

to prie jedan naš drug, koji je znao
zaiše Kineza ono isto što je prije Dane
tražio. Kinez mu odgovori kao prije, a naš Dane
ponovno prihvati, »)a, ja finišt«. Naš novo nadošli

njavanje.
engleski

i

drug prasne u smijeh
odmah nam objasni situaKinez je na engleskom jeziku uvijek rekao:
Finished«, a to znai: »Svršeno je«, dakle isto što
i

ciju.

39

1

»nema«. Dabome mnogi su jeli s puno teka znajui ve unaprijed, da se više nee pojavljivati pri
i

im

stotu
krenemo
ranije znali što je
njoj

tek razmišljali

Arhangjelsku

smo

luke. Mnogi su naši ve od
morska bolest, a mnogi su o
pri tom žalosno uzdisali. U

iz

i

imali provesti još jedan

drugi dan izjutra odvezati
glesku.

konope

dan, a
krenuti za En-

i

VI.

Posljednji dan našega boravka u Arhangjelsku pošao sam u grad. Znao sam doduše vrlo dobro da ne mogu viditi ništa, ali sve jedno. Nije me
smetala oštra zima, vjetar
ledena kiša pomješai

na snijegom.

Ja sam svakako još jedampui
pod svojim nogama osjetim ravnu zemlju

htio

da

velike
Rusije, zemlju moje druge
ne manje drage otadžbine. Moja ie raztuženost dostizala svoj pravi vri

hunac tekar ovdje u Arhangjelsku. Za vrijeme puta iz Odesse do sjevera, bezbroj novih dogoaja
veselo društvo mojih drugova, razbijali su na asove neprestanu pomisao na moj odlazak — na
moj teški žalosni rastanak. Malo ne sa svake vestanice javljao sam se Palji pismima
nebrojenim kartama, nalazei u tom jedini savez, koji mi
je omoguivao da sa mojom Paljom barem na taj
nain porazgovorim. Možda mi ne ete povjerovati
kad vam kažem, da je pismo u životu ovjeka najbolja utjeha. Ono je za ovjeka, koji istinski ljubi
osjea, momenat u kojem vam izgleda, da je ljubljena duša pored vas
da vaša duša s njom razgovara. Spremio sam u džep moje posljednje pismo, što sam ga htio poslati prije mog odlaska iz
Rusije. Napeo sam svu svoju volju
htio da obui

e

i

i

i

i

i

40

zdam

osjeaje, da se nad tim pisne rasplaem. Ali zaludu! Ja sam se
ovaj
ponovno
uvjeriti,
morao
da
ja više nisam bio
puta
onaj nekadanji ratnik, nekadanji veseli mladi sa
svim osebinama naših Primoraca. Ne, ja sam bio
svoie živce

i

mom

i

Dušom

srcem se ispreplitala nježnost
nisam mogao da ostavljajui Rusiju ne
reknem: Da je ostavljam sa malo ne svim osobinama ruskoga ovjeka, da je ostavljam kao Rus.
drugi.
ljubav,

i

Kad sam

i

i

ja

dolazio u Rusiju

ja

sam

volio tu zemlju

i

narod prije no što sam ih vidio
upoznao. Sada
kad sam bio na odlasku, u meni je pored ostalih
ranijih karakteristika
najjae bila istaknuta moja
i

velika ljubav k svemu što je bilo rusko. Ostavljao
Rusiju, zemlju u kojoj mi nikada nitko nije ništa na žao uinio
polazio na put bez da sam znao

sam

i

e

mi biti. Pa da sam ak znao,
pravo kuda kako
mi u zemlji, u koju polazim biti najbolje, moda
žda bolje no što mi je po neijem sudu ikada u
životu bilo; ja opet nisam volio ostavljati Rusije,
kao što ni dijete rado ne ostavlja svoju majku.
Kad smo se vraali na parobrod htjeli da
uemo na mali motorni amac, ja sam se sve onako slijep okrenuo natrag kao da sam još jednom
htio, da unaokolo pogledam zemlju, kojoj sam pripadao dvije godine koju sam ljubio kao svoju ro-

e

i

i

i

i

enu

grudu. Onda
okrenuo naprijed

i

sam se

bez rijei pustio da me

drug povede. Do toga

»Hou

rezignacijom

s

asa

u

ja

sam

opet

moj

se još uvijek

u

zašto?«
kuda
Ali sada kad sam bio na motornom amcu
kad se
je isti otisnuo od obale, ja se više nisam pitao ništa. Ja više nisam bio svoj. Posljednji dio moje volje bio je sveden na ništa. Ostavljao sam Rusiju
pitao u sebi:

li,

ne

li,

i

i

i

41

moju premilu Palju. To je bila jedina misao, koja je
svom svojom težinom pritiskala moju dušu srce.
Misao koja nije dozvoljavala nikakovih drugih mi~
sli
koja kao da mi je htjela dokazati, da mi je život ponovno prekinut jednim teškim
nevjerovatnim udarcem nesretne sudbine, što mi je ubijala
svrhu
želju na život. Bilo mi je strašno. Sva težina moje boli bila je pojaana još time, što nisam
moje boli tuge htio svakome u svoj svojoj zamašitosti
veliini iskazivati. emu, da svi znaju, mislio sam u sebi,
kad mi ni jedan ne može poi

i

i

i

i

i

i

mo!

.

.

*

Na moje oi

navriješe prve suze

spuste se
Moj ih je drug opazio mislei
da mi je zima, zapitao: »Lujo tebi suze oi. Sigurno te smeta oštar zrak
prejaka zima?« Ja sam
izvadio maramicu
otro suze bez da sam mu išta
odgovorio. On me je valjda razumio
nije pitao
i

niz zamišljeno lice.

i

i

i

i

dalje.

Za malo smo

ve

bili

u salonu našega broda

i

raspravljali o novim
dogoajima u Rusiji.
Prema izvještajima, što smo ih iz novina imali kao
prema radiografskim vijestima, što ih je primao
radioaparat našega parobroda, stanje je u posljednjih nekoliko dana bilo vrlo promjenjeno. Dogoaji su se razvijali otprilike ovako:

živo
i

U Petrogradu su boljševici naglim prepadom
preuzeli vlast u svoje ruke. Kerenski, dotadašnji
ministar predsjednik privremene vlade, jedva je bio
uspio da

utee automobilom. On

se

je

odmah upu-

tio k armiji na front, da se onda s vojskom povrati
natrag u Petrograd. Za to vrijeme su se vodile u
predgraima Petrograda neprestane borbe s izmjenjenom sreom. Kerenski je vladao zemljom 2
i

42

vrhovne komande

e

što skorije

biti

uvjeravao svoje podanike, da
u Petrogradu. Ostala Rusija, pa
i

gradovi, nijesu iz poetka otvoreno istuUza sve to bio je ve
boljševike.
za
ugled
pali
Kerenskog u mnogome spao. I doista nakon par
dana Kerenski se sa vojskom, što ju je poveo s
Svi su se nadali, da
fronta, vratio u Petrograd.
odrei naivnog teorisase on sada opametiti
nja postati realniji, ali mu za tu metamorfozu boljdrugi dan na veer
ševici ne dadoše vremena.
ponovile su se borbe. Masa vojnika prešla je na
stranu boljševika. Obilna pljaka po najbogatijim
trgovinama petrogradskih glavnih ulica bila je najbolji mamak za veinu od tih vojnika. Posljedica je
da je Kerenski ponovno morao povui,
bila ta,
a boljševici su konano preuzeli vlast.
Iz svega se ovog može jasno zakljuiti,
da
nam je doista u zadnji as pošlo za rukom krenuti
dok je Rusija zapala u vrtlog najstrašna put.
nijih dogoaja
nereda, te najužasnija krvoprolia
graanskoga rata, mi smo ve sutra napuštali njene vode
kretali za Englesku. Komandant nam je
rekao, da kreemo u osam sati u jutro
nas
da
pratiti jedan francuski krstaš
dvije
torpiljarke.
Razgovor se onda kretao o kojeem. Neki su poeli govoriti o pogibelji pred podmornicama, a neki se opet bojahu morske bolesti. Naše putovanje
je imalo trajati neko desetak dana. Mnogi su se
onda povukli na pokrajnje stolove ili u kabine, da
pišu posljednja pisma onima, koje su ostavili u
Rusiji. Inae se na brodu ve društvo sprijateljilo.
Upoznali smo se sa ostalim Dutnicima
u razgovoru
šetnji po dugoj palubi vrijeme je prolazilo
brže no inae. Za sutradan smo svi bili odluili, da
i

veliki

i

e

i

i

Ve

1

.

i

i

e

i

i

i

i

45

ustanemo ranije da sa palube 'posmatramo naš odStoga su mnogi pošli ranije spavati. Ja augo
nisam pošao u kabinu. Ostao sam sa još nekolmo
drugova živo raspravljajui o dogaajima u Rusiji,
nagaajui dokazujui ve unaprijed, kakvim
to zlim posljedicama urodili za nas
za svu ententu. Moglo se je ve unaprijed rei, da se Rusija
uvuena u graanski rat nee moi dalje boriti
protiv Njemake
da
Njemaka moi za kratko
vrijeme svu svoju vojsku baciti na zapadno bojište. Kad sam pošao u kabinu
legao, dugo sam još
mislio o svemu
kasno u no usnuo.
i

lazak.

e

i

i

e

i

i

i

VII.

Osvanuo je dan našega odlaska. Ve u sesati je došao po mene u našu
kabinu drug
Sokolovi. Ja Dr. reja bili smo ve ustali
malo
i

dam

i

I

i

zatim sva trojica popili u salonu kavu pošli na palubu. Tu se okupilo nas nekolicina, da sa gornjega
krova posmatramo naš odlazak. Na brodu se osjeala ona znaajna užurbanost kako to uvijek biva
pred odlazak. Mornari su jurili po palubi amo tamo, prenašajui konope, dižui amce, zatvarajui prozore, okušavali parne mašine za vuenje
i

i

konopa. Zapovjednik broda je prošao pored nas
na asak se zaustavio s nama, pozdravljen raznim upitima, na koje jedva da je mogao odjedared
odgovoriti. Veselo se smijui
trljao je ruke
na
upit, da li
more biti nemirno, izjavio da emo
se malo ljuljati. Onda se je ispriao da ide izdati
razne upute
nareenja, jer smo za pola sata
imali poeti manevrisanjem.
Dan je bio tmuran, nebo puno sivih oblaka kao
olovo, a sa Dvine se dizala jutarnja magla. Snijeg

i

e

i

i

44

t

padao, ali je zima bila vrlo oštra
vjetar doDakako,
ako
na
sjeveru
Rusije jednoga,
sta jak.
dana zimi ne pada snijeg, ne znai ništa, jer tamo
ima snijega kroz punih pet mjeseci. Obale su Dvine
o bijele rubove leda su udarali
bile zamrznute
mah valovi, kidajui mu slabe okrajke. More je bilo razigrano malim valovima, kao da se podruguje
onima, koji su se bojali morske bolesti. Na daleko,,
do kraja horizonta se pred maglom nije moglo vidjeli. O boku našega parobroda bio je vezan kod
stepenica mali parobrod luke komande. Istim je
došao službujui oficir, da našem zapovjedniku
izda sve potrebne upute
da preuzme, odnosno
nije

i

i

i

preda, poštu. Malo kasnije parobrodi se sa pomenutim oficirom udaljio
uputio drugom parobrodu našega transporta. Doskora se pojavio na
i

zapovjednikom mostu naš zapovjednik manevar
za odlazak je otpoeo. Najprije su odvezani
onda na palubu povueni svi konopi, a zatim se parobrod polagano kretao niz Dvinu do njena uša.
i

i

im

smo napustili Dvinu ušli na otvoreno more,
smo razabrali
osjetiti jakost morskih valova. /a nas, koji smo more od ranije poznavali,
i

mogli

to

i

malo valova nije znailo ništa
bili
kad bi tako bilo sve do Engleske.
Pred nama u nevelikom rastojanju
i

zado-

bi

voljni,

parobrodi »Car«

i

»Carica«, a za

nama

plovili su
se pomicao

polagano »Porto«.
Prva tri parobroda su bili vrlo slini, napose »Car« »Carica«, koji su bili potpuno jednaki.
Oba su parobroda bili najvei putniki parobrodi
ruske trgovake mornarice.
Porto je bio nešto
manji, a kako smo se kasnije putem uvjerili
slabiji
na moru, pa je kasnije od nas došao u Englesku.
i

i

i

45

Po dobivenim uputama

imali smo takovim redom
za vrijeme itava puta zaostajui jedan parobrod za drugim za pola milje. Za pratnju dodijeljeni francuski krstaš, koji se je ujedno vraao u
svoje vode, izviao je plovei uvijek pred nama.
Opasnosti od podmornica nije se oekivalo odmah
ploviti

svakako bilo potrebno, da se stranim agentima poremeti izvještaje
stvori zabuna.
Upravo stoga se nismo odmah uputili daleko na
otvoreno more, nego smo se nakon vožnje od nekoliko sah zaklonili u jedan zaliv sjeverne obale
kod rta »Svetoj Nos«, u smo se usidrili
proveli
no do drugoga dana u jutro. Radioaparati naših
parobroda radili su u svim pravcima primajui
potrebne izvještaje. Francuski je krstaš bio na ulazu u zaliv
primao izvještaje od torpiljarka, koje
su se svako toliko vraale sa izvidnice. Na rtu
»Svetoj Nos« bita je ujedno najvea radiotelegrafska postaja ruskoga sjevera, pa smo ujedno
dobivali
izvještaje o dogoajima u Petrogradu
Moskvi. Ti su izvještaji ponovno potvrivali, da su
boljševici konano preuzeli vlast
da su njihove
pristaše uspjeli da preuzmu vlast u Moskvi
nekim
drugim gradovima evropske Rusije. Bili su dobiveni
prvi izvještaji sa fronta. Vojska je u velikim
prvi dan, ali je

i

I

i

i

i

i

i

i

i

masama

napuštala položaje, a neprijatelj

je

pola-

gano prodirao na cijeloj fronti. Naše zadržavanje
u zalivu kod rta »Svetoj Nos« bilo je potrebno iz
ovih razloga: Njemake podmornice imale su vrlo
veliki prostor svoje djelatnosti. U
bile suviše udaljene od njihovih

vodama

domaih

koje su
baza,

one su imale svoje baze na zabitnim mjestima neutralne teritorije ili su im pak kao baze služili parobrodi, koji su plovili pod neutralnom zastavom.

sve potrebe za podmorpreko
nice. Kako je veza saveznika sa Rusijom
od nesjevernog ledenog mora bila vrlo važna
procjenjive koristi, to je njemaki štab riješio, da

a na sebi kao tovar

nosili

i

to najviše u bliNorveške
na sjeveru Švedske
svojih podmornekoliko
odašalje
Norda,
zini Kap
trgovanica, da lamo ometaju saobraaj ratne
špioorganizovanu
Uz
dobro
saveznika.
flote
ke
parobrodima,
koji
neutralnim
koristei se
nažu
su bili u njihovoj službi, uspjevalo je Nijemcima, da
osim što su potopili nekoliko parobroda, podijele
lakost engleske ratne flote. Posljedica te njemake ekspedicije bila je za Engleze ta, da su svaki
trgovaki parobrod morali pratiti nekom bojnom
jedinicom, a osim toga morali su od vremena da
pregledaju
vremena da izviaju sjeverne vode
neutralne parobrode. Kako je engleskoj komandi
njemake podmorbilo vrlo dobro poznato, da
vrijeme našega
saznati
agentima
svojim
nice po
odlaska iz Arhangjelska, bilo je potrebno, da se
da se ne proe kritinu zonu
vrijeme promjeni
njemake podmornice najbudbaš onda, kad
nije oekivati. Put do Engleske mogli su naši paza šest dana, ali se sada nije
robrodi prevaliti
smjelo žuriti, a pogotovo se nije smjelo poi najkraim putem. Po podne, za itavo vrijeme našeg
boravka u zalivu ponavljani su pokusi uzbune
spašavanja. Svaki je putnik dobio svoj pojas za
spašavanje bio je upuen kako ga ima namjestiti.
Onda su svakoj skupini odreeni amci splavi za
splav je dobila svoga
spašavanje. Svaki amac
znak za uzbunu,
dan
zapovjednika. Kad bi bio
svaki bi se morao pojaviti na palubi sa pojasom na
sebi kraj svoga amca. Za vrijeme putovanja do
i

i

i

i

i

i

e

i

e
i

i

i

i

i

47

Engleske ponavljani su li pokusi uzbune dva puta
dnevno. Mnogi su le pokuse posmalrali sa izvjesnim strahom
s puno poštovanja
slušali upute
i

brodskih oficira. Nekoji se smijali uz kojekakove
primjedbe. Mnogi su govorili, da nam u sluaju polopljenja nema nikakva spasa, jer smo itavo vrijeme puta imali ploviti daleko od obale. U samom zalivu je more bilo dosta tiho, a pred vee je
poeo lagano padati snijeg.
Za sve to ja nisam mnogo mario. Nije me ni
najmanje zanimalo koji je naš amac ni tko mi je
zapovjednik. Znao sam naime vrlo dobro, da bi u
sluaju torpediranja meni
odzvonilo.
Smiješno.
Zar bi u onoj borbi oko amaca, borbi za život, ja
mogao nai mjesta. Pa kad bi ga našao; takovi
i

amci obino padnu

more

vremena pod težinom tereta
veina putnika padne u vodu. Biti
pak u toj vodi samo nekoliko minuta znailo bi
smrznuti se od zime. Zato ja
nisam mnogo mislio
o tome. Moje su misli više bile zaokupljene Panjenima. Neprestano sam se pitao kako im
lio™
je, jer sam bio uvjeren da
u Odessi doi do
ogorenih ulinih bojeva, pri kojima veinom strada civilno puanstvo. Uope sve one strahote
u

prije

i

i

i

e

graanskoga

rata

ve

i

i

posljedice anarhije, koje su se

predmnijevale
ranije, imale su zapoeti
tek
sada. Kod širokih masa a napose vojnika, govorilo se ve dulje vremena o ulinim borbama
onda
je dakako u razgovoru bilo najvažnije, koja
je ulica najbogatija izlozima
trgovinama. Strast za
pljakom otimainom je rasla od prvog dana revolucije. Trebalo je samo zgode, da se ista iskali
i

i

i

na

najstrašniji

upravo zvjerski nain. Pojedinane
bi u osamljene kue
bez

skupine vojnika provalile

48

i

obzira na krik žena djece pokrale sve što su mogle, ubijajui pri tome bijedne žrtve gore nego li na
kufronti. Bojao sam se takovih dogoaja, jer je
mojih milih u Odessi bila u dosta osamljenom
kraju. Oko duše stezala me je nekom hladnoom
najmanja neugodnost
bolju pomisao, da bi im se
mogla dogoditi. Moji su me drugovi u našem razgovoru uvjeravali, da se strahote revolucije u samoj Odessi nee moi tako jako razviti, jer je
Odessa samu revoluciju kao sve dogoaje što sy
mirno primala.
kasnije slijedili, vrlo ravnodušno
i

i

a

i

i

i

i

moja me

predosjeanja nisu napuu doštala,
bar završetak. Pri takvim osjeajima tužno sam
šetao po palubi s mojim drugovima, govorei o koekajui, da konano krenemo na opajeem
san put. Pred no je vjetar postao jai. Od njegove
ulo se hujanje.
sile tresla se užeta na jarbolima
pokriven viKraj oko zaliva bio je potpuno pust
sokim snijegom. Kraj obale se led stvarao sve
više, a uskim rukavima zaliva bilo se ve zamrzio
u
more
po cijeloj površini. Još nekoliko dana
ovim krajevima zamrznuti na daleko, onemoguupromet, prema tome
jui tako svaku plovidbu
svaki znak vidna života. Uza svu rijetkost mogli bi
rei izvjesnu ljepotu tih neobinih slika, što ih oobuzima ovjek susree na krajnjem sjeveru,
dosada.
zimi izvjesna tuga
vjeka u tom mrtvilu
zrak
iji
kraj,
ovaj
ostavi
Svatko želi da što prije

Uza sve

to,

zla

jaajui tako neprestano moju sumnju

i

i

i

e

i

i

i

i

i

i

Veliki dio
ubija život.
tako teško pritište grudi
stanovnika tih krajeva boluje od bolesti koju tamo
zovu »cinga«. Na ovjeku, koji se niie tu rodio,
odrazuie se ta bolest vrlo lošim posljedicama,
ako iz tih krajeva na vrijeme ne ode, mora da umi

i

49

re. Boli te bolesti

se najviše osjeaju u kostima,
malo ne svi zubi

osim toga ovjeku popadaju

a
i

nokti.

M[ smo se

imali uputiti

još

mnogo

sjevernije,,

da u što veoj udaljenosti proemo Kap Nord.
Imali smo dakle da se izložimo opasnosti morskoga putovanja da nakon desetak dana, budemo li
sretni, stignemo na obale Engleske.
i

VIII.

Drugoga

jutra,

kad snio

ve

ja

i

Freja izašli na pa-

lubu, naši su parobrodi
ploviti. Oris obale razabirao se u daljini kroz sitnu maglu. Plovili smo

pravcem sjevero-zapad. To nam je bilo potrebno,
da se što više udaljimo iz podruja njemakih
podmornica oko Kap Norda. U tome pravcu imali
smo proi pored Kap Norda u udaljenosti od preko dvije stotine milja sjevernije. Parobrodi nisu

svom silom, jer su morali da se upravljaju
prema pravcu krstaša, koji je naprijed sad lijevo,

vozili

sad desno izviao. orpitjarke, koje su pripadale
vojnim silama
Arhangjelska,
pratile su nas dc*
podne, a onda se pod veer vraiiše natrag u Arhangjelsk. Mnogi su se zbog tako slabe pratnje
zabrinjavali, ali nam je reeno, da
nas im prevalimo polovicu puta saekati jedna
flotila engleskih torpedorazaraa. Za sve vrijeme vožnje
vršila su se razna
signalizovanja, koje je jedan
1

e

parobrod postepeno predavao drugome. Pri tome
svi zajedno slijedili krstaš skretajui sad lijevo
sad desno. Zima je bila vrlo jaka, zrak oštar, a
bi

danje svijetlo vrlo slabo. Za sve vrijeme našega
puta u Englesku nismo ni na asak vidili sunca.
Nebo je neprestano bilo prevueno gusto-sivom

50

koprenom debelih oblaka, a na moru poivala je
laka magla. Mrak je poinjao ve prije tri sata po
razdanilo bi se vrlo kasno. Sva slika
podne. A
pred svanuem neku
prirode imala je u sumrak
Sto smo se viboju.
neopisivu žukasto-ružiastu
i

j

ili

še približavali sjeveru, dani su vidno bili krai, jedan dan, ini mi se šesti našeg putovanja trajao je
svega dva sata. Razumije se, da je za to vrijeme
u sebi nosilo opet svoju
svjetlo bilo vrlo slabo
su za naše
karakteristinu žukastu boju. Noi
putovanje bile mnogo opasnije. Parobrodi su ploprevili umanjenom brzinom. Svi prozori bili su
nije
palubi
vueni gustom crnom prevlakom, a na
bilo je
smjelo gorili nikakovo svijetlo. Sta više
veinu
smo
Stoga
pušenje.
strogo zabranjeno
veeri sprovodili u salonu pjevajui razgovarajui. Istini za volju moram rei, da nas je kadkada
bilo vrlo malo, jer su mnogi bolovali od morske
i

i

|

i

i

bolesti

i

ležali u

svojim kabinama.

U dane kad

bi

valovlje bilo jae, dolazilo je na jelo malo vojnika
oficira. Bilo je dana kad bi od neko tisuu vojnika objedovalo najviše stotina. I naš drug Freja nije
bio najjai protiv morske bolesti, ali uza sve to on
domišljat. Ne mogu da se,
je bio vrlo praktian
pokretu, ne osvrdobrovoljakom
pišui o našem
nem na simpatinu pojavu našega Freje.
i

i

i

1

Dr. Karei Freja, bio je jedan od dobro poznatih praških lijenika kirurga, koji je našemu narodu
uinio mnogo dobra još u vrijeme balkanskoga
rata. On je tada bio na elu eške misije, koja je

lijenicima pomagala srpskosvojim kapitalom
me narodu u borbi protiv Turaka. Tim boravkom
u srpskoj vojsci Freja je još više zavolio naš narod
i nije nikakovo udo, da je,
je bio kao lijenik
i

im

51

zarobljen u Premislu, stupio u redove
naših do
brovoljaca. Moram napomenuti, da u ono
vrijem
naša Cehoslovaka braa još nisu imala
svoji
nezavisnih jedinica
da su u velikom broju, oso
i

bito oficiri, dolazili u naše pukove.
Svi su ti eški
dobrovoljci ostavili na nas
najpovoljniji
utisak
Oni su govorili: »Mi smo u naelu antimilitariste
ali u ratu mi vidimo da smo prisiljeni,
da se milita
ristikom organizacijom borimo protiv neprijatelja

našega naroda za našu slobodu.« Ovo je bilo
dovoljno, da od njih stvori dobre,
požrtvovne disci—
i

plinovane vojnike. Dakle je bio sasvim
neopravdan onaj sud, koji su o njima imali u
austruskim
vojnim krugovima. Oni se na austrijskoj
strani s

punim pravom nisu htjeli
nisu borili. Od slavennaroda unutar stare monarhije bili su nacijoi

skih

nalno najsvjesmji

prema

i

njoj

najneprijateljskije

laspoloženi. Kod nas, pa kasnije u svojim
vlastitim legijama, oni su pokazali potpunu
spremu
sposobnost vojnike
organizacije, a vrlo esto
mnoge primiere osobite hrabrosti. Izmeu svih tih
eho-slovakih dobrovoljaca, koji su bili u našim

redovima, van svake sumnje najvidnije je mjesto
zauzimao naš Freja. Ne samo po godinama, ve
po
nacijonalnom radu, te svom društvenom položaju
^9^, on je bio od svih nas njih najvema po’J
šhvan. Njegovo je društvo volio svatko.
Veseljak,
pun doskoica, iskrenih primjedbi, novotarija
želje za igrom, vinom
pjesmom on je u društvu bio
prosto potreban. Kad je poslije Dobrudže
neko
vrijeme bio na službi u štabu korpusa u
Odessi, a
puk imao neku slavu, uvijek bi po njega mene postali nekog od oficira naredili mu,
da nas svakako ima dovesti. Tu prijatnu službu vršio je obino*
i

.

i

i

i

i

52

o-

naš simpatini mladi drug sanii. potporunik Milan
Mirkovi. Ja na ovome mjestu neu govoriti o Fresam najbolje
jinim lijenikim sposobnostima.
mjerodavnih ljudi.
izjave iz usta vrlo
pohvale
o njemu samo malo, da vam podam
Progovoriti

uo

me
h

i

-

i

u

približnu sliicu

.
,

a,

-

našega

Freje.

Vjeran navikama svojega naroda, naš je Karei volio dobar zalogaj uz dobru ašicu vina. Pri
tome poslu je bio sposoban da izdrži mnogo. Za
vrijeme zatišja imao je kao lijenik u pozadini našega fronta dovoljno vremena, da se bavi lovom
kuhanjem. Najviše je volio da kuha sam. Pri tom
Vi ete se
je luk igrao kao zain glavnu ulogu.
malo zauditi kad vam spomenem njegov nain
lova. Kad su naši pukovi bili na dunavskom frontu,
Karei je sa divizijskom bolnicom bio u selu Etuleja.
Po podne se je zanimao ovakovim sportom. Na
vrsti konac nanizao bi nekoliko kukuruznih zrna,
koje bi prije strpljivo probušio. Onda bi to postaposuo malo kukuruza
vio podalje svoga šatora
dozivajui pri tom kokoši obližnjih seljakih kua.
Kad bi jedna od kokoši progutala dovoljno konca,
on bi je onda povukao k sebi u šator tako vještamogla dati glasa od
ki, da živina pri tome nije
i

—

-

m

s

-

-

e

i

o

h

m

u

*

:

i

sebe,

niti bi

to

mogao

itko primijetiti.

u gostima na slavi naon
šega puka u Berezovki,
je zajedno s nama u
veselom društvu naših drugova neprestano izdrObuzeta
jela.
žavao tešku borbu protiv pia
potpunim veseljem svladana Bacchovim napitkom
uturili u vlak. Kad
dovezli ga drugovi na stanicu
je bio dan signal da krenemo, on se sa prozora
ree:
nasmije
opsuje im jednu našu narodnu
>Sram vas bilo, bio sam dva dana kod vas u go-

Kad smo jedamput

bili

i

i

i

i

,

53

siima, a odlazim gladan

žedan natrag u Odessu.«
našeg putovanja u vlaku
ustajanje vrlo rano
pošao da pregleda zaklanu
stoku, sto se imala kuhati za ruak.
Onda bi se
vratio u vagon
na svom sanduku zapalio spiritovnu te pripravljao bubrege, srce
razne druge
svoje specijalitete. Sada mu je na
parobrodu do-

/a

itavo

i

vrijeme

i

i

i

nekle škodilo more; ali uza sve to nije
nikada
ostajao bez jela. Da mu se štogod kritina
ne dogodi, on je upotrebljavao ovakav
postupak. Dosao bi u salon kad bi se
dijelila juha, pojeo na
brzo sto je
bilo, ispio dobar gutljaj crna vina
onda odmah utekao u kabinu. Kad bi ja kasnije
došao u kabinu, našao bi ga kako leži u
krevetu
sa prekrštenim rukama na trbuhu. On
je
naime

ve

ve

i

tvrd'o,

da

morske

je protiv

jela držati

bolesti najbolje poslije

ruke na želudcu
lei da ovaj miruje.
Nakon sto bi tako ležao nekoliko sati, ustao bi bez
i

Sve bi ovakve zgode izvodio s puno šale
doskoica, da smo se neprestano morali smijati u
njegovom društvu.
Prva etiri dana vožnje more nije bilo jako
nemirno, ah peh
šesti dan bili su za one, kojima
škodi, upravo strašni.
Tih dana bilo bi nas kod
bojazni.

i

i

objeda najviše desetak. U to vrijeme

kako

bili

smo ne-

u najopasnijoj zoni. U udaljenosti od nekih
dvije stotine milja mi smo prolazili
Kap Nord u
istom pravcu, dakle ne zakreui ni
malo na jug
i

i

kako bi to redovno trebalo,
parobroda slijedili su krstaš
»Porto«

esto zaostajao

i

plovili dalje.

vise puta morali na njega ekati. Kad
smo
ro u geografskoj visini izmedju Norveški
i

poeli smo
54

ploviti

u

Prva

tri

vrlo dobro, samo je
gubio se iz vida, pa smo

pravcu

zapada.

skoEngleske
bili

Plovei

u

«
u
u

e

-

e
-

a
-

-

a

a
e
u

e

e

i

tom pravcu poeli smo sretati prve parobrode, a
pred naš dolazak u Newcasielsku luku
tri dana
dobili smo radio-telegrafsku vijest, da su nam u
nas provesti
susret odaslane torpiljarke, koje
Vode,
podmornica.
štititi od neprijateljskih
dalje
kojima smo sada imali ploviti, bile su još opasnije
od sjevera. Njemake su podmornice obino,
itave
ostavljajui svoje baze, plovile unaokolo

e

i

zgodnije, jer se niVelike Britanije. To im je bilo
Ujedno su tako
su morale vraati istim putem.
vojska
imale više posla, jer se radi podmornica
iskrcavao
Irske
Kanade
Amerike,
iz
materijal
na zapadnim obalama Britanije. Sa istonim lukama Britanije saobraali su više neutralni parobronorveški.
to veinom švedski
di
Svi smo radoznalo gledali u daljinu horizonta
ne bi li što skorije ugledali englesku flotilu. Konano nam je reeno, da se je komandant iste
da
telegrafom stavio u dodir s našim krstašem
flotila plovi u pravcu k nama. Nekoliko sati kasnije
i

i

i

i

i

i

ve

i

pokazale se na obzorju najprije dvije, onda opet
dvije, a onda postepeno dalnje torpiljarke. Cijela
to, jednog
se flotila sastojala iz sedam jedinica
minotorpiljarka
šest
velikog torpedo-razaraa
nosaca. Kad se flotila približila k nama, veliki je
torpedo-razara preuzeo vodstvo od francuskog
krstaša, a ostale torpiljarke okružiše nas s obje
i

i

strane.

Pobone

su

sad jedna pa druga

se torpiljarke
zalijetale

svako

toliko

svom brzinom

u

li-

on-

ili
desno od nas, izviajui na daleko
da se vraale na svoje staro mjesto, da ih onda
Tako
torpiljarka.
u izvidnici zamijeni slijedea
smo plovili itava dva dana. Drugoga dana^ po
podne ostavio nas je francuski krstaš uputivši se

jevo

i

55

piavcem jugoistoka,

jer je imao da dospije u iran
cusKe vocie. Mi srno zanrenuli najprije sasvim
na
jug, a pred
poeli smo poragano zaKrelat
piavcein jugoistona. Mi smo naime, da izbjegne-

no

mo
ca,

zoni najjae djelatnosti njemacKin podmornimorali ploviti velikom stranputicom,
plovei

uvijek na zapad dok nismo došli do geogratske
visine Irske. Onda smo se tekar povrnuli
i

zatim lagano kroz

no

prema jugu

kretasmo

obali u pravcu jugo-istok.

Kao

bliže engleskoj
sjutra imali smo se

Nevvcastleu
završiti naše dugo
opasno
putovanje. Sama vožnja pred dolaskom u
Englemnogo zammivija. Neprezu bila je za nas
stano smo posmatrali manevrisanje torpiljarka,
a
blize Engleskoj sretali smo sve više
ratnih
trgovakih brodova. Po podne za same vožnje posmatrali smo u našoj blizini jedan svakako
zammiv dogoaj.
približiti

i

i

ve

i

Opskrbijivanje

njemakih podmornica potreb-

nom koliinom nafte zadavalo je najviše briga
makom pomorskom štabu. Dabome, da su
potrebi svojih podmornica

njeoni
doskoili na najrazlii-

naine, ne gledajui pri tome na nain cijenu.
U posljednje vrijeme su upotrebljavali ovaj nain.
Trgovaki parobrod, koji je plovio pod neutralnom zastavom, imao bi na sebi kao dio tovara veliku množinu dosta velikih tankova
sa naftom. Ti
su tankovi po obliku bili nalik na morsku
plutau.
Isti su se dijelili na dva
prostora. U jednom
to
gornjem bila bi nafta, a u donjem zrak, da može
plivati. Te bi rezervoire neutralni
parobrod, kad
bi bio siguran da ga nitko ne posmatra,
bacao u
more na raznim mjestima. Njemake podmornice,
kad bi na svome raidu naišle na ovakav rezervotije

i

i

56

-

a

i

-

i

-

u
j
e

o

-

-

a
-

-

-

-

i

fr,

ekale

bi

zgodu kad unaokolo nema nikoga

i

iz

da su
rezervoira ispumpale naftu. Razumije se,
rezervoire
engleski
razarai
potomnoge takove
bi ih našli, lako smo na našem putu napili
rezervoir. Jedna se torpiljarKa
išli na jedan takav
odmah odvojila od ostalih hitcem iz malog topa
isti potopila. Na površini ostala je bila samo velika crna mrlja naflinog ulja. Svi smo s interesom
zabavljali se s našim kaposmatrali taj dogoaj

im

i

i

petanom Mladovanom. Kapetan je Mladovan bio
jedna od onih dobrih duša, koje je u ratu pratila
srea. Pred balkanski rat on je bio postao potporunik iz podoficirske škole. ovjek primitivan, ali
inae vrlo dobar kao drug, a ne manje kao vojnik.
priznavao svoje primitivno obrazovanje. Uza sve to volio je da o svemu govori
de se zanima. U vrijeme našeg polaska na put pa
za samo puta s njime se nije moglo mnogo šaliti.
On je na suhu bio izvrstan hrabar vojnik, ali mosuviše. Kad smo popodmornica bojao se
ra

On

je

sve u

šali

i

i

i

i

i

potaplja rezervoir, jekako
dan od naših drugova rekne Mladovanu:
»Lako Mladovane ovako sa smijehom promatrati kako se puca u jedan rezervoir, ali volio bi
te ja viditi, da se ono pojavi njemaka podmornica.« Mladovan se nasmija, pa zadovoljno odgovori: »E dragi sad se ja više tako ne bojim, dok je
oko nas jedan kirasir
sedam minometa.« Razumije se da smo svi prisutni prasnuli u smijeh.
Za
Mladovana naime »curasse« ili kirasir, minonosac
minomet ne injahu 'nikakove razlike.
Kakogod je more toga dana bilo dosta mirno,
»Porto« se nije nikako Dokazivao za nama. Šta
više javljao je
radiolelegrafom, da mu se nesmatrali

torpiljarka

i

ili

57

šio

na mašini

pokvarilo

mnogo zaostao.
stoga odredio, da se dvije
torpiljarke odvoje od nas
pou do »Porta«. Bila
nam je svima neprijatna ta vijest. Na »Portu« je
pored ostalih jedinica bio
štab naše divizije, te
poljska bolnica »Škotskih žena« sa Dr. Elsie Inglis,
koja je ve itavo vrijeme puta bila teško bolesna.
Poslije veere bili smo još dugo na palubi. Cijeli se transport pomicao naprijed vrlo polagano,
Komandant

flotile

da

i

je

je

i

i

Te smo noi imali proi najopasnija mjesta. Osim
toga je
za izvianje mnogo nepovoljnija od
dana. Reeno nam je da
u Nevvcastle stii
oko devet sati izjutra.
je bila dosti tiha. Magla je samo lagano zastirala bistar pogled u daljinu. Nebo je bilo bez zvijezda, kako to u Engleskoj
biva kroz malo ne itavu zimu. Nagaali smo novosti, što
ih uti pri našem dolasku u Englesku. Ne treba ni govoriti, da su nas najviše zani-

no

emo

No

emo

mali
je

dogoaji u

Rusiji.

Od

dogoaja

tih

zavisila

sva izdržljivost saveznika, a osim toga mi smo

ve

doduše

bili

u Engleskoj,

dušom smo

ali s

još

neprestano u Rusiji. Naš odlazak izgledao nam je
kao neka varava igra sudbine kao da nismo vjerovali sve ono, što se je u posljednje vrijeme s
nama dogaalo. Sutra pristajemo u Ennleskoj. Za
i

koliko

dugo

u

je ostaviti, to

biti

u njoj,

nisam

ni

kako

e

izdaleka

mi

biti

mogao

i

kad

znati

.

u
.

.

IX.

Na dan našeg dolaska u Newcastle dne 25.
novembra, ustali smo malo ne svi dosta rano. Sa
ne manjom žudnjom od
Kolumbovih mornara,
gledali su moji drugovi na daleko obzorje, u želji
da što skorije ugledaju kopno.
prije
pola

Ve

58

osam, cijelom je palubom zaigrala neka veselost,.
Q malo kasnije, kad su uli da se vidi kopno, izaoni, koji su veinu puta proveli
šli su na palubu
potpun zimski dan. Zrak dosta
Bio
je
u krevetu.
uzgiban sjevernim vjetrom; magla se guhladan
kao tanka prevlaka. Valovi baš nisu
daljim
u
bila
zemlji, subili veliki. Približavajui se sve više
sretali smo razne parobrode. Kad smo se Newcadvanaest milja, itava
stleu približili na kakovih
nas je naša pratnja napustila, osim jedne torpiiljarke, koja nas je kroz polje mina imala uvesti u
luku. Sad su sva tri broda plovila više na blizu držala taan pravac pokrivajui jedan drugog. Minusmo bili svaku opasnost od neprijateljskih podli
okolnost da emo za
mornica. To saznanje kao
oživljavalo
luci,
radovalo
je
u
biti
ve
sat
dobar
skupojedine
svakog našeg vojnika. Za malo su
pine vojnika pjevale svoje omiljele pjesme, radujui se obali kao da su ve blizu roene kue.
se
Sve si im tada prije mogao rei samo ne to, da
prije dolaska na solunsko bojište još dva puta voi

i

j

:

j

i

i

i

I

i

j

,

I

\

e

morem.
ledan od naših drugova iz Bake, kome je
more jako škodilo, poeo je da se šali po svom
obiaju kad je vidio, da je kraj našem putovanju.
doktoru
»Da«, rekao je on, »bogami predložiti
zauzine
da
Bavana,
se
nas
Trumbiu u ime svih

ziti
1

'

]

u

ma
I

toliko

nam

za to Jadransko more. Džabe

ga,

kad nam škodi.«
doista u toj šali bilo je nešto
malo
istine. Bilo je mnogo takovih, koje je jeiscrpila
danaesfdnevna vožnja po moru oslabila
više no svi ratni napori Dobrudže.
Još prije ulaska u luku, kad smo ve donekle
1

i

i

roogli razabirati sliku

grada, poeli

smo da sa

u-

j

59

dom posmatramo

jaku industriju,

promet, koji su se
nebrojenim tvornikim dimnjacima
premnogim parobrodima u luci. Nad gradom se je nadvijao ogroman oblak dima, što su ga
stvarale neugasive vatre svih moguih tvornica
parobroda. Parobrodi su neprestano ulazili
izlazili iz luke, a zviždaljke su na daleko prolamale
zrak. »Vrijeme je novac«.
u znamenitu englesku
poslovicu osjetih smo tako snažno,
ve prije no
najbolje

i

iSKazivali

i

i

i

1

smo pod

svojim nogama osjetih tlo. Sve vrši
neki zadatak, sve ima svoju svrhu
sve je na svome mjestu. U tome kaosu neopisivog prometa
stvaranja, sve se pomie. S ljudima
se
pomiu
predmeti, veliki objekti prenašaju ljude
obratno,
sve prema svojoj potrebi, da se pri tome što više
uštedi na vremenu, sili
radnoj snazi. Užurbana
vreva marljivih ljudi, koji svi idu jednim odmjerenim radnim korakom, pokreui se jednolikom voljom za rad kao da ih pokree jedna volja, kao
jedinstvena mašinerija jednoga sata, dala nam je
pravu sliku engleskog naroda. Tako je za rata svaki Englez predstavljao jedan miši
engleskoga
naroda, koji je pobijedio svojom vrstom voljom
marljivošu. Ulazei u luku sretali smo razne parobrode. Dok bi nas u Rusiji
kod nas kod kue
na tisue satovima gledali, u Engleskoj, zemlji rada, mi smo prolazili pored obala punih parobroda,
brodogradilišta, dokova
tvornica, a da nitko ni na
asak nije ostavio svoja kolica, zaustavio udar
svoga ekia ili ga položio na stranu pored sebe.
S obiju strana dopirali su k nama snažni udarci tisuu ruku, koje su snažno tukle po brodogradilištima, kao da žele što prije pojaati svoju narodnu rainu flotu novim jedincima. U Newcastleu izšto

i

i

i

i

i

i

i

60

veinom podmornice

gradivale su se

5 amo na jednom

brodogradilištu bilo

i

torpiljarke.
u gradnji

je

velikih podmornica, a oko petnaest ih
u more
ponnuto
tu se
dogotavljale.
je ve
tanosi u radu izvedbi
brzina, tehnika sprema
pl osto zapanjuju došljaka. Naš dolazak u Newcastle uinio je na nas, a napose na naše vojnike
izvanredan utisak. Vidjeli smo odmah, da se Englezi
dati nikako pobjediti, pa makar ih napustili
ne
svi saveznici. Onaj skepticizam, s kojim smo ostavili Rusiju, poeo je iz duše naših vojnika odmah da
se gubi. Naš narod je vjerovao u jednu svoju pogovorku: »S kime je Engleska, taj ne može izguo tome su se naši ve u prvi as uvjerili.
biti«,

sedamnaest
bilo

i

i

i

e

i

je nacijonalno toliko svjestan
discipožrtvovan
koji je u svojoj drplinovan, radin
žavi svoj gospodar, morao je pobjediti. Radilo se
je samo o vremenu, a zato su nam uvijek Englezi
vidit ete!« To subile glasovigovorili: »ekajte
te rijei Mr. Asguitha, što ih je rekao u engleskom
parlamentu na poetku rata. Kad sam kasnije za
vrijeme moga boravka promatrao taj narod morao sam se zbilja uvjeriti, da oni s puno povjerenja gledaju u svoje
da su u svome ekanju
vrlo strpljivi. Parobrodi su iskrcavali najraznovrsniju robu. Sve se je to radilo bez najmanjeg obzira na vjetar
kišu, koja je na mahove padala.

Narod, koji

i

i

i

i

voe

Ve

i

našem dolasku

i

Englesku mi smo se morah
uvjeriti, da su Englezi svi kao jedan vrsto riješili,
da moraju pobijediti. Mi smo mogli dosta tano
Prosuivati prilike. Vidili smo kroz rat,
dok
još
smo bili u Austriji
na njenim frontama u susretu
sa njemakim vojskama,
kako su Nijemci uprli svu
v 0,u snagu da nobiede, ali ie viera u pobjedu
pri

u

i

i

61

kod samih Nijemaca

ve

koncem

1914

.

bila

usko-

lebana. Jedna je bitna razlika bila u položaju Engleske
Njemake. Za Njemaku je odugovlaenje rata znailo siguran gubitak, za Englesku onoje davalo sve više sigurnosti za dobitak. Englezi su
bili u najtežem položaju poetkom samoga rata,
kada nisu imali ni prave uvježbane kopnene vojske za moderan rat. Onda kada su bili bez prave
ariilerije
kada je cjelokupna njihova ekspedicija
na francuskoj fronti donijela sa sobom nekih
uporabivih mitraljeza. Ali sada je Engleska imala
svega, a njena vrsta volja bila je još jaa. Englezi
su vrlo dobro znali, da bi njihov gubitak znaio
njihovu posvemašnju propast; pa su upravo radi
toga
izbjegavali svaki završetak rata nekom remis partijom. Oni su znali, da im samo konana pobjeda može osigurati njihovu premo na moru
kopnu svih kontinenata. Stoga bi se bili borili još
dugo dugo, a da nijedan od njih nebi pomišljao
na mir uz ustupke. Osim loga oni su kroz rat bili još
više razvili svoju industriju
pojaali svoj saobraaj sa Kanadom ostalim kolonijama. Trebalo je
dakle
prije svršetka rata voditi rauna o tome,
da sva ta industrija samim svršetkom rata nae
svoje daljnje potrošae
da se tom radnom svijetu
nadalje osigura svakodnevni hljeb,
Sam
Nevvcasfle kako sam se kasnije izvjesfio bio je luka treega razreda. Zamislite si dakle utisak što
ga stranac dobiva radom u prvorazrednim lukama
kao što su London, Liverpool Glasgow.
i

i

i

i

i

i

i

ve

i

i

i

Oko

pola deset sati ušli smo u luku. Nismo pristali sasvim uz obalu, jer za sva tri naša parobroda nije bilo mjesta. Odmah su došli na brod carinoficir, koji nam je
ski inovnici, kontrolni oficiri
i

62

-

-

-

u

-

e

a

a
i

o

i
-

-

i

š

o

š

-

e

-

m

o

e

dao upute o daljnjem putu. Reeno nam je da emo ostaviti parobrod poslije podne. Na kopno emo biti prevezeni malim parobrodiem, a na obali
nas ekati ve spremljeni vagoni. Kontrolni oficiri oduzeli su svima putnicima fotografske apaploe. Ovo je u veliko iznenadilo sve nas, a
rate

e

i

još više one, kojima su aparati pripadali, jer su
pod dojmom prilika u Rusiji mislili da aparate više
nee dobili natrag. Ali smo se tu morali ponovno
uvjeriti o dobroj organizaciji engleskih vlasti. Koni

su vlasnicima aparata, da je to
da
kod njih od poetka rata uobiajeni postupak
aparati biti vraeni vlasnicima u onoj luci, gdje
napustiti Englesku. U tu svrhu uzeli su imena
ostale podatke, te svakom pojedincu dali jedan
dobili aparat prigodom napuštanja
kojim
list,
Engleske. Ne malu zabunu stvarala je okolnost, što
se dana naši pukovi
mi još nismo znali koliko
preko koje
manje,
zadržati u Engleskoj, a još
na ovo, kad su ga
luke krenuti za Francusku. No

trolni oficiri izjavili

i

e
e

i

e

e

e

i

zapitali,

odgovorio

je

kontrolni oficir hladnokrvno

sigurno: »Ako vi neznate, ja znam«. Ove mjere
opreznosti kako sam kasnije razabrao, nisu bile
tako male važnosti kako bi to ovjek u prvi mah
pomislio. Kako je Velika Britanija u kolu svojih
saveznika igrala možemo rei najvažniju ulogu,
razvitak samokako je od njene spreme zavisio
ga rata, nije potrebno spominjati da je Njemaka
u Engleskoj razvila veliku špijonažu, da bi tako bila izvještavana o snazi kopnenih, a što je još važnije, pomorskih sila, te o koliini
razvitku fabrikacije
vlasti budengleske
industrije. Stoga su
nim okom nadzirale sve, što bi makar u najmanju
r nku
neprijateljskim agentima moglo pružiti izviesi

i

i

i

i

i

63

ne koristi
olakšalo im njihovo izvještavanje, lako se na primjer za rata u EnglesKoj nisu smjele
prodavati nikakove razglednice, koje su prikazivale pojedine partije morske obale, gradova
luka,
jer je dokazano da su se neprijateljski agenti vrlo
esto koristili takovim dopisnicama, na kojima bi
ve- uz dogovorene, a za neupuenog neprimjetljive znakove oznaili pojedine vojne ili industrijske objekte, brodogradilišta, pa same zgrade pojedinih ministarstava u Londonu. Tim su se uputai

i

i

ma

njemaki

aeroplani Zepsu englesku istonu obalu pohaali prgodine rata vrlo esto stvarali osim zabune

koristili

ratni brodovi,

i

pelini, koji

ve
i

tri

i

velike štete.

jednom

Tako

bombom

je

poetkom

1918.

pogoena

aeroplana zgrada ministarstva
municije, koje je bilo smješteno u »Hotel Šavova«.
U podne smo posljednji put objedovali na parobrodu. Reeno nam je neka jedemo dobro, jer emo
putovati itavu no, a nije iskljueno, da se za svo
vrijeme puta ne emo nigdje zaustaviti radi jela.
na palubu IzPoslije objeda poeli smo spremati
nositi našu prtljagu. Kad se je ve poeo spuštati
preprvi mrak, došao je po nas mali parobrod
na
kopno.
transporta
vezao prvu partiju našeg
Vožnja je bila dosta kratka, ali vjetar se je o podne bio nenadano vrlo podigao visoki valovi zatu
pljuskali su na palubu. Ušli smo u rijeku Tyne
smo se na njenoj obali iskrcali. Vlak je ve ekao
na nas, doskora je došla lokomotiva sve je bilo
to
spremno za odlazak. Vagoni su bili putniki
tree klase. Moram ali odmah napomenuti, da ta
klasa ne zaostaje ni najmanje za našom drugom,
a u istoi je daleko premašuje. Engleski oficiri vršili su naše ukrcavanje. U svako odjeljenje smješiz

i

i

i

i

i

i

i

64

je toliko vojnika, koliko ima sjedala. Više se
smjestiti ni jedan. U jedno odjeljenje staje
smio
nije
osam osoba. Kad su se svi smjestili, ušli smo mi
oficiri u naš vagon. Odmah je dan znak za odlazak. Prije toga izdana su stroga nareenja, da se
nigdje za vrijeme vožnje ne smije izlaziti iz vagona. Kad je naš prvi ešalon krenuo, ve je bila potpuna no. Ostali ešaloni ukrcavali su se tokom
noi kretali za nama u razmaku od pola sata. Dok
smo mi bili u Newcastleu, »Porto« još nikako nije
bio došao. Bilo je skeptika, koji su ve vjerovali
da nee ni doi. Meutim, kako smo kasnije saznali, »Porto« je stigao tek slijedeega dana iz
nije
jutra. Njemu se je nešto bio pokvario kotao
brzinom.
mogao ploviti potrebnom

leno

i

i

i

Ureenje

Engleskoj svakome

željeznica u

je

donekle poznata stvar; odnosno barem u toliko,
što zna, da je tamo željeznika mreža najguša
da vlakovi jure najveom brzinom. Uza sve to mi
smo se ve prvi sat naše vožnje morali diviti sasmjenjivavršenom radu engleskog saobraaja
velikim raskrsnicama.
nja na raznim prugama
Svaka je pruga u Engleskoj dvostruka, a ima ih vretverostruke, tako da u isto
lo mnogo koje su
vrijeme mogu kretati etiri vlaka to dva u jednom,
a druga dva u protivnom pravcu. Semaforska
signalizatorska služba sa raznobojnim svjetlima je
vrlo usavršena, pa su upravo stoga uza svu veliku
množinu vlakova
tako esto zauzimanje pruge,
sukobi vrlo rijetki. Za svo vrijeme naše vožnje u
ne veem razmaku od pet minuta jurili su pored
nas u protivnom pravcu razni vlakovi sa robom,
putnicima vojskom. Zaustavljali smo se vrlo rijetko, a
to tek na par minuta. Putem smo nailazili
i

i

i

i

i

i

i

i

i

osobito u blizini gradova na nebrojene tvornice,
kojih su prozori sjali svjetlom kao da govore staru
englesku poslovicu: »Vrijeme je novac«. Osobiti
dojam izvodile su na nas visoke pei iz kojih su
u nebo zadirali naranastožufi plamenovi prosipajui svoj neobian sjaj na daleko. Mi smo još dugo
razgovarali o svemu tome ne pomišljajui na spavanje, kadno li se najedamput zaustavismo na jedu isti as poeše lupati o prozore nanoj stanici
i

pogledasmo.
prozor
odjevene kao bolniarNa
na kojima su bikolica,
gurale
su
ke. Pred sobom
velika koliina najedle šoljice sa toplim ajem
nakih malih paketa. Svaka je od njih odmah prina svaki prozor predala osam
šla svome vagonu
isto toliko paketa. Jedan tuma našešoljica aja
posue predati
ga jezika rekao nam je, da
imao
vlak
jer
je
na jednoj od slijedeih stanica,
krenuti odmah dalje. Za nas oficire dana je još u

ših

odijeljenja. Oivorismo
peronu stajale su žene

i

i

i

i

emo

svako odjeljenje mala košara, u kojoj

je bilo

osam

isto toliko paketa sa razflaša umbirske pive
kruhom. Sve je to bilo izvenim hladnim jelima
za tri je minute naš
deno u najkrae vrijeme
vlak ve krenuo dalje. Dok smo mi prilino gladni
reja poeo
razmatrali naše pakete, naš je Karei
pia,
alkoholna
pije
da kombinira koliko nas ne
prema tome flaša ostati za njega. Raskoliko
pipoloženi dobrom zakuskom, ugrijani ajem
i

i

i

I

i

e

i

vom, razgovarali smo

onda

rijoš neko vrijeme
ješili spavati. To nije bilo teško, jer su sjedala bipriudobna, a umor je bio
la dovoljno široka
i

lino svladao naše snage. Nešto

i

ve

prije pet sati iz juVani je kroz maWinchester.
u
stii
tra imali smo
glu polagano poeo padati snijeg Zima je bila. vr-

lo oštra.

Sva

srea, da su se vagoni

je bila

grijali

bez prestanka.
X.
u Winchester zapoeo je
u
Engleskoj,
upoznavanje
život
sa Englezima,
moj
u
život
nastavak
moga rada. Samo je to
vraanje
upoznavanje prošlo kroz mnoge teške minute isku-

Sa našim dolaskom
i

suza, a mnogobrojna razoarašenja, bilo je tu
nja u ljudima bila su razlogom, da sam dosta brto raditi svim
zo saznao, da mi predstoji raditi
i

i

svojim preostalim silama, ako hou da ostanem
nee
nadalje u životu. Ovdje me možda svako
razumjeti. Moje je mišljenje, da mnogi ljudi koji
životare, jer je njihov
žive, zapravo ne žive
život neprimjetan za najbližu okolinu, pa o njima
malo tko vodi rauna. Znao sam, da bi se to i sa
mnom vrlo lako brzo bilo dogodilo, da nisam
upotrebio svu snagu svoje volje, da tako ostvarim
mi vratiti život i
djelokrug svoga rada, koji
drugi vide uspjehe moga radati mogunost, da
i

ve

i

e

i

da

i

moga

života.

Kako sam ve prije mjestimice napomenuo,
Engleze samo iz knjiga
poznavao sam Englesku
za mog boravka
sam
doduše
se
škole. Upoznao
neu Rusiji sa izvjesnim brojem »Škotskih žena«
i

i

i

Odessi.
koliko engleskih obitelji, koje su živile u
jednoj
zemDabome, da mi to za stvaranje suda o
lji
jednom velikom narodu, nije bilo od velike koristi. Engleski sam znao svega neko pet stotina rijei.
Za moj smještaj u Engleskoj polagao sam
stoga najviše nade u naše vlasti
u »Udruženje
Rusiji
neprestano
u
me
još
Škotskih Žena«, koje su
bili njida
u Englesku
nagovarate, da
hova briga kako
me smjestiti. Kad sam
i

i

poem

e

i

e

ve

67

poem

Rusije, mene su pri
rukovodili ovi razlozi. Htio sam

lome u
pošlo
da
glavnome
po io izuim sljepake nauke, naroito pismo
samostalnost rada, a osim toga, da se usavršim u
francuskom jeziku. Znao sam vrlo
engleskom
dobro, da mi ovo dvoje za moj budui život znai
da o tim uspjesima zavisi uspjeh moga
najviše
rada životna svrha. Smatrao sam, da mi je to neophodno potrebno za moj povratak u Rusiju, gdje
sam imao da budem nastavnik na sljepakom zavodu u Odessi, a osim toga za moj rad, kojim
sam htio koristiti svome narodu opoj prosvjeti.
Tada je u meni vladalo jedno mišljenje, koje je bistvaranje.
lo dovoljno, da mi poda snage za rad
koimaju
života
da od mog
Htio sam da živim
risti drugi. Usprkos moje slijepoe htio sam, da ta
biti opa,
korist bude jedna svijetla korist, koja

morao da

iz

i

i

i

i

i

i

i

i

i

e

a kojoj se vrijednost ne može izraziti u novcu. Kad
netko ovo proita, misliti e, da su moje odluke bise iz kasnijega razale dosta jednostavne, ali
brati, da to nije išlo tako lako, jer se u životu, pa
tako pri svakom polasku u neki novi rad, sve zavisi o samom poetku. Od poetka ih jasnije od
sredstava koja su ovjeku od
smeštaja ovjeka
zavisi daljnji razvitak njepotrebna,
prvoga asa
govoga rada, pa prema tome njegov uspjeh, jedno mi ie bilo u samom poetku moga dolaska u
ve za dva
Englesku vrlo jasno. Znao sam, da
Doi u Lontri dana ostaviti logor mojih drugova
To je bilo
život.
novi
moj
zaponem
don, da tamo
mi
se smjestiti, tko
sve što sam znao. Kako
u Engleskoj provesti na mnogo
pomoi, koliko
mnogo druaih pitanja ja nisam tražio odgovora,
jer mi ga nitko u tai as ne bi bio mogao dati

e

i

i

i

i

u
i

u

e

u

i

i

.

68

.

.

5mjeg

je

gusta, hladna

padao krupnim pahuljicama, a magla
i

zasiirala svu

neprijatna

Upravo se poelo

daniti,

Kad smo po

zemlju.
snijegu mar-

širokim ulicama historijskoga graa, da se zaustavimo negdje vani, gdje su bih vojmKi logori.
dosta svijeta, koji nas je
Po ulicama bilo je
promatrao.
znatiželjom
Kad su saznali,
najveom
da smo srpski vojnici, pozdravljali su nas veselim
smješkom. Bili su io veinom ljudi, koji su hitali na
razne poslove. Nešto poslije šest sati, uveo nas jedan engleski oficir u njihov vojniki logor. Ne malo
smo se zaudili, kad smo tu umjesto baraka ili kakvih drugih privremeno zbitih zgrada zatekli veliko sniježno polje sa nekoliko stotina obinih, dosta malih, okruglih vojnikih šatora. Kako smo bili
prilino umorni od puta, odmah smo se poeli razOficirski šatori se nisu po
mještati po šatorima.
Sva se njihova
vanjštini razlikovali od ostalih.
prednost sastojala u tome, što su bili smješteni u
neposrednoj blizini jednog poveeg šatora, u kooficirska menaža.
jem je bila smještena kuhinja
Drug Lipovšak, ja još dvoje naših drugova uzeli
smo jedan od tih šatora. Ja u tom šatoru nisam
proveo više od tri noi, ali to je bilo dovoljno, da
na sebe navuem bolest, ije sam posljedice kroz
koja je u velike
nekoliko mjeseci teško osjeao
sposobnost za rad. Ti englesmetala moju volju
ski šatori van svake sumnje mora da su vrlo zgodširali

ve

i

i

i

i

i

ni
udobni za ljetni logor, ali zimi pod snijegom
stalnom engleskom maglom, koja probija kroz sve
umara ovjeka deset puta više od zime, ne mogu
nikako biti ozbiljno uzeti u obzir. Platno istih nije
dosizalo do zemlje,
pedalj bilo
je za dobar
Podignuto, a na vrhu šatora bila je velfka okrugla
i

i

i

ve

69

rupa, koju se nije nikako moglo zatvorili. Vrata su.
bila visoka i široka, a
sam šator viši no širi, tako
smo bili uvjereni, da su to šatori koji su bili izraeni za upotrebu u kolonijama. Ležaji su bili od
dasaka, razilazei se od sredine kao polumjeri
prema periferiji. U svakom šatoru bilo je šest ležaja, a po srijedi kod nas oficira jedna mala limena
za grijanje vode, a ujedno da zagrijava šator. Na tvrdom ležaju bilo je prevueno jedno vojniko ebe, za uzglavlje mali slameni jastuk, a za
pokrivanje druga dva ebeta. Za ta tri dana, što
sam ih proveo u tome logoru, bolovao sam malo
i

pe

ne tri mjeseca. Uzalud smo nastojali, da ublažimo
zimu sprijeimo prodiranje vlage u naš šator. Kad
smo polazili na spavanje mi smo uzimali svu ebet
sa tri prazna ležaja naložili pe ugljenom, ali sve
to nije ništa pomagalo. Ležanje na tvrdome mnogo
i

i

me

oslabilo

u bolnici
kasnije
suviše raznježio moje tijelo, pa sam se zime morao uvati, što je u mom
ranijem životu bilo suvišno. Sve su me kosti boljele
od tvrda ležaja
teška pokrivaa. Druge sam se
noi pokrio sa ništa manje od pet ebeta, ali mi ni
to nije mnogo pomoglo, jer je prehlada bila potpuno ovladala moja prsa itavo tijelo. Dok se
vjek protiv svježine
hladna zraka može obraniti
toplom odjeom, to se za maglu ne može primjenifi. Magla prolazi kroz svaku tvar
smeta ovjeje živano raspoloženje tako, da prosto osjeaš,
kako ti njen uficaj dolazi do kostiju. I moji drugovi
ako su od mene bili otporse nisu bolje osjeali
niji. Druge noi, kad više nismo
mogli izdržati,
ustali smo prije svitanja, obukli se
sjeli pored vatre, koju smo neprestano akali
kuhali aj.
Ja

kao

je

invalida,

i

iscrpilo. Život

možda

je

i

i

i

o-

i

i

i

i

i

i

70

sam se osjeao vrlo slabo, bio sam bez volje, a
neizvjesnost o svemu daljnjemu, što me je ekalo,
pojaavala je moje slabo raspoloženje. Zima je
ne manjom žestinom vladala kroz dan, a mi, da se
malo ugrijemo poosmo u grad do, kavane.
Juer, odmah po našem dolasku, brzojavio
sam u London Miss Marx, koja je u glavnom bila
odreena, da se sa strane »Udruženja Škotskih
Žena« pobrine za moj smještaj u Engleskoj. Ja sam
je poznavao još u Rusiji, gdje mi je ona
ukazala
mnogo susretljivosti
prijateljstva, a sada se ve
dva mjeseca nalazila u Londonu. Oekivao sam
njen odgovor, da se onda uputim u London. Danas
u jutro krenulo je šest naših oficira za Edinburg,
da prisustvuju pogrebu predsjednice »Škotskih žena« Dr. Elsie Inglis. Vijest o smrti Dr. Inglis, vrlo me
i

i

porazila. Svi smo cijenili tu neobino darovitu
ženu
lijenika, koja je našem narodu, a napose
nama dobrovoljcima dala toliko dokaza ljubavi i
pomoi. Ona je kako sam još ranije napomenuo
bolovala od rak rane, koja ju je bolest posljednje
vrijeme jako oslabila. Za vrijeme vožnje iz Rusije
je

i

za Englesku, njoj je svakoga dana bilo sve gore, a
pred sam dolazak u Newcastle, njeno je stanje davalo vrlo slabe izglede. Dan poslije njena dolaska
u svoju domovinu, ona je umrla zaklopivši za uvijek svoje blage
dobre oi, koje su prolile mnogu
suzu u stradanju našega naroda
naših dobrovoljaca. Za mene je njena smrt imala fatalno znaenje. Dr. Inglis bila je ona, koja je htjela, da
mene u Londonu smjesti kako bi god najbolje
mogla, obzirom na njene jake veze
poštovanje
što ga je u svome narodu imala. Kao žena odlune
volje, ona nije ni asak pomišljala,
da bi njena
i

i

i

71

smri mogla naii iako nenadano, pa je sve svoje
o njima u.
nakane apsolutno samostalno vodila
rada, a
ovjek
bila
priala,
je
potanje malo kome
za mene, ali
ne rijei. Tako je pokojnica mislila
ju je nagla smrt pretekla u njenom blagotvornom
odmah u poradu osnovama, a ja sam tako
etku mog dolaska u Englesku izgubio mog najvemog najjaeg zagovornika.
dobroinitelja,
i

i

ve

i

eg

Ova me
kreno,
koj bio

je vijest još

više raziužila

i

u

ispriznat
u Engles-

da sam prve dane mog boravka

suviše apatian. Krivica nije bila na meni. Malo sudbina, a nešto nehaj naših, krivi su, da
sam dugo morao ekati dok se malo sredim i
redovno živiti. Drugi dan iz jutra stigli su
Drug Linatrag naši drugovi iz Edinburga.
i

i

pomem
ve

lino bio na pogrebu, priao nam
o velianstvenom pogrebu naše omiljele pokoj-

povšak,
je

koji je

nice. Pokojniin' su lijes nosili naši oficiri. Lijes je

našom zastavom.
Po podne, kad smo se vratili iz kavane, pozvaše me da odem do telefona. Zvala me je Miss
Marx. Dogovorili smo se, da sutra u jutro krenem

bio pokriven

za London. Na stanici, da
znate »Škotske žene«, da

e me saekati meni pome povedu

u njen stan.
logora, koji
Obradovao sam se
je bio omrznuo svakome od nas. Kriviti se za takovu nastambu nije moglo doduše nikoga. Engleska je do samoga rata imala vrlo malen broj koj3-

mome

odlasku

iz

nene vojske, pa se je pomanjkanje kasarna osjetilo ve prvih dana rata. Kako je pak veina vojske
odmah polazila u Francusku, gdje je u rezervi nastavljala obuku, to se je sa izgradnjom novih kasarna malo bavilo. Dabome za Engleze, koji su
naueni na to podneblje maglu, takav nain stai

72

možda nije bio tako strašan, ali za nas,
pa Amerikance, koji kasnije dolaze, to je bilo gore
od gorega.
Sutradan kretala je za London
prva partija
naših oficira, da razgledaju grad. Odmah sam se
dogovorio s drugovima, koji su polazili, da mi budu na ruku do Londona. Uredio sam u štabu moje
dokumente na vee se oprostio od svih drugova.
S komandantom sam se dogovorio, da emo se
viditi u Londonu za koji dan, kad on dodje sa Li-

.novanja

i

i

i

povšakom

drugima.
nastavka daljnjih dogodjaja, ja
se ovdje napose osvrnuti na jedan, koji se je desio istoga dana prije podne, a koji je svakako karakteristian
potreban kao ilustracija naših ljudi
našega rada u inostranstvu.
Iz jutra toga dana nije bilo baš onako hladno
kao obino, a osim toga nije padao snijeg. Telefonom nam je javljeno sa stanice, da su stigli vozom u grad da
se doskora dovesti u logor Dr.
Trumbi sa nekojim lanovima »Jugoslavenskog
Odbora« naš poslanik na engleskom dvoru Dr. J.
jovanovi. Komandant nas je stoga odmah upozorio, da ne idemo u grad, jer emo doekati pomenute goste. Svi smo mi bez razlike bili radosni
kad smo uli, da
nas posjetiti ljudi, koji zastupaju našu narodnu stvar
u inozemstvu
kojima
smo mi još u Rusiji izrazili naše potpuno povjerei

u

Prije

i

i

e

i

i

e

i

da im tako damo
vrša argumenta u stavu
prema stranim politiarima diplomatima. Mi smo
prema tim ljudima gajili najvee povjerenje vrnje,

i

i

i

sto vjerovali,

da

svi oni

bez razlike u

opem

inte-

resu naše nacijonalne stvari misle
rade kao jedan. Kasnija moja opažanja u trajanju od poldrug
i

73

godine dala su mi potpuno protivnu sliku. Ovdje
se samo obazreti na posjetu pomenute gospoiznijeti utisak kakav su ostavili na sve naše
de
na oficire. Još
na vojnike
ljude bez razlike t.
prije našeg dolaska u Englesku svako je od nas
manje više imao zgode, da u stroju naših pukova,
a neki još za vrijeme svog boravka u Austriji, doekuje pojedine krunjene glave, dostojanstvenike
ovdje napomenuti samo glavnije
ministre, ja

u

i

i

j.

i

u

i

u Rusiji,
posjete naših pukova
dinašu
posjetio
je
Dobrudžu
u
još prije polaska
vrprigodom
viziju ruski car Nikola 11. Tom nas je
je
lo srdano oslovio svojim govorom, u kojem
nadaslobodu;
našu
za
naglasio svoje zauzimanje
lje vrhovni komandant ruskih vojska general Brusilov, veliki knez Mihajlo Aleksandrovi, naš porumunjskom dvoru, te mnogi
slanik na ruskom
drugi. Svi su ovi najljepše pozdravili naše pukove,
nagovorili
oficirima
pojedinim
razgovarali sa
utisak
najpovoljniji
mnoge vojnike, ostavivši tako
ne manje trajnu usj^omenu na svakoga od nas, a
napose na naše vojnike.
Naš puk je bio postrojen na poljani. Mi oficiri
van stroja stajali smo sa komandantom na desnom
u razgovoru ekali na dolazak pomenutih likrilu
ca. Napokon su došli. Bili su to od strane vlade sa
Jovanovi
Krfa naš poslanik u Londonu gosp.
od »Jugoslavenskog Odbora« gospoda Dr. Ante
još neki
Trumbi, Dr. Vasilievi, Jovo Banjanin

doeke, odnosno

i

i

i

i

i

1.

i

drugi.

Razumije

se,

komandant

ih

je,

kako oni

ni-

jedan nisu predstavljali vojnog predpostavljenika,
pozdravio po obiaju, kojim pozdravlja civilne
predstavnike. Nakon toga im je odmah predstamajora*
vio nas pojedince, koji smo bili van stroja
i

74

Pavla Pavlovia,

koji ih je

eta objasniti im u kratko iz
še budue otadžbine pojedini
i

vu spremu
u prvi

as

i

imao provesti pored
kojih su krajeva navojnici, kao i njiho-

borbe u kojima su imah

neugodno

ueša.

Ve

iznenadilo sve naše vojnike
visoko, prosto neobjašnjivo, a slobodno mogu rei
glupo držanje te gospode, koja su govorila tako
malo, kao da svaku rije plaaju poput brzojava.
je

i

Oekivali smo, da

e

od njih našem puku
na koncu konca mi
smo sa našim ekzistovanjem, a napose našim borjedan

održati maji prigodni govor, jer

bama

Dobrudži bili oni, koji su »Jugoslavenskom
Odboru« dali svu moralnu argumentalnu podlogu
za njegovo ekzisfovanje
njegov rad. Mi smo bih
oni, koji smo iz nacijonalne discipline bez
diskusije, jednoglasno, priznali taj Odbor
kao predstavnika naših plemena unutar tadanjih granica habsburške monarhije. Ali ništa, gospoda su kao neki
maršali prošli pred frontom naših eta. Major Pavie trsio im se dati sve mogue informacije
pokazivao im brojna odlikovanja naših vojnika. Oekivali smo, da
se barem na rijei »Lianin Bosanac« Jovo Banjanin
Dr. Vasiljevi dulje kod tih
vojnika zadržati, ali ne. Nakon te smotre gospoda
su još kratko vrijeme razgovarala sa komandantom. Onda, nakon što je kod nas održan ruak,
a
za vrijeme kojeg su oni zasebno sjeli za mali
stol
sa našim komandantom, otišli su bez da
su nam
progovorili
oprostili se od nas. Na naše vojnike
bez razlike kraja, djelovala je ova posjeta porazno; pa mogu sigurno ustvrditi da bi
bilo
mnogo
bolje, kad je ne bi bilo. Naš narod
manje više podu

i

i

i

e

i

i

i

lezi

jednoj psihozi iskrenih rijei.

-o govori

i

On

voli

ne preza od saznanja nepovoljne

da mu
istine.

75

Ali iu nije ni najmanje bilo potrebno lagati, nije tu.
bilo poirebno mnogo govoriti. Jedan izraz zahval-

na dosadašnjem držanju, jedna preporuka
napose lstaknue nade
izdržljivosti za budunost
u konanu pobjedu bile bi dovoljne, da oduševe
najhladnijeg našeg vojnika. Naš narod voli rije
naš politiki život nije ništa drugo do li nebrojeni
duboniz govora bez skoro nikakovih evidentnih
boluje
strana,
na
kojoj
jedna
je
kih posljedica. To
naš narod. Naš narod gotov je nakon lijepe rijei
pjesme da pogine za ideal, za koji ga se oduševljava, pa su pomenuia gospoda taj momenat, ako
malo psiholozi trebali imati u vidu. Konano,
su
visoka osjeajnost zanosa iskrena rije glavne su
karakteristike, koje nas Slavene odlikuju od svih
naše, a paraostalih naroda. To je mnogo važnije
njih
ne voli naš
tudja
nama
disanja bez rijei su
narod. Suviše ih je, stisnutih zubiju, posmatrao u
Austriji. To je prusizam, a mi mcwamo bježati od
toga. Po podne sam razgovarao sa vojnicima o

nosti

i

i

i

i

i

i

i

i

i

Najviše sam dabome govorio sa LiaOni
su bili sa mnom u istom puku još u Aunima.
sada sam poznavao malo ne sve, pa su mi
striji, a
se uvijek najiskrenije povjeravali. Oni su bili stranekolicina iz
šno razoarani. Izmedju njih je bilo
Slunjskog kotara, koji su bili toliko povredjeni, što
ovjek, kojega su liih njihov narodni zastupnik
glasali, nije ni jeduvijek
no poznavali za njega
nom rijei nagovorio. Neki su mi od njih rekli, da
više ni pogledati.
ga, ako se ikad kui vrate, ne
utisak
nepovoljan
Mi smo oficiri nastojali izbrisati
starali se na sve naine prikazati stvar
te posjete
drukijom nego je u istinu bila. Ovo možda itaocu nee biti sasvim jasno, ali u kasnijim poglavlji-

toj posjeti.

i

i

i

i

e

i

76

ma

u

onda

i

se osvrnuti više na sline momente, pa
slika

biti

e

potpunija.
oprostio sam se

veeri
od mojih drugova
vojnika, a napose sa mojim komandantom
užim
krugom mojih vojnika, jer sam sutradan iz jutra u
lste

i

i

šest sati polazio za London.
XI.

Nešto prije šest sati ja sam se sa mojim drugovima uputio taksametrom na stanicu. Kad smo
se približavali Londonu moglo je biti blizu osam.
injenica, da
za nekoliko asaka biti u gradu

u

svih gradova, prijestolnici britanske imperije, u kojoj sam imao provesti dulje vremena, izvela je na
Ranije u životu pratio
meni vidljivo uzbudjenje.
sam najveim zanimanjem svaki izvještaj o dalj-

njem napredovanju Londona
sa divljenjem gletoga
slike
panorame
najveeg
grada, kome
dao
ogromnom
se klanjaju svi Briti, a ijoj se veliini
mnoštvu ljudi moraju diviti svi ostali narodi. Tancr
u osam sati stali smo na stanici Waterloo. To je naj~
vea putnika stanica u Londonu. Ista ima dvadeset
sedam samostalnih perona u isti as može
primiti
otpustiti isto toliko vlakova. Dolazak na
željezni peron, koji su svi oznaeni brojkama, mogu je uvijek bez obzira na mnogobrojne vlakove,
jer se do željena perona ide podzemnim hodnicima, a onda stubama uspinje na površinu.
smo
sišli, prišle
»Udruženja
su nam nekoje lanice
i

i

i

i

i

i

im

Škotskih Žena«.

Od

njih

sam poznavao

tri

još

iz

Onslow uzela me je odmah ispod ruke
vodei me pred stanicu objasnila mi, da
se
automobilom odmah uputiti do stana Miss Marx,
gdje ona eka na nas. Stevo je smjestio moju
Rusije. Miss
i

emo

77

prtljagu i mi se odmah uputismo prema Padingtonu, jurei širokim ulicama, što su vrvile najživljim
prometom.
prva vožnja dala mi je utisak veliine ovoga grada. Putem mi je objasnila Mis Onskorih dana
low, da je Miss Marx bolesna
da
morati da ode iz Londona na oporavak u jedan sa-

Ve

i

e

neumornim radom suUza sve to uvjeravala me
je, da
se one postarati, da ja još za njihova boravka u Londonu budem smješten kako to one žesmo se pred stanom
le. Malo kasnije zaustavili
Miss Marx. Odmah smo se liftom uspeli do njena
stana doskora ušli u njenu sobu. Ja sam se s njom
natorij, jer je

svojim dugim

i

više iscrpla svoje živce.

e

i

pozdravio. Ona me je pitala o kojeem, veinom o
stvarima iz Rusije, a onda smo poveli razgovor o
meni o mom smještaju. Iz itavog razgovora sam
odmah razabrao, da sa mojim smještajem nee ii
suviše lako, pa me je to poelo zabrinjavati. Miss
Onslow se naskoro od nas oprostila otišla, a Miss
Marx je malo kasnije bila spremna da izadjemo.
posjetiti zavod za slijepce
Rekla mi je, da
ranije bila govorila sa
Ona
je
invalide.
slijepe
upraviteljem zavoda, pa smo trebali da ga posjeda se upoznamo sa naukom, koja mi je
timo
i

i

emo

i

ve

i

predstajala.

Nešto priie desete odvezli smo se automobilom do Regenisparka. U jednom dijelu tog velikog
parka se je nalazio slijepaki zavod zvan »St.
Sama uprava se nalaHospital«.
Dunstan’s
zastalpodignute
rata
vrijeme
za
voda
ne barake. Broj je baraka rasao uporedo sa brojem slijepaca. Ovaj je porast pokazivao katkada
ovdje navesti samo jedan
porazne brojke. ]a
zila u jednoj zidanoj zgradi. Ostali su objekti
%

bili

veinom

u

78

primjer. Na fronti La Basse bili su vrlo važni položaji. Napustiti te položaje se nije smjelo ni pod.
koji uvjet. Napuštanjem tih položaja lijevog ententinog krila napustila bi se
svaka mogunost daljodržanja
fronta, jer bi veza izmedju Engleske
njeg
i

i

li

Francuske

bila prekinuta. Kako su ti položaji biu ravnici, koju su ispresijecali nebrojeni kanali,

lo je takav teren bio najpovoljniji za puštanje gasova. Jednoga dana u aprilu 1917. godine su Nijemci pustili guste valove gasa, koji su uznjihani
stalnim povoljnim vjetriem ubrzo prekrili engleske rovove. Naredjenje je bilo strogo: »Nesmije
se natrag m pod koji uvjeti«. Kako su Nijemci gas
puštali u razdoblju od nekoliko sati, to su maske
bile
pokvarene sve jedan po jedan su padah
australski vojnici u nesvjest, obliii krvlju, što im je
navirala na nos, usta uši. Da su možda na tim položajima bili drugi vojnici, oni bi vjerojatno
otstupili, ali Australci toga nikad nisu inili. Njihovi
su.
pukovi na zapadnom frontu bih najhrabriji pukovi*
saveznika. Kad je oko podneva vjetra nestalo, gas
se podigao
razišao. Engleski su rovovi predstavljali najužasniju sliku. Još vrlo malen broj vojnika
se držao krajnjim naporima na svojim položajima,
ekajui nove rezerve, jer je sada trebalo odbiti
napad. Poslije te borbe iz koje su Englezi uz najteže gubitke ipak izašli pobjednicima, slijepaki je
zavod u Londonu dobio u svoju skrb ništa manje
od 617 vojnika oko 60 oficira. Uzme li se u obzir
da su se borbe gasom rabile na zapadnom frontu
dosta esto, onda
se moi shvatiti
katastrofalne posljedice ovakove borbe.
smo ušli u zgradu najavila je Mis Marx
naš dolazak upravniku zavoda Sir C. Arthuru Pearson-u.

ve

i

i

i

i

i

e

i

im

79

Arihur Pearson, poznati prosvjetitelj
organizator njihove bezbijednosii u Enslijepaca
vegleskoj, bio )e ovjek vanrednih sposobnosti
o njemu progovoriti još u
like inteligencije. Ja
nekoliko navrata u kasnijim poglavljima, za sada
rei samo koliko je potrebno da ga upoznamo.
po svršenim naukama Sir
Još u ranoj mladosti
Arthur je bio mladi vrlo marljiv poduzetan, pa je
kao takav zapoeo svoju novinarsku karijeru. Kao
svaki Englez najviše je volio duga putovanja po
Sa tih
najraznolikijim krajevima cijeloga svijeta.
putovanja avao je svojim novinama vrlo izdašne
podatke na polju svih grana ope nauke. Ubrzo je
u svom radu pored svojih sposobnosti stekao dogodini
šestoj
u dvadeset
bar glas, pa je
Londonu.
vlastiti
dnevnik
u
pokrenuo
svoga života
(Danas poslije njegove smrti, njegov su list preSir

i

i

u

u

i

ve

uzeli drugi

i

izlazi

i

još uvijek

pod imenom

»Dayh

Express«). Takvim samostalnim radom on je imao
mogunosti da još jae istakne svoje sposobnosti
objektivizam, kojim se je osobito odlikovao u razmatranju politikih situacija, najraznovrsnijih afera
i

Ve

u tridesetim godinama svoga
prikazivanjima.
jedan od prvih londonskih
kao
slovio
života on je
društvenog
bio stekao pored visokog
novinara
položaja lijep imetak. Na jednom od svojih putovanja, koja je svake godine poduzimao Sir Arthur
njegov vid
je vrativši se iz Indije obolio na oima
Sva nastojanja najje postepeno poeo slabiti.
boljih lijenika bila su uzaludna. Njemu je reeno
sasvim izgubiti vid ostati slijep. Kad je Sir
da
Arthur doista uvidio da su tvrdnje lijenika istinite
i
da svakim danom manje vidi, poeo je da najšto
živiti kao slijepac
ozbiljnije misli kako

i

i

i

i

e

i

e

80

i

e

da mu život ne bude toliko težak. Saznavši
usud, koji mu je predstojao iako blizu riteški
za
ješio se, da sav svoj preostali život posveti proživotnom obezbijedjenju slijesvjetnoj naobrazbi
paca slijepe djece. Davši kao prvi, velik dio svog
raditi

i

i

linog imetka u fond za prosvjetu obezbijedjenje
slijepaca on je kroz svoj list, a onda kroz sve
ostale poeo pokretati propagandu za slijepce
sakupljati kapital. Novac je bio potreban, da se
šio prije osnuje stalni moderni slijepaki zavod, na
kojem bi slijepci pored naobrazbe uenja zanata
živili u zajednici. lanovi koimali svoje stanove
miteta imali su brigu da misle ne samo na stvarni
slijepaca,
nego
za rasprodaju
njihovih
rad
brigu
svu
njihovom
životu.
proizvoda, te da vode
o
i

i

i

i

i

jednoglasno izabran doživotnim
upravnikom zavoda. U to
predsjednikom odbora
doba je radio neumorno, nastojei da im prije uzpraktinim
mogne zapoeti izgradnjom zavoda
»St.
radovima. Sa poetkom života na zavodu
posljednji
traak njegova
Dunstan-a« nestaje
vida. Iz tog vremena potiu u engleskim listovima
njegovi najdirljiviji lanci u kojima se on opraštao
Sve je to opisivao tako lijepo
s vidnim životom.
iskreno, da je svaki pojedinac nakon proitanih
redaka rado darivao za fond, kome je Sir Arthur
doista, cio svoj život je radio samo
bio na elu.
na prosvjeti
životnom osiguranju slijepaca u EnU svojim novinama on je saradjivao
gleskoj.
manje, ali je zato sve svoje vrijeme radio u zavodu
nastojei da taj zavod što bolje unaprijedi. Kad je
zapoeo rat, Sir Arthur je pokrenuo akciju oko
upuivanja na nov život onih jadnih
osiguranja
engleskih vojnika, koji su izgubili svoj vid služei
Sir Arthur bio je

i

i

i

i

I

i

i

81

U ovoj akciji je naišao na najvee razunajjau potporu. Nastojao je osim toga,,
da državne vlasti nagovori, da se u
odnosu k slijepim invalidima mora postupiti
vrlo susretljivo
da im se ima dati što obilnija novana
penzija U
radu oko organizacije njihove
naobrazbe, koja je
dala
nova iskustva na polju prosvjete slijepaca,
on je radio sve više ne marei na
umor godine,
koje su ve dobrano bile iscrple
njegovu fiziku
snagu. Uza sve to on je posjedovao
upravo nevjerojatnu energiju
radio manje više sve samostalno,
nastojei, da po svojoj smrti svome narodu
ostavi
gotove rezultate svoga rada zavod,
koji je van
svake sumnje u tom pogledu prvi na svijetu.
Kad je Sir Arthur saznao za naš dolazak, nar<;dio le
nas odmah uvedu k njemu. Cim smo
otadžbini.

mijevanje

i

i

i

i

i

i

i

,

nsli

i

izmjenili

pozdrave, on mi se na dosta uvjež-

banom francuskom

jeziku ispria,
što nee
tim jezikom najbolje govoriti, jer
ga
davno nije
govorio. Onda smo sjeli na divan pored
njegova
ladna stola on zapone razgovor. Zanimao
se je
o svemu
nastojao, da mi na sve da što izdašnije

moi

ve

i

i

u

upute uvjeravajui me, da
doskora postati
sasvim drugi, im nešto bolje upoznam
engleski

Kako

jezik.

su naime svi nastavnici zavoda bili
Englezi, on je bio mišljenja,
da ja najprije jedno

uim samo engleski jezik tek onda
pristupim mojem obrazovanju u sljepakom
pismu,
pisanju na pisaem stroju, itanju u više
dva mjeseca

i

jezika

i

upotpunjavanju samostalna kretanja
rada.
»VHo
mi
ie žao«
rekao je on »što Vam na
v
našem zavodu ne moqu pružiti stan
opskrbu.
i

i

Ovaj

zavod po svojim pravilima uinjen samo
za Engleze
njihove podanike
prema tome pije

i

i

82

tomci drugih naroda ne mogu biti uzeti u obzir.
Uza sve to ja sam u stvari sve predvidio što bi se
prema tome mogu Vam rei ovo:
moglo uiniti
»Vi ete ovdje na našem zavodu uživati besplatno
svu poduku. Isto tako ete dobivati knjige kao
ostale udžbenike. Kad položite ispit, darovati
Vam iz fonda oficira pisai stroj »Remington« slijepaku pisau mašinu. Moi ete više puta ostati
poi s nama u
kod nas preko objeda kao gost
pozorište. Za vaš život
vaše brige van ovoga zavoda nisam zaboravio pazite što
da vam kai

i

emo
i

i

i

u

i

žem: 5udete

li

na materijalne poteškoe
ne budete li imali dovoljno

nailazili

vašem živovanju
sredstava, znajte, da sam ja ovdje. Vi mi to recite,
biti moja dužnost.« ]a sam mu se dugo
a ostalo
pripravnosti
zahvaljivao na njegovoj
onda se
odmah nakon 1. sijenja poeti
sporazumio, da
pohadjati zavod. Nadao sam se da
dotle izuiti
mi biti potrebno
barem toliko engleski, koliko
za prvu konverzaciju. Ovaj moj prvi susret sa Sir
Arthurom ulio mi je nešto svjetla u moj novi život.
On je bio ovjek vrlo simpatian dobar, a osim
toga, to je bilo prvi put u mom životu što mi ie tako
govorio slijepac. Nije dakle udo što sam njemu
vjerovao vise nego li dugima. Sir Arthur je onda
zamolio je da nas popozvao svoju sekretaricu
u

i

e

i

u

u

e

i

i

radionicama zavoda. Po tom
vede po uionama
srdano oprosti.
se još jednom izrukuje s nama
Zavod »St. Dunstan-a« je doista jedna ne
samo velebna institucija po svojoj veliini broju
pitomaca, ve ie što važnije po naobrazbi, koju
po najraznovrsnijim
daje svojim pitomcima kao
i

i

i

i

odjeljenjima, ikojima se toliko odliradionicama
vrijednost
kuje. Nemogue bi mi bilo opisati rad
i

i

85

*

u

svih tih odjeljenja, pa
stoga samo u kratko navesti injenice
razne zanate
obrte, u kojima se
i

i

na ovom zavodu obuavaju
usavršuju u
samostalnom izradjivanju. U prosvjetno odjeljenje
zavoda spada poduka u itanju pisanju na slije—
packom stroju, služei se slovima Brailleovog sistestema. Nadalje se daje poduka u pisanju na obinom
pisaem stroju sistema »Remington«, kao nekih
drugih. Ovo je ujedno prvi zavod, koji je odbacio
poduku na za slijepce posebno udešenim mašinama uveo uporabu obinoga stroja. Taj je nain
poduke do danas pokazao najbolje rezultate
uveden je sada na svim modernim zavodima.
Odjeljenje za pisanje na pisaem stroju
ima sto
stolova sa sto mašina, tako da se u isti as može
davati poduka stotini djaka. Nadalje su odjeljenja
za uenje, viših kurseva zemljopisa, povjesti, prislijepci

i

i

i

i

i

rodopisa

ope

nauke. Svakako je zanimivo odjese slijepci uvježbavaju za spajanje
telefonskih brojeva, kao
u slijepakoj stenograljenje u

i

kome

i

na ookretnom kružnom stroju. Od praktinih
zanata izuavaju slijepci košaraki, etkarski
obuarski zanat. Kod obuarskog zanata izuafiji

i

vaju se slijepci samo u popravljanju donova
peta.
Zatim je stolarska radionica
mrežarska, u kojoj
se izradjuje sve vrsti mreža
slinih
potreba,
timareniu peradi
kunia. U svim ovim odjelel'jenje, u kojem se sliieoci praktino
uzgajanju
timarenju peradi
kunia. U svim ovim odjeljei

i

i

i

i

ue

i

i

njima uenje
rad ide vrlo brzo
radi se nevjerojatnom ozbiljnošu
brzinom.
Pored ogromnog
broja slijepaca, uposleno je mnogo ooduavatelja,
nadglednica ostalih ljudi, koii dogotovljeno soremaju
daju novi materijal. Mi smo razgledali sve
i

i

i

i

i

84

dosta površno

onako esto

u brzini, jer

i

smo

emo

znali da*

i

pa ipak, kad smo
ostavljali zavod, bilo je ve davno prošlo podne.
da na
Jedno sam nakon ove posjete znao: Moi
izuim
kojeem,
mi
potrebno
što
zavodu
je
ovom
jednoga prijatelja u
za budui život. Dobio sam
dolaziti

ovamo;

u

i

drugo je sve bilo neriješeno
malo
okružavalo me nebrojenim pitanjima bez
nade na skori odgovor.
osobi Sir Arthura,

ali

i

i

XII.

podne dala mi je Miss Marx
adrese nekojih lanica njihova
udruženja, jer je doskora napuštala London. Kau Hotel Cromwell, u
snije se odvezla samnom
do
tamo namjestim
da
se
CromweIl-road,
daljnjega. Iznajmio sam jednu sobu sa dva kremalo kasnije oprostio
vojnika
veta, za mene
skori oporavak
do
zaželivši
joj
Marx
se od Miss
zašto, ali
ja sam po njevidjenja. Neznam kako
zapunom odlasku osjetio neku osamljenost
jedino
ona ozVjerovao sam, da bi se
štenost.
nju oduzibiljno zanimala mojim udesom, ali mi
Slabo
sam
malo
poznavao.
Ostale
kob.
zla
maše
prijateljstvo još slabija pomo. To sam vrlo dobro
znao, pa me je to sve više zabrinjavalo.
Zapoeo sam moj hotelski život daleko od
Telefonom sam
prijateljskih ljudi.
meni poznatih
uzalud nastojao za mene zainteresovati naše po»Jugoslavenski odbor«. Jedni su me upuslanstvo
ivali na druge, onda oboje na naš »Crveni Krst«,
naja sve troje zajedno davali su laskave izjave
nikakva poziraznija obeanja, od kojih nikada
tivna riješenja. Dani su prolazili, a ja sam nepoIstoga dana po

nekoje upute

i

i

i

i

i

-

i

i

i

i

i

85

trebno trošio živei u hotelu sa mojim vojnikom.
Zaludu sam te ljude uvjeravao, da sam iz Rusije
doneo nešto malo novaca da mi je to teško steena u štednja iz mogživota u bolnici. Ja ne velim,
i

nisu baš htjeli da mi pomognu. Ne!
Naši su se predstavnici
funkcijonari
pokazati
uope u inozemstvu vrlo malo praktini, još manje
radini, a medju njima
bio je velik broj
nesposobnih protežiranih. Njihove su se pogreške zlatnim naoarima pregledavale; a onima, što su
asno vršili svoje domovinske dužnosti, nije bilo
mogue da vide, što im rade braa u pozadini.
Svakim sam danom sticao novo uvjerenje, da se
od naših ne mogu niemu nadati; jer bi, dok se oni
maknu, ostao bez ijedne kopejke. Stoga sam poobraati svoje molbe »Škotskim Ženama«. Bio
sam uvjeren, da
se one ipak zauzeti za mene,
kad uvide nehaj naših
da
me ipak negdje
ljudi

i

.

i

eo

e

e

i

da

nekako mogao životariti. U ostalom,
one su s nama dijelile dobro
zlo, previjale naše
rane, vidile naše patnje, bile su ljudi od srca. Na
njima se zaustavljala
moja nada. Riješio sam
stoga da uinim sve mogue, kako bi što skorije
uinio kraj mom hotelskom životu
neizvjesnosti.
U tom ekanju nekog barem privremenog riješenja
desila se dva dogoaja u životu naših ljudi
razvitku naše nacijonalne stvari, pa
se na iste u
smjestiti,

bi

i

i

u

i

kratko osvrnuti.

rei dan moga boravka u Londonu posjetili
oficiri našega puka zajedno sa komandantom. Tom prilikom oni su htjeli da obave posjetu našem
poslanstvu
»Jugoslavenskom Odboru«, pa su ovima ve ranije najavili svoj dolazak. Kako je u London još sa mnom došlo nekoI

su grad

i

86

emo

se sadrugova, dogovorili smo se, da
s njima obii posa dolazeim drugovima
menute ustanove. Odmah po njihovom dolasku,
praeni oveim brojem »Školskih žena«, koje su
kasnije imale drugovima pokazati znamnilosii velegrada, mi smo se uputili u »Jugoslavenski Od-

liko

stati

i

bor«.
bila

Kad smo tamo

veina

došli,

na okupu. Razumije

se, njihovo

je

lanova

ve

držanje nakon

Winchesferu bilo je donjihove posjete u
bili doznali za nenekle promijenjeno, jer su
povoljan dojam, što su ga na naše bili izveli. Kad
smo se svi skupili, naš omiljeli komandant potpuizrekao
kovnik Radivojevi stao je pred nas
U
lijep
patriotski
govor.
ali
dosta kratak,
Dru Irumsvojim rijeima najviše se obraao
biu, sjeajui ga na njihov susret, kada je on za
rana proljea 1916. prolazio kroz Pariz za Rusiju,
da tamo sa ostalim svojim drugovima preuzme
rad oko naših dobrovoljakih odreda.
komandu
visoki paIstaknuo je bezprimjerno požrtvovanje
rijei najizrekao
dobrovoljaca
naših
triotizam
ljepšega priznanja o velilkoj zadai dobrovoljaca
oficira, koji su kao mlaa generacija najspremnije
svoj ljubljeni kraj.
zastupali svoj troimeni narod

ve

i

i

i

i

i

Na njegove

rijei odgovorio

mu

je Dr.

Trumbi kao

zanosnim
poetku ni oni sami
nisu znali ocjeniti važnost našega bitisanja, a napose naših pobjedonosnih borba, dok im to nisu
njihova
ukazati predstavnici saveznika
priznali
štampa. Svoj govor završio je Dr. Trumbi zahvanaša mila,
»Živila
ljujui oficirima sa rijeima:
junaka prva divizijal«
hrabra
Nakon toga razgovarali smo se još neko vripredsjednik odbora ne manje
govorom, priznavajui, da u

i

lijepim

i

i

i

87

jeme, a onda smo pošli da razgledamo grad. Svi
su pi isutni bili duboko ganuti rijeima obih govornika, a stari je Dr. Irinajsti

plakao od ganua.
dana po podne bilo je otvorenje Meštrovieve izložbe. Uz radove Meštrovia bili su
izloženi slikarski radovi slikara Rakoga
nekoliko radova
kipara Rosandia. Izložba je bila u
Istoga

i

»Grafton Galleries«. Pokroviteljicom izložbe bijedna engleska princeza. Prigodom otvorenji i/rceno su dvu kratku govora, poslije ega
je izložba bila otvorena. Tu sam se
ponovno sastao sa predstavnicima našeg poslanstva
»Crvenog Krsta«. Ne treba ni govoriti, da sam im ponovno stavljao na srce moj položaj. Dabome, kao
uvijek kod naših ljudi padala su laskava obeanja.
Rekao bi, ljudi se prosto rastapaju od milja susretljivosti, a ono kad se rastanete: Zbogom,
tko
la je

i

i

te vidi, vidi!

Sama

.

.

.

izložba bila prilino dobro posjeivana. Kritika je bila vrlo povoljna. Ulaznina je bila
u korist
»Crvenoga Krsta«. 7.a trajanja izložbe
obdržavalo bi se svako popodne jedno predavanje, veinom na teme koje izravno govore
o našem narodu
našim krajevima. Predavai su bili
svi bez iznimke Englezi. Naši nisu htjeli valjda
da
se suv e umore obradbom jedne teme. Srea je
v
naša, što smo izmeu Engleza imali prilian broj
dobrih prijatelja, koji su za našu stvar radili esto
puta više bolje nego li mi sami.
je

i

P

i

XIII.

Moj položaj svakoga dana bivao teži. U meni
potpuno tudjem svijetu postajao sam sve osamljeniji
svakoga dana imao manje prijatelja. Mis
i

88

Marx

je bila

bolesna; moji su drugovi

ve

bili

kre-

nuh za Francusku, a svakoga dana bilo je u Londonu sve manje »Škotskih žena«, jer su one polazile za našom divizijom. Izlazio sam vrlo malo,
jedno što nisam imao kuda, a drugo što mi je to
bilo nemogue. Konac novembra je za Londonce
svakako najgore doba u godini. Magla poput oštra
mraza pokriva po itave tjedne veliki grad, pritisnuvši na zemlju dim tvornica
grlo
nos prosto
da ti se stisnu od bola razdraženosti neugodna
nezdrava adjava dima. Osim toga ja sam slabio
svakoga dana; jDosljedice mog boravka u mraznome logoru javljale su se tekar sada. Pored jake
prehlade osjeao sam svakoga dana sve to jae
vratu. Neuralgija
boli u zatiljku
mi je malo ne
potpuno ubijala svaku volju za život, bio sam neraspoložen. Neraspoloženje slabost rasle su svai

i

i

i

i

i

i

koga dana.

Uporedo sa fizikim

slabljenjem ja
sam klonuo u duši srcu. Neizvjesnost o samome
meni, a još više o ljubljenoj Palji, kidale su mi srce
dušu, volju
razum. Još pred kakvih dvadeset
dana ja sam se tješio kako
odmah po mom dolasku u London pisati mojoj miljenici
kako
možda
od nje primiti pismo. Ali sve je bivalo
i

i

i

u

i

ve

u

gore teže. Nisam ni mogao pomišljati da izadiem
na ulicu, a kamo li da podjem u Leyton do
Kingovih
da od njih saznam je li Palja pisala
na njihovu adresu. Veinu dana provodio sam u
prospavao, a baš stoga noi
krevetu, kadkada
mune. Oni na poslanstvu
mi bijahu nesnosne
odboru nisu ni sanjali o meni, niti su marili mnogo
za mene. Jer da jesu, barem London je dovoljno
pronai za jednog
velik da se može nešto uiniti
nesretnika. Novac se gubio iz dana u dan. Kad bi
i

i

i

i

i

i

89

izašao u grad zbog moje neupuenosti, morao sam
se veim djelom voziti taksametrom, jer se moj
vojnik iz poetka nikako nije mogao snai na planovima prelazima podzemne željeznice, kao ni u
brojkama autobusa. Dabome, da me je to
stajalo mnogo više.
Pomisao dokle
to tako
morati biti, morila je najviše moju dušu
pojaavala moju tugu za Rusijom. Vjerovao sam, da sam
i

e
i

imao potpuno pravo kad je nisam htio ostaviti
kad sam držao da neu nigdje u svijetu nai toliko
prijatelja
toliko istinske dobrote
ljubavi kao u

i

i

i

Rusa.

asovi mi bivahu sve

dulji,

turobniji

i

imurniji

kao što je tmuran
dan neprijatnoga novembra.
Magla je sve jae nadvladavala atmosfpru, stiskala te u grlu, pritiskala grudi, a sitna adja pekla
je u grlu neprijatnim škaikljanjem
tjerala na kašalj. Zima je bivala sve to jaa, ali dabome to nije
zima poput naše, ih kao zima u Rusiji. Tamo se
ovjek može lakše ouvati od zime, a svježi zrak
i

i

na momente ovjeku prija. Ali u Engleskoj toga
nema neznaš nemaš naina kako da se protiv
nje boriš. Mrazna magla umara oi, grize te u nosu
grlu, a vlažna studen probija kroz najdeblje odiiielo
dopire sve do kostiju. Moj je vojnik još nešto
izlazio, ali ja vrlo malo.
Uope zimi u Engleskoj
i

i

i

i

samo ikad moraju. Dosada
umor ispunjasu grobnu tišinu moje sobe. Samo bi se težak
uzdah od vremena do vremena
iz mojih usta, a
izlaze

i

vali

uo

kad

ostao sam, nije manjkalo ni pritajena plaa.
Oslabljen bolestan svakoga dana sa sve to manje
sredstava, ja nisam znao što da zaponem. Uzalud
su bila sva moja nastojanja
uvjeravanja. Ja sam
uope u razbiranju stanja u životu imao prilino
bi

i

i

i

90

dobro oko. Bio sam ve potpuno uvjeren, da bi po
uzaludno ekao na poboljšanje
dalje
našima
moga stanja riješio, da sam pokušam preko Enuiniti kraj mojim duševnim
gleza smjestiti sebe
pored suza
plaa mislio
fizikim patnjama.
sam u sebi: Zašto da ja popuštam pred samim
sobom, zašto da klonem, dok sam još pred malo
ne mjesec dana gledao zadovoljno na život
zadodržanjem davao volje
svojom voljom
drugima. Ne! Ja znam da mi je životna
voljstva
situacija vrk) teška, ali znam da mi je ranije bila
još teža. Poslije moje velike nesree, gubitka vida,
bili
može
ja sam uvjek govorio: Ima li u životu
vee nesree za mene no što je bila ova. dah bi
jedna mogla doi tako iznenadno, neoekivano
nemilosrdno?! Ne! Jer ovjek se kroz život priuava na sve. Ruski narod ima jednu vrlo zgodnu poslovicu. Oni kažu: Da je Krist imao da bude drugi
puta propet na križu, bio bi ve sam znao položiti
ruke noge na mjesta gdje bi mu zabili avle. Trebalo mi je samo zgode, da nekako dodjem do jednoga od onih Engleza, koji su me ve ranije pomi ipak uspjeti pronai
znavali. Držao sam, da
moi iskreno kazati sve. Zašto
nekoga, kome
da se ja stidim sramote naših predstavnika zašto
dalje trpim rad njihova nerada, nemara, neda
i

i

i

I

i

i

i

i

i

i

li

i

I

i

i

i

u

e

i

i

hochstaplerije. Neka je njih sramota:
savjesnosti
ali oni su bestidni. U ovakovim zgodama govorio
se ipak vratiti kui onda
sam uvjek, jednom
i

emo

emo
je

narodu sve

i

ispovjediti.

Neka narod zna ko

mnogo, tko od špekuza njega radio od srca
za džep, a vrlo malo za narod, a to malo,
i

lacije

i

i

obino

zlo.

Jedne nedjelje po podne, još prije odlaska Miss

91

Marx

sam se iaksameirom do

uputio

htio sam,

da

njena stana,

kao jednog od mojih najbotjih prijatelja upoznam s mojim teškim stanjem
da je
zamolim na koga da se od njih u svrhu regulisanja
mog stanja obratim, jer je ona ve sutra polazila u
sanatorij. Zatekao sam je gdje sa svojom služavkom sprema kovege. im sam došao, ona me je
je

i

odmah

uvela u svoju sobu o svemu pomno saslunaših vlasti za nju nije bio najveim
iznenadjenjem
ona u moj prikaz nije ni najmanje
trebala sumnjati. Bila je sa svojom bolnicom u Srbiji sve do pred Albaniju, a poslije s nama u Rusiji.
Imala je dakle dovoljno prilike da se upozna sa
raznim vrstama naših ljudi, koji na najraznolikije
naine shvaaju
vrše svoje dužnosti. Ona je
odmah uzela u ruke telefon pozvala Miss Goff.
Bila je to jedna od naših »Škotskih žena«, koja se
još nalazila u Londonu. Nekolicina ih je još bila po
Škotskoj kod svojih obitelji, ali veina je
pošla
za našom divizijom preko Francuske za Solun.
Objasnivši sluaj Miss Goffovoj, ona je još dugo
razgovarala s njome.
i

Nemar

šala.

i

i

i

ve

Govorile su engleski: od itava razgovora ja
sam razumio vrlo malo.
sam kako joj je dala
adresu moga hotela
kalko je nešto govorila za
sutra. Miss Marx mi je onda rekla,
da
brigu
0 meni dok me se ne smjesti imati Miss Goff
da
me
sutra posjetiti u mom hotelu. U
mene je ušlo nešto nade. Poznavao sam Miss
Marx
dugo. Znao sam, da neizmjerno mnogo
voli naš narod
da je za nj uinila mnogo dobra.
To mi je bilo dovoljno jamstvo, da
se moje

uo

i

1

e

e

ve

ve

i

e

doskora promijeniti. Ona je bila komandan »Škotskih žena«
njena uputa
Miss Gof-

stanje

i

92

[ovoj važila je više

oko šest

no nareenje.

sam

oprostio

sati

Rano u vee
Marx zadobroti. Kad

se sa Miss

joj neprestano na njenoj
moj vojnik izašli na ulicu bio je ve potpun mrak. Magla baš
nije bila jaka, ali zima je
bila nepodnosiva. Kako je bila nedjelja, a za rata
je broj iaksametra bio malen, to su svi bili zauzeti.
Podzemnom željeznicom nismo mogli poi, jer
nismo znati 'kako
gdje bi morali prelaziti. Riješio
da
uputimo
se
pješke, u nadi, da emo nesam,
gdje sresti slobodan taksametar. Ali nigdje. Neprestano sam morao pitati za pravac tako tumarasmo po londonskim ulicama, mucajui svaki
as slabom engleštinom, da bi dobili upute za
dalje. Gnjavei se tako
zaustavljajui se svaki
as da ponovno pitamo, mi smo trebali malo ne tri
sada dok smo od Paddingtona stigli do Cromwell roada 5, t. j. do našeg hotela.
Veera nas
ve ekaše potpuno hladna. Poslije veere,
umoran do skrajnosti, legoh odmah u krevet. Zaspati nisam mogao odmah, jer me je silno bolio

hvaljujui

smo

ja

i

i

i

i

i

vrat

i

zatiljak.

XIV.

Kad sam

drugoga dana probudio, bolovi
sam još slabiji no prije,
a vrat nisam smio da okreem od bola. Uza sve
to sam se ustao
uredio, jer sam htio da po podne
nisu

bili

se

Izgledao

prestali.

i

doekam

Miss Goff.

ivao najveu
malo

pažnju.

Toj

posjeti

sam

posve-

Miss Goff poznavao sam

Bila je jedna od
mladjih
lanica »Škotskih žena«, vrlo simpatina
razgovorljiva. Po svojoj obitelji pripadala je aristokrat-

nešto

iz

Rusije.

i

skim krugovima Londona. Odluio sam bio da

joj

P5

povjerim sve kao rodjenoj sestri. Moram ve ovdje
rei da su se zbilja sve te žene ponašale prema
našem narodu kao istinske sestre da su nas ^ao
potpuno razumijevale.
takove
Po podne nešto poslije dva sata ona je došla.
Neugodno ju je iznenadio moj izgled, a kad sam joj
sutra
rekao što me sve boli, ona mi ree, da
poslati k meni svog lijenika. Ukorila me, što ve
Onda smo prešli na
ranije nisam zvao lijenika.
o stanju u kojem se nalazim. Ja
razgovor o meni
sam joj iskreno na široko ispriao sve. Nisam
sama znala
trebao tajiti ništa. Ona je od prilike
koga sam sve tamo
kako sam živio u Rusiji
i

i

e

i

i

i

i

ostavio. Ponovio sam joj, da sam Rusiju ostavio
Dr.
pošao za Englesku uvjeren, da
teška srca
Inglis rado uiniti za mene sve što bude u njenoj mogunosti. Ali je ona na žalost umrla ve prvi
dan našeg dolaska u Nevvcastle. Miss Goff sluzanimanjem
šala je moja razlaganja najveim
gnušanje
nad nehajem
svaki as izražavala svoje

e

i

i

naših pretpostavljenih

vlasti.

Odmah

je

i

sama

da mi m
uvidila bez mog posebnog pominjanja,
moje fiziko, ni duševno, a isto tako ni novano
ne podnaša ovakav dalnji
stanje ne dozvoljava
koliko još imam novaca,
zapitala
život. Kad me je
ja joj nisam mogao pravo odgovoriti. Znao sam da
imam neko 1500 rubalja oko dvadeset funti. Ona
mi se onda dragovoljno ponudi, da s njom izbrojim
da
uinili, a onda me savjetuje
novac, što smo
gube
danom
svakim
prije,
jer
što
promjenim
rublje
na vrijednosti uslijed prilika u Rusiji. Ona je uvidila da je za mene uz ovakove uvjete stanje doista
da bi boravei ovako u hotelu doskora
vrlo teško
potrošio sav novac, koji bi mi inae dobro došao
i

i

i

i

94

kupim dobru zimsku kabanicu dobro toplo
smo se još neko vrijeme, onda
mi ona nakon kratka razmišljanja ree:
»Sutra po podne
doi automobilom po Vas
mojom
majkom.
Vi
dotle spremite svoje stvari.
sa
Odvesti
Vas mojim rodjacima. lo je moja
tetka Ladv Golf, udova pukovnika Goff, koji je
poginuo još u burskom ratu. Ona
Vas primiti
uputiti Vas u sve šio Vam bude povrlo ljubazno
U njenoj obitelji provesti ete nedjelju
trebno.
dana, a dotle
pronai nain kako gdje, da Vas
najbolje smjestimo.« Primio sam njenu ponudu sa
zahvalnošu
zamolio je da njenoj tetlki ve u
napred izrazi moju blagodarnosi. Razgovarali smo
još neko vrijeme, a onda se oprostismo do sutra,
ie veeri sam bio ve mirniji, bolovi me ve nisu
toliko smetali. Znao sam naime da
Englezi uiniti svoje. Prije negoli oni nešto preduzmu, dosta
premišljaju, ali ako poduzmu, onda je to ve unapred uinjeno
gotova stvar. Odluio sam da ve
sutradan iz jutra podjem do poslanstva
tamo zamolim, da mi po državnom kursu promjene ruske
rublje.
Sutradan sam doista tako
uinio, ali
uspjeha nisam imao. Rekoše mi, da je to vlastan
da

si

i

i

rublje, Savjetovali

u

u

e

i

u

i

i

e

i

i

i

samo naš ministar finansija, koji boravi u Parizu
da mogu to uiniti samo uz njegovo odobrenje.
Pošao sam do prijatelja Turkovia u »jugoslai

venski odbor«

s njime
ministra finansija, koju
i

našem poslaniku gosp.
da

zajedno napisao molbu na

sam
).

još istog jutra predao
Jovanoviu sa molbom,

smjesta pošalje u Pariz. Poslije toga vratio
sam se kui spremio svoje stvari, da se po podne
oprostim sa hotelom u kojem sam proveo tako neje

i

mile
gorke asove mog
radnog života u Engleskoj.
i

mae

dosta,

mirnog

i

95

Nemogue

bi

mi bilo govoriti o svemu, šio

rru

se je dešavalo kako sam u tom hotelu živio, ah
jednu
zgodicu ipak spomenuti, jer je svakako
zanimiva.
ini mi se trei dan moga boravka u hotelu,
za koje sam se vrijeme kadikada s uspjehom, a
kadkada sa neuspjehom objašnjavao sa poslugom,
lomei par bijedno izgovaranih engleskih rijei,
doživio sam ovo. Htio sam da se okupam. Mislio
mi topla kupelj uiniti dobro, a da
sam, da
pravo kažem nisam se kupao
od polaska iz
Arhangjelska. Kad uite neki jezik u poetku svi
su Vam ljudi puni savjeta
daju najpopularnija
pravila o izgovoru ili slinosti rijei pojedinih jezika. Veinom takova pravila
savjete dobivate
od ljudi, koji dotini jezik poznaju manje no Vi
sami. Oni tako govore, prosto što su to od drugih
uli jer su uvjereni da je tako ako nisu imali prilike da se o tome uvjere. Htio sam da se okupam.
i

u

e

ve

i

i

i

i

Prema tome mislio sam u sebi, trebam da pozovem sobaricu da je upitam gdje je kupaona.
»Gdje« to sam znao. Znao sam
»vaš«, samo nisam znao rije »ikupaona«. Dugo sam smišljao a
i

i

onda pod uticajem gore pomenutih savjeta prapokušam, da iz njemake rijei napravim englesku. Dakle od Badezimmer bilo bi izgovarajui
a kao e »Bedroom«, jer Englezi za svaku prostoriju vele
Ona
»room«. Pozvonim
sobarici.
dodje. )a napravim ozbiljno lice
reem isprekidano: »Gdje je bedroom?« Ona se malo nasmije
pa ree: »Ovo je«
)a sam mislio, da me nije
pitanje
malo drugije:
razumjela, pa ponovim
»Gdje je Vaš bedroom?« Ona se onda još više nasmije upita: »A što Vas zanima moj bedroom kad
i

vila

i

.

i

96

.

.

imate svoj?« Ja nisam znao što da inim
najzad
odluih, da joj slikovito pokažem što želim,
pokazujui kao da plivam da se perem ponovih nekoliko puta: »Bedroom, bedroom«
Sobarica je
poela da se
tek sada razumila o emu se radi
smije na sav glas, kako to znaju samo engleski
»cockneys«.
»A Bathroom«, ree mi ona, »a ne bedpoe mi onda slikovito objašnjavati poroom«,
kazujui mi rukom na jastuke, da je bedroom
spavaa soba, a kupaona, da je bathroom.
sam do kakve fatalno smješne zaUvidio sam
mjene pojmova dovode pravila jezinih diletanata
smijah se sam dugo dugo.
i

i

i

.

.

.

i

i

i

i

i

i

XV.

Kako

dogovoreno, Miss Goff je došla
sa svojom majkom u dva sata. Njihovim dolaskom
otpoelo je za mene drugo doba mog boravka u
Engleskoj. Uzalud, neka govori tko što hoe za
Engleze, oni su narod od kojega se svi ostali nakorisna nauiti. Tanost
rodi mogu koješta dobra
najje kod Engleza glavni osnov njihove energije
Pri polasku u neki posao Englezi
bolja reklama.
se možda malo dulje od nas premišljaju, jer u sebi
analizuju sve dobre zle strane doispituju sluaj
tina posla stvari za koju bi se imali prihvatiti.
Osim toga glavni je dio njihovih misli zaokupljen
je

i

i

i

i

i

nemogunosti izvedbe,
pitanjem mogunosti ili
ostalog odredjuje vripored
se
ako
onda
osobito
unapred
jeme. Ali naprotiv tome, vi možete
ono, ega se Englezi prihvate,
biti sigurni da

e

ve

sfe
uinjeno to upravo svojski, napose radi
o tome, da se pokaže snagu, organizovanost plebiti

li

i

i

97

menitost njihove nacije. udnovato, bez da su me
pitale miss doti
njena majKa, Koje do
iaaa nisam nmada vidio, poele su samnom govoriti Kao sa svojim rodjemm bratom, odnosno sinom
i spremati
moje stvari za odlazaK. Onda sam Miss
Goti dao moju lisnicu; ona je ostala, da plati ironjenom
šaiK mog boravKa u hotelu, a ja sam sa
majKom pošao polagano dolje do automobila.
sjedio pored
Stevo je
bio iznio moje stvari
mi
chauteura. Cas Kasnije došla je Miss Goff
podjosno za Grosvenor place. Tamo je obitelj
vlastitu
vrlo lijepu
poK. puKovnika Goff imala
kuu. Cim smo ušli u kuu doekala nas je u salonu Lady Goff sa svojom mlaom kerkom Miss
Peggy. Nakon vrlo srdana upravo materinska
susreta, kojim me je kuedomaica pozdravila, ja
sam se na francuskom jeziku zahvalio, a onda mi
ponudiše da sjednem, dok Stevo sa služinadi ne
raspremi moje stvari u opredijeljenoj sobi. Sve su
prisutne barem nešto znale francuski, pa smo se
mogli razgovarati o svemu. Dabome, one su veinom postavljale pitanja, a ja sam im na sve odgovarao. Razgovor je bio praen veselim smjehom,
osobito onda, kad bi koja od pomenutih dama pogrešila u jeziku. Nešto kasnije dovela je na kratko
vrijeme u salon Miss Peggy svoja dva mala japanska psia, s kojima sam se imao upoznati. Naše poznanstvo nije išlo baš tako na brzu ruku. Cim
me ugledaše, lajali su na mene- dugo srdito, da
sam ih ja, prije no što sam ih uzeo k sebi, zamišljao barem tri puta veima. Zatim je poslužen aj
i razgovor u veselom
raspoloženju produžen s tom
razlikom, što je nadošao srednji sin moje nove kuedomaice, kapetan Goff. Ostala dva sina bila

mnogo

i

i

ve

i

i

i

98

.

5U u francuskoj. Kad me je kapetan Goff upoznao, on se je vrlo mnogo zanimao za moja odlikad je opazio, da sam odlikovan viteškovanja,
svet. Georgija, on se je ne malo zakrstom
kim
udio stao objašnjavati svojim rodjacima znaerijetkost tog odlikovanja, li engleskoj vojsci
nje
imalo je do tada svega neko osam oficira to visoko odlikovanje, a od toga su tri odlikovanja pripadala lanovima kraljevske kue. Navodim tek
time da
mimogred ovaj momenat s toga, što
kažem, da mi visoko rusko odlikovanje doista u
poslije u Francuskoj mnogo pomaEngleskoj, pa
da su se pred istim otvarala mnoga kuna
galo
uredska vrata, koja se inae svakome tako lako
ne otvaraju. U Engleskoj kao u Francuskoj pored
svega demokratizma u višem društvu mnogo znai
jedan naslov ili visoko odlikovanje. Manje više
izvjesnim,
sva ostala javnost gleda na to nekim
možemo
to
a
poštovanjem,
potpunim
ne
ako
rei velikim ljubopitsivom. Kako sam kasnije od
kod
Miss Marx bio saznao, gornja je okolnost
malu
igrala
ne
Arthura
Sir
mog dobroinitelja
i

i

i

u

i

i

i

i

i

ve

i

i

ulogu.

Nešto
soviru

i

poslije

poela da

toga sjela
igra.

je

Miss Peggy^ gla-

Ne malo sam

se zaudio,

kad sam ve u prvim akordima razabrao našu himnu. Zapitao sam ih kasnije tko im je dao note. Oni
mi onda pokazaše jednu svesku nota, u kojoj su
bile sve saveznike himne. Razgovor je prešao ria
Miss Goff govorili smo onda o našoj
glazbu. Ja
i

k ruskoj glazbi. Rekao sam im da
ih suimam sobom nešto malo ruskih nota da
Goff,
Miss
mi
ree
veer
Pred
tra donijeti u salon.
tetke
ovdje ostati u gostima kod njene
da
silnoj

ljubavi

i

u

u

e

dotle udesili sve,
neko desetak dana, a ona da
da me se šio zgodnije smjesti. Da ne bi gubio vrijeme, preporuila mi je da po malo praktiki uim
da
engleski sa njenom braiuedom Miss Peggy
što
kupim sve
ujedno polagano upoznam grad
magle.
zimu
na
obzirom
mi treba, napose rublje,
im na
zahvalivši
sviju,
Ja sam se onda oprostio od
pošao u moju sobu. Ponjihovoj iskrenoj dobroti
digao sam se liftom. Soba je bila na treem spratu,
zgodno udešena. Nedaleko moje sobe
vrlo velika
toplom vobila je vrlo lijepa kupaona sa vazda
spavaprije
dom, pa sam se malo ne svake veeri
i

i

i

i

i

nja kupao, što mi

je

prilino koristilo.

dobrota kojom me je poastila
mi uvijek u prijatnoj uspoobitelj Goti ostati
pravog nemeni Nakon onakove neizvjesnosti
bih zahvaveinom
haja naših ljud, ja sam imao
do smjelan toj plemenitoj obitelji, da je ipak dbslo
zahvalan, sto sam
štenja. Ne manje moram im biti
zavod za
sa uspjehom svršio ne samo sljepaki
Susretljivost

i

e

i

izuio engleski jezik, ve i to da je od mene
je
ponovno postao ovjek pun volje za rad, koji
engleskoj
rezultate svoga rada pokazao našoj
boravka u enjavnosti ve šesti mjesec svoga
oficire,

i

gleskoj.
ariPorodica Goff bila je jedna od prvih u
kuu
su
stokratskim krugovima u Londonu. Imali
u vinedaleko kraljeva dvorca, a svojim vezama
domnogo
mogli su uiniti mnogo

sokom društvu

i

ga doista inili. Ja sam u njihovoj kuci
ali to mi je bilo
bio svega neko dvanajsi dana,
u koliko
potpuno dovoljno, da vidim koliko rade

bra.

1

oni su

i

radom
dobrotvornih društava sudjeluju svojim
razgovori
njihov
novcem. Zato sam upravo kroz
renc
Lord
kod
posredovanjem
njihovim
j

too

primljen
u »Klub
oficira
rcnch,
pored ostalih nekih
Engleske, bio je ljubitelj našega
ljubav k našem narodu vezala ga

bio
J

Lord

invalida«.

ugledmn linosti

naroda. Njegova
je na nas još više, kad mu je 1916. poslije naše ofenzive na ftajmakalanu, poginula njegova sestra Lady harOna je u opustošenom bitolju osnovala
Iey.
prehranbenu stanicu za civilno stanovništvo, jed-

noga dana kad

bijednoj djeci djelila kruh, doleti bugarska granata i ona pogine kao žrtva zvjerstva Bugara, koji su pucali na stradajui grad a^o
je isti bio izvan
bojne zone. Kroz Lord Erenobitelj Goff upoznao sam zamalo sva loneha
je

i

i

donska društva
sve institucije, na kojima sam
imao uitf ili pratiti njihov rad steenim se iskusi

i

tvima

mom

kasnijem životu.
Boravei
kod Goffovih, ja sam sve u šali polagano sve
više govorio engleski
pomalo se zanimao za
sve, što mi je kao strancu bilo potrebno, da upoznam orijentaciju
prilike grada. Drugoga dana
pregledao me je lijenik
pronašao da trpim od
dosta jakih neuralginih bolova u vratu
zatiljku.
Preporuio mi je, da se toplo odijevam prepisao
lijek. Svakoga dana sam se osjeao bolje
svakoga jutra, ako nije padala jaa kiša, izlazio sam
sa Miss Peggy u grad
vraao se pred podne.
Tako sam po malo bio ve pokupovao sve stvari
koje su mi najnužnije trebale.
Iz Pariza je stiglo dotle riješenje ministra financija, prema kojem mi je izmjenjen ruski novac
u francuske franke. Ujedno sam na
poslanstvu
primio
moju prvu platu, pa sam prema tome ve
znao moje mjesene prihode ili bolje rekui, koliko ja mogu mjeseno potrošiti. Dobivao sam mjekoristiti

u

i

i

i

i

i

i

i

i

i

iOl

seno

funti. Od toga sam
za prehranu vojnika, jer je svakome jasno, da se sa novanom hranom, koja je iznosila tri dinara dnevno, nije mogao prehranili.
Ali svejedno. Glavno je bilo ipak to, što sam pozitivno znao, što primam, pa sam
prema tome,

nešto manje od dvadeset

morao

skrbiti

i

mogao znati što mogu nemogu. Sa novcem, što
sam kao ušlednju donio iz Rusije, kupio sam sve
i

što mi je bilo potrebno za moj novi život u Engle-

napose toplo rublje, kabanicu odjee. Ostatak moje uštednje uložio sam u »Bank of England«.
skoj,

Da
sti,

i

bi barem donekle podao ilustraciju susretljivokojom je engleska vlada izlazila u susret svojim

u

samo ovaj sluaj: Svaki je
britanske vojske, pa
ja protekcijom
Sir Arthura, mogao uložiti svoj novac u »Bank of
England« uz 5% kamata istih, doim su najviši
kamatnjaci za rata u Engleskoj bili 3%. Dabome,
da bi se predusrelo špekulaciju drugih osoba, koje
bi se eventualno koristile beneficijom slijepaca, bila je svota limitirana do dvije tisue funti. Predposfavljalo se naime, da bi rijetko koji od slijepih
invalida mogao imati veu svotu novca, ili u protivnom sluaju ako ima, onda nije u nuždi.
Provodei vrijeme kod Goffovih, osjeao
sam se svakoga dana bolje, a u engleskom jeziku
sam napredovao prilino brzo. Jednoga dana dozvaše me telefonu. Ne malo sam se zaudio, kad
mi se na telefonu javila prijateljica
Paljina drugarica iz Odesse Miss May King. ja sam joj naime
juer pisao kartu u Leylonslone (predgrae Londona) zamolio je, da mi javi, nije li Palja
nešto pisala za mene na njihovu adresu, kako smo
se bili dogovorili.
Pitala me je, da li bi me moinvalidima, opisati

slijepi invalid

i

i

ve

i

—

102

£la posjetili

za vrijeme kad je
slobodna od ureda. Tom zgodom predala bi mi
jedno Paljino pismo. Zamolio sam Miss Peggv,
da li nema ništa protiv, ako me moja znanica posjeti poslije objeda, našlo je ona najljubaznije pristala
Poslije razgovora na telefonu vratio
sam
se u salon, gdje sam Miss Peggy na njenu zamolbu priao o Palji
pokazao joj njenu sliku. S
poslije objeda,

i

oekivao sam Mayin dolalazak, da doznam barem što o mojoj Palji, na koju
sam po mom odlasku iz Odese mislio više no ikada na ikog. Jest! Ima ljudi koji me u tome možda

velikim zanimanjem

nee

razumjeti, ali što im ja mogu, doli da im iskreno priznam ono što sam osjeao. Palja je za
mene bila poetak svake misli
poticaj na svaki
umrijeti. Ovo
rad. Rad nje sam bio gotov živjeti
naivnosti,
iskreno
bez
ikakve
pretjeranosti
ih
je
neke frazerije. Palja je bila aneo, koji me je podigao iz mrtvih, jer moj život prije njena poznannije bio drugo, do li dosadno
ubitano mrstva
tvilo, iz kojeg sam se toliko puta uzaludno nastotrgnuti, da ne zaspim
potpuno zajao podignuti
boravim na život. Jest, najstrašnije je živjeti fizikim
životom, inae ne predstavljati nikakve svrhe ni za
sebe ni za druge; nemati života, brojiti dane kako prolaze dosadno, bez promjene, neopaženo
tužno. Toga sam se poslije moje nesree najviše
bojao to me je najviše muilo, jer je dokazano,
da ovjek u takovom stanju, koji je prije nesree
imao zdrav razum bio pun volje za život, ne moi

i

i

i

i

i

i

i

i

i

že živjeti više od tri godine. Istina je, bilo je drugih
ljudi, koji su uticali na moje vraanje u
okolnosti
život, ali je nesumljivo, da je uza sve to moj današi

i

105

život
sluga.
nji

i

moj rad u glavnome samo Paljina za-

ljubav, to su dva pojma, koji se
Prijateljstvo
ipak u glavnome dosta osjetljivo razlikuju pored
ovjek žena,
svih slinosti, upravo isto tako kao
duševrazliku
osjeanja
Ovdje podrazumijevam,
nog naziranja u vezi sa osjeajem srca. Dokazana
i

i

i

i

je,

da

eu

izvjesnim

momentima

života na muškaržena, nego li najbolji

ca više djelovati ljubljena
prijatelj; odnosno na ženu ljubljeni muškarac no
najbolja prijateljica. Po mojemu, jer ja sam taka
osjeao, postoji ova razlika, koju se nemože poonaj najbolji, za mene je
rei. Svaki prijatelj, pa
i

opet samo ovjek više istih duševnih kvaliteta,
dakle jednom rijeju ovjek manje više ravan meni. U ljubavi, stvar izgleda drukije. Žena koju ljuako vaša duša
bite, ako je dostojna vaše ljubavi
nije ogrezla u blatu današnjeg bezdušnog životapokvarenosti, ona je viša od vas, ne zato
renja
što bi takova u istinu bila, ve stoga, što je vi takovom zaželiste odabraste za svoj ideal. Svaki
ideal mora po shvatanju ovjeka biti viši, važniji od
samoga ovjeka, da bi ga mogli nazvah idealom.
Osim toga je duša jedne žene mnogo blaža od one
u ovjeka ,a srce je puno nježnosti ve radi sitnice, suze njene lijepe oi plae dobra duša^ Prigodom uvjeravanja dokazivanja u nas muškaraca
glavno je sredstvo razglabanje misli, koje su plod
razuma. Žena tako ne radi. Kod nje se sve osniva
duše. S toga je njeno
razvija na osjeanju srca
istinske toplote, nježnouvjeravanje puno ljubavi
U mom sluaju nažrtve.
na
sti, samilosti i spreme
kon onakove nesree nesumnjivo je, da su Paljina
njena pobuda na nov život,
uvjeravanja, ljubav
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

104

efektnije od svih ostalih nastobile mnogo jae
Augusta, ija su dokazivadoktora
onih
janja, pa
nja i uvjeravanja bila neprekidni niz dubokih misli,
i

i

samom

prožetih

filozofijom.
vidio vrlo dobro,

1

sam doktor August

pa je Palju u znak popoštovanja zvao svojom kerkom.
vjerenja
Palja je ve sama po sebi bila vrlo nježna srca vrlo iskreno stvorenje. Njena mlada zaljubljejoj u žina duša, nije ni malo premišljala, kako
od rabila.
jaa
votu biti sa mnom. Njena je duša
zuma riješila se živiti za ljubav. Njena ljubav, njež-

znao

je to

i

i

i

e

i

plemenitost
razdraganost srca, dobrota,
ljubaznost, kojima se je prema svakome odazivala,
pokazivala je njenu ednu narav bez ikakvih zahonda, kada bi joj suze sjale u
tjeva, zadovoljnu
plavim oima. ]esi samo me je Palja povratila istinskom životu samo sam rad nje htio da živim, jer
sam bio potpuno uvjeren, da ona istinski ljubi
osjea, da iz nje govori duša, koja je oživila moju

nost

i

i

i

i

i

i

da

u s njome moi

biti

sretan

.

.

.

XI.

Nešto poslije objeda, dok sam sa Miss Peggv
razgovarao u pušionici, došla je May King. May
je bila starija ki engleskog industrijalca Arthura
Kinga, koji je zajedno s braom Bahanov imao
veliku tvornicu koža u Odessi. Kad je gospodin
King uvidio, da stanje u Rusiji kree sve na gore,
poslao je svoju suprugu zajedno sa djecom u Englesku

i

povjerio

ih

svome

bratu,

Ikoji je

živio dosta

May je zamnoErikom
sestrom
jedno sa svojom mlaom
go drugovala sa Paljom. One su drugovale od mabile jedna drugoj vrlo iskrene. Obe su
lih nogu

edno

u Leytonstone pored Londona.

i

105

neobino

skoro svakoga dana dolazile k njoj, jer su im kue bile došla blizu. Kad sam
odlazio iz Odesse, dogovorio sam se s Paljom, da
mi, dok se ja ne javim sa stalnom adresom, piše
na Ringove. Upoznao sam Miss Peggy sa
Mayom. Miss Peggy se nakon nekoliko ljubaznih rijei povukla u svoje odaje pustivši nas
same. Nakon kratkih pitanja, koja su se odnosila
na moj put na stanje u Rusiji, May mi se poe
tužiti, istiui svoju bojazan za oca,
Palju
sve
voljele Palju

i

i

i

ostale koje

ega

i

smo lamo

ostavili.

imala se

doista,

I

svakona dnevnome

bojati, jer su vijesti iz Rusije bivale

ga dana sve

strašnije. Pokolji su bili

Onda mi je May proitala predala Paljino
pismo. Bilo je to jDrvo, a kako sam kasnije iz života morao s bolju razabrati,
posljednje njeno
pismo. Pisala mi je s puno tuge radi moga odlaska.
Pismo je bilo kao odgovor na moje, poslano iz
Ariola. Dakle u vrijeme, kad ga je pisala, nije još
bio zavladao boljševizam. Molila me je da joj pišme što
da se iz Engleske javim što prije,
da bi znala kalko mi je. Pismo je završavalo opisom njihova vrta, koji je sav u snijegu pust, a ona
sama bez mene. Pri kraju pozdravljali šu me svi,
napose njeni roditelji Aleksej Filipovi
Sofija
Aleksandrovna, brat Koa mala Sanjoka.
Odmah sam sa Mayom napisao odgovor,
potpisao ga
predao Mayi, da ga odmah baci na
poštu. Govorio sam zatim s Mayom još dugo o
svemu, ponajviše o pismima što mi ih je Palja ranije pisala, a onda se dogovorismo, da
se
skoro opet sastati. Pored sve tuge
bojazni, koja
je za Paljom rasla svakoga dana, ja sam bio veseo u duši. Veselilo me ie njeno pismo radovala

redu.

i

i

eše

i

i

i

i

emo

i

i

106

me

sam

tudjem svijetu imao barem nekoga, koji je znao Palju
s kime sam mogao sa razumijevanjem porazgovoriii o njoj. Govorili smo
ruski. Kako mi je prijalo, nakon izvjesna vremena
što ga nisam govorio, jer nisam imao s kime. Zaludu, neka govori tko što hoe, ruski je jezik prekrasan po bogatstvu rijei po ljepoti zvuka. Osim
toga ja sam, kad sam govorio ruski, osjeao isto
tako, kao da govorim svojim materinjskim jezikom.
Toliko je u tome bilo prirodjenosti
lakoe u mislima. Nešto prije tri sata oprostio sam se sa M a y,
dogovorivši se za slijedei sastanak
zamolio je,
da mi odmah donese ako bi nešto primila od Palje.
Narednih dana pokušao sam ponovno po posljednji put, da kroz naše vlasti
ljude popravim
moje stanje. Znao sam, da to inim iako rekui
uzalud, ali to me nije smetalo. Htio sam,
da se
potpuno uvjerim o nesposobnosti
nesavjesnosti
naših ljudi. Smatrao sam ta osvjedoenja kao potrebna za izgradnju vrste volje pojaane uvjerešio

tu u

i

i

i

i

i

i

i

i

njem, da se od naših

ljudi

nemam

ni

buduem

u

e-

životu, pa ni po jDovratku u domovinu, Bog zna
mu nadati. 1 pazite dragi prijatelji što se je zani-

miva sa mnom odigralo. Kalko sam ja prema nehaju naših ljudi mijenjao ion mojih razgovora, nije
se na koncu konca znalo, što da se uini tko bi to
imao uiniti. Oni oko »Jugoslav. Odbora« govorili
su mi, da ja ne spadam u njihov djelokrug, jer sam
ja srpski oficir, a oni opet sa poslanstva upuivali
su me na »Jugoslav. Odbor«, jer da sam ja jugoslavenski dobrovoljac
iz preanskih krajeva. Sve su
ovo jedni drugi nastojali zaodjeti lijepom igrom
i

i

i

sam

svejedno vrlo brzo razumio
prema tome stvorio svoje odluke za dalje. Kad

rijei,
a

i

no

ja

ih

107

sam jednome od

naše gospode rekao: »Dobro,,
dobro, jednom emo se ipak vratiti kui«, on mi se
je glasno u lice nasmijao. Bilo mi je strašno u taj,
as. Najvolio bih bio da se rasplaem
Znao sam posve stalno, da emo jednom
kui. Riješio sam prema tome za budue, da sve
šutke primam, slušam
pamtim, jer sam znao, da
doi vrijeme kad
moi govoriti, kad
narod istinu tražiti. Nakon neko desetak dana provedenih kod Goftovih, došla je u posjete jednog
popodneva, da me upozna Miss Felice Hollman,
glavarica »Doma
kluba oficira invalida« u Londonu. Miss F. Hollman, kako sam je kasnije
upoznao, bila je vrlo simpatina mlada dama, prij^adnica viših londonskih krugova
za rata upravljala gore pomenuiim domom. Francuski je govorila vrlo lijepo, pa je naš razgovor tekao u tom jeziku.
Lady Gote priala je goši o meni, upoznavši je u kratko sa itavim mojim životom kroz
posljednjih par godina
istakla potrebu, da me se
ie

.

.

.

i

i

u

e

e

i

i

i

bolje smjesti,

što

nauke

da

bi

mogao

izuiti slijejDake

zapoeti novi rad, što mi predstoji u životu.
Onda je Miss Hollman dugo razgovarala sa mnom
pitala o svemu, napose o mom materijalnom stanju
koliko mjeseno primam od naših vlasti. Ona
mi je onda u kratkim crtama dala prikaz njihove
institucije
upozorila me na okolnost, da
ja biti.
jedini savezniki oficir, koji
biti primljen u njihov dom. Pravila su naime društva predvidjala prijem iskljuivo engleskih podanika
prema tome u
mom sluaju uinjen je izuzetak to obzirom na
moje odline zagovornike Lorda Frencha Lady
Miss Hollman uinila je na mene vrloGoff.
i

i

i

i

u

e

i

i

i

povoljan utisak. Bila

108

je

u razgovoru vrlo simpati-'

uvjerio, vrlo dobra
pleriješeno
da
je
odlaska
u
menita.
mene
ve
za
sve
»Dom« prijei u subotu, kada
oprobiti spremno.
Ja sam se sa Miss Hollman
stio vrlo srdano, zahvaljujui joj po sto puta na

na, a

kako sam se kasnije

i

Prije njena

e

susretljivosti. Još iste veeri pisao
zahvalno pismo Lordu Frenchu.
Peggy
Miss
sa

njenoj dobroti

sam

u

i

ve

Te veeri bio sam
smireniji.' Glavni

je

temelj

mnogo zadovoljniji
mome novome životu

i

bio postavljen. Osigurana mi je bila moja eksistencija za vrijeme boravka u Engleskoj. Bilo je sada na meni, da lim ljudima okažem, da imam voradom da sam dosta jake volje,
lje za naukom
da izdržim sve do konca. Dva dana prije mog prepo malo se
seljenja kupio sam još neke stvari
spremao.
i

i

i

XVII.

Bila je posljednja subota pred Boži. Uprkos
toga je dan bio dosta lijep ne suviše hladan. Poi

oprostio sam se sa Goffovima zahvalivši im najusrdnije na njihovom gostoprimstvu,
zauzimanju za mene. Zatim sam taksadobroti
metrom krenuo u moj novi stan Westbourne terraHide parka.
ce 46 nedaleko Paddington stanice
sam unišao u predsoblje, došla je Miss Hollman sa starijom sestrom naredila da se moje
stvari odnesu u sobu. Nakon kratka razgovora ona
me je uzela ispod ruke pokazala mi sav dom,
taj prvi letimini pogled
najposlije moju sobu.
simpatino razlasvih prostorija naše ustanove
ganje Miss Hollman, svidili su im se odmah, jer
imati svu željenu udobnost
sam bio uvjeren, da
dovoljno mogunosti za konverzaciju. Potonja mi
slije

ruka
i

i

im

i

i

i

i

Ve

i

u

i

potrebna za sto skorije pravilnije izujezika. Zatim me je Miss Holiman povela u kancelariju saopila mi pravilnik
njihove institucije, u koliko se isti odnosi na oficire, koji u njoj uživaju stan
ostale beneficije. Tu
mi je objasnila, kako je svaki oficir dužan, da nešto plaa u zamjenu za boravak u domu. Sama inje bila vrlo

i

avanje engleskoga

i

i

stitucija

i

ljudi, koji

su

je

pokrenuli, nisu ni

iz

dale-

ka potrebni novaca, ve se time hoe, da se svakog pojedinca priui štednji uputi solidnom nainu života. Ovo se objašnjava na taj nain, što bi
se oficiri ne imajui nikakvih izdataka za stan
hranu, mogli nauiti lagodnom životu, predati kartama
alkoholu. Ovdje se od oficira oduzima izi

i

ili

vjesna svota ijedno

njegova penzija odnosno plaa dozvoljava. Nikome se svota
ne odreuje bez njegova pristanka, a o uplaenom
novcu vodi se toan raun. Po odlasku pojedinca
iz doma, bilo u njegov kraj, ili se isti oženi
kao takav napušta dom, isplauje mu se tom zgodom
cjelokupna svota uveana sa 4% kamata, la sam
Miss Hollman bio upoznao sa mojim prinadležnostima
stanjem još za njene posjete kod Gofovih.
Na osnovi tog našeg razgovora, odredjeno
mi je da za sebe
za svog vojnika plaam tjedno
i

to toliko, koliko

i

i

i

dvije funte. Poslije ovih formalnosti uvela me je
Miss Hollman u gostinjsku sobu, gdje je malo kas-

poslužen popodnevni aj
predstavila me nekojim oficirima
njihovim gostima. Svi su se zanimali za mene, jer im je
ranije bio poznat moi
dolazak. Moram naglasiti, da se sav engleski narod odnosio nrema nama vrlo lijepo prijateljski. Nije to bila ljubav kao ona u Rusa, slavenska. Rilo ie
to poštovanje, koje je podizalo do ljubavi engleski
nije

i

i

ve

i

110

narod. Jesi, poštovanje prema narodu punom juza. saveznisamopožrtvovanja za sebe
naštva
naronašega
pripadniku
svakom
u
ke. Englezi su
protiv
borba
herojskih
da bez razlike vidjeli ljude iz
Njemake neumrle odsiupnike kroz AlAustrije
se je kod Engleza tako legendarno
baniju, o
govorilo, kao da je to bila epopeja njihova naroda.
Napose nas je volila vojska svugdje, gdje god bi
se pojavili, bili smo dobrodošli najljepše primljeni,
bilo vrlo malo.
tim više, što nas je u Engleskoj
za rad u naših
volje
organizovanosti
Uope, da je
predstavnika bilo više, mi bi bili mogli u Englespropagankoj, a napose u Škotskoj razviti veliku
ali se o
Krst«,
»Crveni
du za našu narodnu stvar
tome ozbiljno nije nitko brinuo. Da s jednim pridomjerom karakterišem rad naših prvaka, biti
rei
možemo
Neki,
voljno, da reknem samo ovo:
nazovi prvaka u Londonu,
veina naših prvaka
proveli su u Engleskoj najmanje tri godine, a da
za sve to vrijeme nisu ni toliko izuili engleski, da
mogli govoriti.
bi na tom jeziku zgodimice javno
konfeznaajne
velike
dan
Kao dokaz navesti
obdržarencije poetkom 1918. godine, koja se je
vala u velikoj gradskoj vijenici Londona. Samoj
i

i

i

i

emu

i

i

i

i

e

i

u

i

konferenciji predsjedao je naelnik grada Londozlatna, sveano odjeven u historijskom odjelu sa

nim žezlom punim dragog kamenja. Kad je konfedobrog
rencija zapoela, sam predsjednik u ime
dijela publike, koja je predstavljala

veinom

viso-

bilo
ke londonske krugove, naglasio je, da bi mu
prisutnivrlo drago kad bi netko od naše gospode
ma objasnio znaenje rijei »jugoslave«, ima lr
srpske
neke razlike izmedju pojma jugoslavenski
Ova zabuna ili bolje rei pitanje proizašlo je vec
i

i

111

i

z

a

samcga naslova,

ga

što

je

konferencija nosila

»Serbian and Yougoslavian war aims«
(orpski
Jugoslavenski ratni ciljevi). Na pozornici,
pored diplomatskih pozvanika svih saveznikih
država, nalazio se je velik broj naših
prvaka sa
poslanikom gosp. J. Jovanoviem. Svi smo oekivali, da
netko od naših objasniti te za Engleze
dosta zamršene pojmove, ali smo se morali
uvjeriti o protivnom .Najprije
je govorio naš poslanik
na francuskom jeziku uz veliko negodovanje
prisutnih
dosta isprekidano o ciljevima Srbije. Zatim je o težnjama Jugoslavena za ujedinjenjem
progovorio u ime Jugosl. Odbora Dr. Mici.
Oba govornika ne samo da nisu odgovorili na
jasno postavljeno pitanje, ve su
inae dali vrlo
slabu sliku naših težnja
rada, napora
žrtvi za
oslobodjenje
ujedinjenje.
taj je bio:
i

e

i

i

i

i

i

»Dom

i

klub oficira invalida« bio

kojem sam boravio za vrijeme
Engleskoj.

Ova

je institucija bila

je

zavod, u

svog bavljenja u
osnovana po lon-

donskoj aristokraciji sastojala se iz dvije velike
lijepe etverokafnice, koje su bile
jedna do druge
spojene u jednu. U tom domu koristilo se je beneficijama pedeset oficira. Oficiri su bili
britanski
podanici iz svih dominiia britanske imperije.
i

i

i

Bilo

Engleza, Škota, Kanadijanaca, Australaca,
pa Engleza iz obih Indija, Kaplanda, Istone
Zapadne Afrike, Egipta itd. Ova je okolnost za mene
znaila mnogo, jer sam tako mogao u neprestanoj
svakodnevnoj konverzaciji
ne samo brzo izuiti
engleski jezik,
sam osim toga imao moguje tu

i

ve

nost,

u

in

da upoznam glavne dialekfike razlike izme-

pojedinih krajeva engleske nacije
na taj naizuiti sve nianse njihova jezika. Oficiri
su se
i

primali u dom
validnosti bio

samo onda, ako

je sluaj njihove inpotpuno svršen proces više nisu potrebovali bolnike njege. Bilo ih je veina bez
jedne ruke ili noge, djelomino paralizovanih, slijepih ili inae nemonih od zamrznulosti ili reumapo krajevima kotizma. Društvo dosta šaroliko
po raznolikosti njihojima su pojedinci pripadali
ve invalide, ali inae jedinstveni krug istinskih
prijatelja, koji se jedan drugome za sve vrijeme
svog bavljenja u domu nisu ni najmanje zamjerili.
Od saveznikih oficira bio sam ja jedini u domu,
s toga su me esto u našim razgovorima nazivali

ve

i

i

i

bio u klubu njen jedini predlijepo
stavnik. Same su zgrade bile vrlo udobno
zajedglavne
Pored
namještene.
rasporeene
nike blagovaonice, pušionice, gostinskog salona,
kartanje, ambusale za muziku, koncerte, billard
oficiprostorija,
nuzgrednih
drugih
latorne sobe
vrlo
u
ri su stanovali veinom po jedan ili dvojica
zgodno namještenim sobama. Uprava doma skrbila je u svemu. Mi nismo trebali da vodimo brigu o
kojekakvim sitnicama. Sve je nastojanje upravo
išlo za tim, da nam se što više olakša život, a što
umanji naše izdatke. istoa je u
je još glavnije

ententom,

sam

jer

i

i

i

i

uzorna a hrana odlina. Uprava »Engleskog Crvenog Krsta« pribavljala je našoj upra-

zavodu

bila

rublju, tako da nam je bilo osigurano sve, što nam je bilo
potrebno. Osim udobnost, što su je oficiri imali u

vi

najraznovrsnije potrebšline u hrani

i

»Domu«, imala je uprava lože na raspoloženje u
dvoranamalo ne svim londonskim kazalištima
odoficira
kod
ma za koncerte. Drugarstvo je bilo
lino. Sami Englezi su kao prijatelji odlini ljudi.
odMiss Hollman dolazila je dva puta dnevno
i

i

i/3

reivala sve potrebno. Posluga
red u domu bili
su povjereni sestrama »Crvenog Krsta«. Osim njih
bio je dovoljan broj posluge chaufeura.
i

i

Za mene

je novo zapoeti život znaio znatnu
promjenu u mome životu. Nastojao sam, da svakim danom vježbam engleski da se po malo priuavam na izlazak u grad, koristei se podzemnom
željeznicom
autobusima.
prvog tjedna mog
boravka u »Domu« bio je Boži. Odluio sam zajedno sa Miss Hollman, da malo saekam dok
prou praznici, pa da onda odmah zaponem sa
satovima engleskog jezika, a malo kasnije posjeivanjem slijepake škole. Uza sve to, mi smo dali
oglasiti u »Timesu«, da se traži uiteljica engleskog
jezika za mene.
drugoga dana dobili smo nebrojene ponude, izmedju kojih
mnogo takovih, u
i

Ve

i

i

Ve

i

kojima su se pojedine dame nudile besplatno.
Nakon što smo svestrano ispitali ponude, riješili
smo, da je ipak bolje uzeti za izuavanje jezika
gramatskih oblikh, jednu profesionalnu uiteljicu,
unato toga šio se takovu plaa. Adrese dobrovoljnih uiteljica spremili smo, da ih kasnije koristimo kao itateljice engleskih
francuskih knjiga.
O potrebi plaanja takove uiteljice nije me trebalo uvjeravati. Znao sam vrlo dobro, da mi je
potrebno, da što prije
bolje izuim engleski. Dapae bio sam riješio, drage volje plaati nešto za
itanje ruskih
talijanskih knjiga, samo da ne zaboravim te jezike da što više prouim opu književnost svih velikih naroda. S tim odlukama saekao sam Boži, kojeg sam u veselom društvu
naših Engleza proveo vrlo ugodno. Kroz praznike
dane posjetio sam nekoliko puta kazalište
razne
i

i

i

i

i

i

i

koncerte.

H4

XVIII.

Nadošla
osjeali, da
ekivali su

je

e

Kao da su ljudi
1918. godina.
se te godine svršiti svjetski rat, izi

tako željno

je

i

pozdravili tako veselo.

U Engleskoj, napose pak u Škotskoj nova godina
ima ne manje znaenje Božia, pa se ak u nekim
krajevima Škotske više slavi od samoga Božia.
Do samog Silvesirova ja sam se ve malo ne potpuno bio udomio u našem domu poznavao se ve
mnogi posjetioci našega
sa svima. Mnogi lanovi
i

i

no

ve

moji prijatelji. Silvestarska
su
bila je proslavljena na osobit nain. Na vee bila
pozvanici,
je dana veera, na kojoj su prisustvovali
izmeu kojih nekoliko odlinih londonskh glumaca
pjevaa. Najuspjeliju je ulogu prema raspoloženju gostiju odigrao u koncertnom dijelu naše veeglasoviti engleski komiar George Robey, koji
ri
danas slovi kao prvi najslavniji komiar Engleske.
Po svršenoj veeri, prešlo je itavo društvo u salu

kluba

bili

i

i

tamo kao u pokrajnim jDrosiorijama
razvilo se je ugodno askanje, pomiješano igrom,
pjevanjem. Izmedju ostalih, upoznao
smijehom
sam se te veeri sa dva lica, koja su mom kasnijem životu u Londonu predstavljala moje dobre
za koncerte

i

i

i

bila francuska dama Madame
De la Tour, odlinog porijetla udala u Londonu, a
sada je bila šefom jednog ženskog društva za
ranjenim oficirima. Drugi je bio Vladimir
Sergejevi Rozing, ruski Jevrej iz Odesse, koji se
nekoliko godina prije rata nalazio u Enje

prijatelje.

Prva

je

pomo

ve

gleskoj
taniji.

ei

i

slovio

kao

najbolji lirski tenor u

Sa tom dvojicom

sad francuski sad

i

VeL

Bri-

govopa onda opet na svoj

još nekoliko drugih,

ruski,

115

nain

engleski proveo sam vee vrlo ugodno
pose primakla vrlo brzo. Na samu pono, dakle
pri prelazu iz stare u novu godinu, dolazi u Engleskoj do neobine buke
galame, koja se istoi

no

i

dobno

u kuama.
ponu zviždati sve tvornice, svi
se nalaze u luci
lokomotive.

na

vrši

ulici

i

Tano

pono

u

parobrodi koji
svakoj kui
jedan od prisutnih, kome je ve ranije povjerena
ta osobita ast odbije
batom dvanajst udaraca
po kineskom zvonu (koje ima malo ne svaka
kua), a onda izleti pred kuu na ulicu
tamo
opet nekoliko minuta u njega lupa divlje
veselo
kao ciganin u talambase. Istodobno kad odbija
dvanajst,
toi se u aše novi šampanjac
najstariji lan,
obino kuedomain, nazdravlja
u ime svih prisutnih novoj godini. Pri tome se nai

U

i

i

i

pose istie

želja,

da

bi

ista bila

ast

na

i

sreu

Vel. Britanije, njena kralja
naroda, njene vojske
mornarice. Ima nešto osobita, što sam zapazio za
mog boravka u engleskom društvu. Kod svake
sveane zgode, bila ona obiteljska ili društvena,
Englezima je prva pomisao na svoj narod, na svoju
i

budunost

i

svoga

kralja. Kralj je

i

za

osoba, u

njih

kojoj sintetizuju sve dobre pojmove
pod kojim
imenom istiu sve najbolje želje svome narodu
i

buduim

pokoljenjima. Oni

e kadkada

i

grditi vladu,

sumnjiiti pojedinoga ministra, ne odobravati pojedinj njihov korak, ali prema kralju su uvijek puni
poštovanja, koje se u njima javlja
priroeno
duboko. Istina je, da ustav Vel. Britanije
ne može u mnogome dati mogunosti, da se osobi kralja
nešto predbaci, jer je on samo formalni
idejni
predstavnik svoga naroda, doim je sva ostala državna funkcija stvar vlade parlamenta. Svaki put
i

i

i

i

116

u Engleza pri takovim

bez
sti.

prije

ikakve dru-

podiže prvi asu. U

kuedomacm

ae nazdravice

tom

zgodama,

icase

šutke ispijaju
ustaju svi prisutni
najvee ozbiljnoikakve zvune ovacije, puni
vrijednost.
obiaj ima svoju historijsku

asu

i

Ovaj

je
vrijeme kraljeva progonstva, koji
Erancuskoj, pod tadanekoliko godina proveo u
km )liv° n
njom vladom nije smjelo nazdravljati
jJ
^
na
uvijek sjeate kralja
bi se pristalice kraljeve
znali kome je nazdratakav šutljivi nain. Svi su
opet s toga nije mog o
vica namijenjena, a nitko ih
nakon povratka kraljeva ovaj

Kad se za sve

_

Od

kazniti.

to

doba

i

obnavlja se pri svim zgodama,
se obiaj zadržao
v
a zove se »toast to ihe king«.
je pojaalo jos
se
raspoloženje
Nakon ponoi
na staru
novoj godim
više Mnogi su se radovali
^

i

.

.

i

jer

baš nikome

nije

pogiedal« sa ni malo žalbe,
pošao spavati nešto pobila suviše dobra, ja sam
Uza

izdržati.
sata. Nisam mogao dulje
neprestano
prijatno društvo, ja sam
sve veselo
po sto puta moDomišfao na moje mile; sjetio se

dva

sliie

i

otadžbine onda mi
Palje majke, brae, kraja
u tome,
tužno. Sva mi je utjeha bila
je bilo teško
svi drugi, da ce nova gošio sam se tješio kao
u njoj imati vise sree. Nida
biti bolja
samo da sto pri
sam imao osobitih želja; htio sam jezik i jos nek
itanje, engleski
ie izuim pismo
za drugo vjerovao sam
druge manje važne stvari, a
sauvati one, za ko e
mi pomoi sudbina
da
koje najviše volim. Tješio
riiešio da živim
i

i

je

i

dL

u

i

i

i

e

i

i

sam

se da

e

i

prilike u Rusiji

poi putem sreenja

izv^staje.
od moje Palje primati redovno
mao
zapoet
sam vec
U ostalom, za par dana aprikratiti
vrijeme
mi
ce
rad
s mojim radom. Sam

i

Ta

u

j

117

nova vrela zanimanja novi rad. Jedno me
je naelo vodilo u novu godinu:
Izuiti sve što se
može,
zanimali se svime što je korisno
lijepo.
Prouavati život pojedinih ljudi
itavih masa;
ne propustiti ni jedne zgode ni asa, koji bi
imao
svoje znaenje, svoju pouku
svoje vrijednosti.
Znao sam, da se život pored ostalog izgradjuje na
iskustvu drugih
da vlastito iskustvo nije uvijek u
stvarati

i

i

i

i

i

i

i

i

svim zgodama dovoljno.
Nekoliko dana iza nove godine, zapoeo sam
posjeivati dnevno zavod za oslijepljele oficire.
Istodobno sam imao ve satove iz engleskoga
to
tri puta tjedno. U uenju
engleskog jezika, na osnovi vrlo praktikih metoda
konverzacije, naprei

i

dovao sam

znati

vrlo brzo.

I

Englezima njihovu

ovom zgodom moram
sposobnost

pri-

praktinog

shvatanja uenja jezika. Ovo mi je bilo prvi
puta
u životu, kad sam jedan strani jezik uio
najvebrzinom mogu rei izvjesnom lakoom, a da
sam pri tome vrlo malo morao da se muim gruvanjem gramatskih oblika
iznimaka. Englezi to
najprije praktiki kroz konverzaciju,
a tek oni

om

i

i

ue

da kad je uenik ve ušao u pomenutu formu jezika, odnosno gramatskih oblika,
objašnjavaju
tumae gramatsku stranu pojedinog sluaja. Kud
sree, da me se je tako kroz škole uilo ostale jei

zike. Koliko bi djaci imali više
volje
smisla za
jezika
koliko bi bilo mnoštvo korisno proi

uenje

i

itanih knjiga umjesto isprazna tesanja
gramatskih oblika! Uporedo sa uenjem jezika
izgovora,
poeo sam izuavati pisanje, jer mi je ono isto tako bilo potrebno za pravilno uenje jezika, a napose za itanje engleskih knjiga pisanih
štami

i

i

panih shjepakim pismom. Nastava na slijepakom

118

zavodu »Si. Dunsian« predstavlja svakako zanimiv dio mog života u Londonu, jer se na osnovi
tamo dobivene naobrazbe osniva moja današnja
u dosta brsamostalnost u itanju pisanju, kao
njenoj
bližoj
kui,
zom samostalnom kretanju po
okolini, te društvu. Školu sam polazio svakoga juzanitra od osam do deset sati. Jedan bi se sat
pisma,
a
itanjem slijepakog
mao pisanjem
drugi bi izuavao pisanje na stroju, samostalnost
rada na njemu, te upoznavanje njegovah pojedinih
i

i

i

i

dijelova
to se

i

ovo

njihov rad. Kako je svaki
može najbolje primjeniti i

poetak težak,
kod moga slu-

ve

prilino dobro.
Osim toga poduavale su me dvije gospodjice,
koje su pored svog materinskog jezika govorile
francuski. U poetku zanimao sam se više za pisa-

aja. Engleski sam razumio

i

Uenje slijepakog pisma po Bailleovom sistemu opipavanjem ispupenih toaka
pisanjem slijepakoga pisma na malom stroju nije
me suviše osvajalo. Kad sam najprije zapoeo
to upravo onako
izuavanjem samoga alfabeta

nje

na

stroju.

i

i

kao ono u prvom razredu puke škole, pa onda
uio spajano itati beznaajne slogove sastavljene iz jednog suglasnika jednog samoglasnika, bistrašnu polo mi je najteže. U duši sam osjetio
posmatran
iištenost. Predamnom je letimino bio
sav moj život taj strašni finale djelovao je na mene najporaznije. Pomislite si grublju igiu sudbine
Nakon todoli ovu, što se je odigravala sa mnom.
naukama, naliko godina provedenih po školama
sest
poznavanja
kon tolika privatna rada lektire,
i

i

i

i

jezika

i

još

mnogo

drugih

naunih

istina

i

teorija;

kao dijete lomiti slovo
pipo slovo. Kod samog izuavanja slijepakog

morati poeti sa alfabetom

119

i

sina poetak je najteži
oduzima ovjeku svaku
volju za ozbiljnim njegovim
izuavanjem
Treba
doista mnogo rijei i uvjeravanja
uitelja, da bi vas
i

se barem donekle moglo uvjeriti o
koristi toga pisma. Najgora je ta okolnost što svaki
uenik sumnja, da ce mu dotino pismo
ikada moi u redov-

nom

vee

životu pružiti neke
koristi. Ja mogu rei
vlastitog iskustva, da se u poetku
opip odnosno moc razbiranja u obliku
položaju javlja dosla polagano
teško da baš to najviše mui
uenika. Biva asova kada uenik
iz

i

i

i

po nekoliko minuta
slovo
ne može da ga
razazna. lo su najprotivniji momenti,
zato
uenja potrebna velika strpljivost ne samo je kod
uenika, vec
onoga koji poduava. ako je rad na
prvi pogled prepušten jednomu
prstu, tu radi sav
ovjeji organizam
pri tom
se toliko naprežu
m\sl\, da se u poetku dozvoljava
vježbanje u itanju najviše etvrt sata. Da sam
samo mogao da
nauka strojopisa nije bila vezana na
poznavanje
slijejDackog pisma, ja bih se bio
skoro odrekao
uenja toga pisma. Ali nije to samo moj
pojediuzaludno opipava

jedno

i

i

I

i

i

nani

sluaj. Ja sam pratio nastavu
rezultate uenja drugih, pa sam se uvjerio,
da od engleskih oficira nije ni polovica polagalo
i

ispita iz sljepakoga pisma. Sva je moja srea bila u
tome što
sam ja bio u drugom položaju no moji
engleski
drugovi. Daleko od svog rodnog kraja
rodbine
)a sam morao pomišljati na
budunost
raditi!
Osim toga nakon naporna izuavanja
sljepakoga Pisma slijedio je odmah as pisanja na
i

i

me

stroju

što

zanimalo veselilo. Znao sam ve unaprijed, da ce pisanje na stroju u
mom buduem životu igrati vrlo važnu ulogu
da
s mojim stroje vrlo

i

i

120

e

života. Ve
vezan veliki dio moga rada
u samom poetku, im sam poeo izuavati osnjegov rad, pa rasporedbu
novne dijelove stroja

jem

biti

i

i

slova

i

rad

svoj stroj.
miliju

prstiju, ja

sam

Upravo kao

bio prosto zaljubljen u
kad mu podarite najmilovao moj stroj sa to-

dijete

igraku, tako sam

liko lijepih nada mislio na
mostalno raditi na njemu

doba, kad

u

i

moi

sa-

na taj nain moje misli
moi predavati drugima. Sanjao sam o asu, kad
moi da Palji njenima pišem sam moje prvo
moi sapismo. Pomišljao sam na asove, kad
isti biti u listovima objelokad
stavili lanak
ispunjavale
su moju volju za
misli
te
Sve
danjen.
rad ja sam ve nakon nekih desetak dana teorije,
poeo tipkati prve slogove rijei. sa slijepakim
pismom je nakon nekih dvadesetak dana išlo ve
mnogo bolje. Pisati na malome slijepakom stroju

u

i

i

u

e

i

i

I

i

ve

bio izuio, radilo se samo o sigurnosti pipostizavanju što vee brzine. itanje je
sanja
postepeno razvijao
išlo bolje. Opip seje
sve
Alfabet
brže.
lakše
postajalo
osjeanje
sada
pobio izuio. Trebalo je
znakove sam
stizavati sigurnost u razbiranju, brzo spajanje slovezanje pojedinih rijei u jednu misao. Sve
va
je to išlo još vrlo polagano, ali u glavnome led je
bio probijen ja sam mogao da itam. Ovi prvi us-

sam

i

ve

i

i

i

ve

i

i

snage volje za rad. Pouspjesima u engleskom jeziku
budjen tim radom
pou moj dalnji život
gledao
ja sam zadovoljno
mišljao na dalnii rad.
zapoeli prvi
Januar je ve bio protekao
zapoela
danima
februarskim
februarski dani. Sa
moja nova zanimanja, proširio se moj rad.
su
Kad sam uvidio uspjehe moga rada na slijepapjesi dali su mi još više

i

i

i

i

i

i

121

kom zavodu

ve

prilino upoznao engleski jezik,
se onda savjetovao sa nekojim mojim prijateljima
Miss Hollman o mom daljnjem radu
i..P?J re k* m oje dalnje naobrazbe. Bio sam vrsto
riješio, da za vrijeme mog boravka u Engleskoj pokušam iskoristim sve, što se može što je od koristi za mene
za moju budunost. Odluio sam da
ja

i

sam

i

i

i

i

izvjesni dio

moga slobodnog

vremena

posvetim

engleskih stranih knjiga, jer sam vrlo dobro
znao, da
lektirom
pravilnom konverzacijom
pojaati moje znanje stranih jezika
književnosti,
koja je opet
sama po sebi jedna vrlo omiljena nauka zabava,
prema temi, o kojoj knjiga
raspravlja
prema kvaliteti samoga autora. Na
ranije poznate dame, koje su se bile dobrovoljno ponudile za poduku engleskog jezika, pisali smo pisma
za nekoliko dana ja sam pored
novih poznanstava, koja su mi kasnije dala nekoliko dobrih prijatelja, zapoeo sa lektirom engleskih
francuskih knjiga. Pored itanja nastojali
lektiri

i

u

i

i

ve

i

ve

i

i

ve

i

ve

i

smo, da razgovaramo po malo o svemu, da bi tako
obogatio znanje rijei
najraznovrsnijih
jezinih
oblika, napose u engleskom jeziku. Ova zanimanja davala su mi vrlo mnogo veselja
zabave. Ja
sam oito opažao napredak to me je veselilo. Pored toga književnost je za mene bila uvijek majkom svih umjetnosti ja sam se ponovno gubio u
knjigama. Ti su me asovi sjeali nekad ugodnih
šetnja
itanja knjiga u zelenom primorskom lugu
ili na kršnoj obali
plavoga mora. Obodren tim uspjesima ja nisam htio da stanem. Bio je ve trei
mjesec mog boravka u Engleskoj. Bio sam ve
nabavio sve što sam trebao znao ve dosta tono koliko mjeseno trošim što mi još ostaje. Znao
i

i

i

i^

i

i

i

sam vrlo dobro, da ušteeni novac za moju budunost ima veliko znaenje. Ne manje sam znao
to, da je znanje ovjeka neuporedivo s novcem
uz novane žrtve radim na
da je potrebno, da
upopunjenju moga znanja mog životnog iskustva,

i

i

i

i

e

mi to u životu najviše služiti koristiti. Znajer
nje je po mojemu osvjedoenju najvei kapital nosi najbolje kamate. Istina je, da ovjek pored svog
velikog znanja kadkada nema sree, ali u glavnome, velika je zadovoljština ovjeka, kad se osjei

i

a

jaim

znanjem

kad svojim
samostalnijim od drugoga
pomagati
iskustvom može koristiti
i

i

i

i

da ne samo nezabojezik,
nego da ih šio

drugima. Htio sam
talijanski
ravim ruski
da se istodobno upoznam sa
bolje upoznam
pomenutih dvaju naroda. Odluio
literaturom
francuskog zasam, da se pored engleskog
smo, tko bi
Potražili
talijanskim.
ruskim
nimam
to pitanje.
doskora riješili
to uz naplatu inio
Talijanski mi je uz vrlo malu nagradu, itala Talijanka gdjica Bellucci, koja se je sa svojim roditeljima ve dugo nalazila u Londonu. Njen je otac
bio lanom jednog sinfonijskog orkestra. Kroz njih
upoznao sam se kasnije sa još nekojim Talijanima,
Ruski mi je
s kojima sam se više puta sastajao.
Londonu.
Kluba«
u
»Ruskoga
itao jedan lan
Kako je Klub imao vrlo lijepu knjižnicu, imali smo
na raspolaganje vrlo velik broj knjiga po najboljih
ruskih pisaca. U Ruskome Klubu posjeivao sam
predavanja, koja su se obdržavala svake subote
po podne.
Takova zaposlenost nije me umarala. Šta više,
ja sam sve pratio s najveim zanimanjem, nabavio
nepoznate ili nejasne rijei podobre rijenike
s toga,

i

i

i

i

i

i

i

125

tražio.

Imao sam leksikone, pa sam

iako

si

mo-

potražiti sve što me je zanimalo. U toj zaposlenosti vrijeme je proticalo dosta brzo
ja sam

gao

i

pored velike zaokupljenosti, mislima na Palju
sve ostale moje, imao dovoljno posla
razonode
da na asove zaboravim tugu zabrinutost da se
polagano vraam u život. Samostalnost u itanju
pisanju, kao
samostalnost pri pokretima
radu
uope, rasla je svakoga dana. Pored toga rada
sam nastojao, da što marljivije posjeujem kazalište
koncerte. Muzikalne veeri bile su mi najmiliji asovi mog boravka u Engleskoj. S mojim
drugovima u klubu sam se ve potpuno sprijateljio a
s nekima upravo pobratimio, pa sam se medju
njima osjeao kao meu svojim ljudima.
i

i

i

i

i

i

i

i

XIX.

Vrijeme je polagano odmicalo. Ja sam se svakoga dana sve više priuavao drugome životu
novim prilikama što sam ih zatekao u Engleskoj.
Nemogue bi mi bilo ispriati sve ono što sam doživio
sve ono što se je važnijeg desilo za mog
boravka u Londonu. Ja
se s toga tek u glavnim
crtama osvrnuti samo na neke pojedine momente,
koji su bili dosta znaajni za naš nacijonalni život
pak za mene samoga.
Odmah po mom polasku u London moji drugovi oficiri dobrovoljci zamolili su me, da njihove
želje jDrotumaim vodstvu »Jugoslavenskog Odbora«. Ujedno da se^ mogu
kasnije za njih ili bolje
rekui za život ast naših divizija prema potrebi
zalagati, napose pak u borbi protiv talijanske proi

i

u

ili

i

i

pagande. Prema

mah
124

par dana iza

želji

mog

mojih drugova, ja sam oddolaska posjetio Dra Trum-

razložio stanje našeg dobrovoljakog pokreta u Rusiji, te o mjerama koje bi naša vrhovna komanda morala smjesta poduzeti, da

bia

u kratko

i

mu

ono nekoliko nese spase još druga brigada
predmet
Glavni
uvježbanih baialjona u Rusiji.
vojoficira
našeg razgovora bio je zahtjev naših
i

i

se odbor zauzeo kod Nj. Vis. Prijestolosrpske vlade, da se naša
nasljednika Aleksandra

da

nika,

bi

i

divizija ni u

ne raspodijeli

sluaju

kakvom

ostale redovne pukove, što su se

ve

nalazili

na
na

solunskom bojištu. Nakon mojih obrazloženja Dr.
u najskorije vrijeme
Trumbi mi je obeao da
najda
Odbora
zapoeti plenarna zasjedanja
pitanja. Reprije uzeti u pretres po meni iznešena
tom zgodom biti pozvan, da prikao mi je, da
sustvujem sjednicama, da bi mogao svim lanopotrebe toga zahtjeva.
vima objasniti razloge

e

i

e

u

i

Nekoliko dana kasnije bio sam doista pozvan u
Odbor. Pored lanova, koji su boravili u Engleskoj,
lanovi iz Pariza, te
sjednicama su prisustvovali
dva delegata, koji su ve skoro mjesec dana prije
i

nas napustili Rusiju.
posjednicu
najprije
zdravio kratkom rijei i zamolio, da im
mišljenja
svoja
izreem
razložim stanje u Rusiji
na prikupljanju naših
rada
mogunosti dalnjega
Dr.

Trumbi

me

otvorivši

je

i

o

dobrovoljaca, te da napose objasnim poDobrovoljaka
trebu zašto bi trebalo da naša »I.
Slovenaca« mora ostati
divizija Srba, Hrvata
nadalje kao samostalna jedinica.
U svome životu sam uvijek pretpostavljao iliu
se
nisam mario, da li
pojedincima
ljudi

i

i

i

..

pred

u

i

zamjeriti
borbi za postignue opih prava
ovaj puta,
misao rukovodila

Ova me

je

i

nekome
kad sam
125

%

imao da progovorim o našemu radu u Rusiji potrebi daljnjega rada. Smatrao sam, da je najbolje
stvarati osnove za daljnji rad na nain, da se najprije pregleda sav dotadanji rad i uoi sve nevai

poslovanje, kao
sve nesposobnosti pojedinih ljudi, koji su se za našeg života u Rusiji iako
oitim
štetnim
pokazali.
Poeo sam s toga
samim poetkom, služei se tanim podacima
navodei samo ona fakta, koja su se dešavala poslije mog dolaska u dobrovoljce.
Ovdje moram
ponovno rei, da ni srpska vlada ni »Jugoslavenski
ljalo

i

i

i

Odbor« nisu znali dati našem nacijonalnom životu,
odnosno našemu narodu u Rusiji one pažnje, koja
je neminovno bila potrebna
koja bi nesumnjivo
bila urodila najboljim uspjesima. Van stare monarhije
okupirane Srbije nigdje nije našega naroda
bilo u tolikoj množini kao u Rusiji. Ja
ovdje za
primjer navesti samo sluaj sa jpukom, kod kojega
i

i

u

sam

ja služio još

za

mog

bivanja u Austriji. Regi79 imala je u Rusiji toliko
svojih vojnika
oficira, koji su veinom dezertirah
ili hotimino željom oficira bili opkoljeni
zarobljeni, da je brojano predstavljala jainu od etiri
puka. Ovaj je momenat vrlo važan
s toga, što se
je sav ovaj narod po svršenom ratu morao vratiti
u domovinu.
Bilo bi dakle od velikih
prednosti,
da smo boljom organizacijom
sposobnijim vodstvom skupili više dobrovoljaca. Onima, koji nisu
htjeli
u
dobrovoljce trebalo je ishoditi više
slobode, skupiti ih zajedniki
po našim ljudima
odgajati nacijonalno u duhu narodnoga jedinstva i
politike slobode. Koliko je god ljudi bilo u našem
Odboru, izgleda mi, nitko osim pok. Frana Šupila
nije uvidio veliku
znaajnu važnost pomenutih

menta grofa Jelaia

br.

i

i

i

i

i

i

126

Šupilo istupio iz Odbora, posveje kanda još manje pažnje našim ljudima
u Rusiji. Kad sam ja došao u Rusiju, predstavnik
odbora kod nas u udessi ‘bio je dr. Franko Potonjak. Kao glavni delegat za itavu Rusiju bio
je u Peirogradu Dr. Mandi. Ne volim, da se ni-

Kad

injenica.
ivalo se

je

kome zamjeram,

ali

istini

za volju

moram

izjaviti,

izmedju jedina ova dva predstavnika našega
da
da su se ve
odbora nije bilo prave harmonije
malo kasnije jedan drugoga nadmudrivali kojekakovim podvalama. Jedan drugoga izvještavali su
vrlo rijetko, a u glavnome nisu najsvjesnije radili,
jer da jesu, mi bi na bojište bili pošli kasnije, a ne
onako kako se desilo. Nitko od nas nije žalio svoje
svog života ... Mi smo vrlo dobro znah,
krvi
eka kao dobrovoljce, ali se nije smjelo
nas
što
nikako dozvoliti, da podjemo na bojište niti
pravo naoružani, niti u potpunom broju, a što
je glavno bez ikakvih rezerva. Ljudi su samo slavodobitno pisali o našim pobjedama, ali ni jedan
od njih nije pomišljao, da se naša divizija, kao naji

i

i

glavnija

i

najbolja divizija naše fronte, borila naj-

da za to vritežim borbama puna dva mjeseca
Najrezervama.^
novim
popunjena
bila
nije
jeme
dinaša
biti navedem li injenicu, da je
bolje
i

e

od preko sedamnajst tisua ljudi, ostavljagubitaka na
jui Dobrudžu poslije svih napora
mostu kod Isakdže (preko Dunava), brojila svega
ne pune dvije tisue. Ovo nisu sitnice. O tim stva-

vizija

i

opširnije govoriti.
ranjenik bio u bolnici, doznao

rima trebalo

bi

i

Kad sam
sam da je

ve

Dr.
kao
rebolje
ili
Englesku
u
pozvan
Franko Potonjak
ku smijenjen, a na njegovo mjesto bio postavljen
zagrebaki zubar Dr. Milivoie lambrišak. Ova pro-

127

mjena

bila je vjerojatno posljedica onih podvaljivanja.
svega toga najviše je trpila naša narodna stvar, jer smo ponovno bili došli do uvjerenja, da se politikoga života
hvataju
najviše

Od

su zato u veini sluajeva nesponaša divizija pod gubitkom najboljih
sinova naše domovine ubirala lovorike na bojnim
poljanama, dotle se u pozadini zapoelo sa ne-

onakvi

ljudi, koji

Dok

sobni.

je

spretlucima, koji su

samo

naškodili našoj narodnoj

Nekome od

te gospode civilaša pala je na
prisilnoj mobilizaciji svih Jugosla-

stvari.

pamet ideja o
vena u Rusiji. Bez dublje studije ti su ljudi odmah
zapoeli svoje eksperimente, koji su dali samo negativne rezultate
našem dobrovoljakom životu
i

samo

Nekoliko transporta naših zarobljenika bilo je dovedeno u Odessu. Tu ih se
uvelo u naše kasarne
onda im se jednostavno
škodili.

i

da se imaju presvui
zumije se samo po sebi, da
reklo,

i

biti

Ra-

dobrovoljci.

je ovo svršilo sasvim
negativnim rezultatima. Nije ni potrebno govoriti
da se veina nije nikako htjela preobui, a drugi
su ve preobueni utekli
zarobljenike. Kad
sam na plenarnoj sjednici poeo o tome govoriti,
Dr. Jambrišak je ve prije bio izašao iz sobe, a Dr.

meu

Mandi

je htio da nekim netonim podacima prikaže stvar drukije. Najviše me je svakako iznenadila izjava Dr. Mandia, koji je izjavio da nije
imao pojma o pokušajima prisilne mobilizacije, jer
da se nalazio u Petrogradu. Da li je njegova izjava
potpuni
ali sam dobio
bila tana ne mogu rei,
ostali lanovi nisu o tome
utisak, da Dr. Trumbi
znali ništa. Dr. Mandi uzeo je neke podatke
rekao, da se baš najvei broj dobrovoljaca javio
mjeseca septembra oktobra. Ja sam naprotiv doi

i

i

128

kazao, da se najviše prijavilo za vrijeme Brusilovljeve ofenzive (mjeseca juna
jula). One brojke,
što ih je on imao, bili su gore pomenufi zarobljenici, koji su odmah napuštali naše redove
zbog
kojih je naš pokret imao samo ogromne štete. Dr.
i

i

Mandi

onda izjavio, da su to podatci, što ih je
dobio od svog odborskog druga iz Odesse
da
prema tomu nemože jamiti za njihovu ispravnost.
Najviše sam pak zamjerio obojici naših delegata,
što su Rusiju napustili upravo onda, kad je u njoj
trebalo najžilavije raditi.
Pred sam boljševizam
je

i

ooele

su se u Rusiji okupljati sve narodnosti

arhije, jer se

nikome od

dogoaji preteku

i

nau

tih ljudi nije htjelo,

mo-

da

ih

neorganizovane. Najviše

su smisla za organizaciju pokazali eho-Slovaci.
Kad sam stao o ovome govoriti, rekao je Dr. Mandi, da su oni bili pozvani u London, da prisustvuju

plenarnim sjednicama. Ja nisam odobrio ovakve
isprike, jer bi bilo sasvim dovoljno, da je za London pošao samo jedan. — Rekao sam, da je za
izgradnju jake nacionalne snage potrebno, da se
patriote nalaze s narodom u dobru u zlu, a ne kad
namiriše barut, otii prepustivši narod na milost
i

i

nemilost.

Ovo

od ne malih posljedica, jer bi na
mogli skupiti ovei broj novih dobrovoljaca, a pored toga okupiti sve naše zemljake
povlaiti se tako polagano u Sibir. Time bi bili
onemoguili, da se veina naših zemljaka nakon
Brest-Litovskog mira vrati u Austriju, gdje su se
ponovno morali boriti protiv nas saveznika.
Poslije toga
prešli
smo na raspravljanje o
v
^
našoj dobrovoljakoj diviziji. Ja sam u jasnim crtama obrazložio prisutnima važnost djela ove ditaj

nain

bi bilo

bili

i

i

i

129

preku potrebu, da se

vizije, ie

ista

ne raspodijeli u

puKovne redovne srpske vojske, ve da
nadalje postoji kao
samostalna jedinica.
»Prva
dnbrov' ljacka divizija Srba Hrvata
Slovenaca«
predstavljala je bez svakog pretjerivanja jednu od
najodlunijih jedinica naše vojske na Solunu. Još
za našeg boravka u Rusiji ona je bila uvedena u
red pravoshodnih divizija. Razlog, zbog kojeg sam
ja obrazlagao gore istaknutu potrebu, bio je dvoostale

i

i

jak.

Prvi

je

razlog bio nutarnji

t.

j.

unutar

samog

organizma naše divizije; drugi je bio vanjski, politiki (ovdje porazumijevam
našu politiku prema
Dobrovoljci, vojnici
unutar naše divizije jedan

vani).

i

predstavljali su
idejno
organizovani

oficiri

neprestano manifestovan iskrenom ljubavlju
visokim poštovanjem jednoga
prema drugome.
Zajedniki život odgajanje duha bili su osnov najjaih vrela naše snage
naše volje za stvaranje
život,
i

i

i

otadžbenikih

Braa

Srbijanci, koji su kao
došli k nama sa Krfa, potpuno su se
bili uživili s nama
nitko nebi mogao izmeu
nas primjetiti
najmanje razlike. Sve je bilo svijesno imajui pred sobom jedan jedinstveni cilj:
Osloboenje
ujedinjenje. Prema tome svakome
biti jasno, da su dobrovoljci nakon toliko teških
asova provedenih u borbi radu bili protiv toga,
oficiri

djela.

bili

ve

i

i

i

e

i

da

ih

se

dijeli

i

da od njihove slavne bojovne

jedi-

nice ne ostane ništa doli edno sjeanje. S toga
su me moji drugovi zamolili, da se za ovo svojski
založim
da se Odbor u toj stvari izravno obrati
našem vrhovnom komandantu prijestolonasljedniku
Aleksandru. S politike strane naša je divizija kao
jaka borbena jedinica bila sastavljena od ljudi iz
onih krajeva, koji su još tada pripadali staroj moi

150

i
kao takva bila najbolji dokaz, da su Jugoslaveni otvoreno protiv svojih ugnjetaa
i
da se
s oružjem u ruci bore protiv Austrije i Njemake.
Ne manje je važan bio taj momenat, što se je
u našoj diviziji nalazio vrlo lijep broj naših ljudi iz
onih krajeva, za kojima je gramzila Italija. Isticao
sam s toga mišljenje, da je naša divizija u našem
dokazivanju pred saveznicima najbolji i najjai argumenat, koji se može upotrijebiti u svim zgodama.
Zastupao sam s toga mišljenje, da bi bilo vrlo

narhiji

i

zgodno, kad

kad

bi

Srba,
kratko

bi se ime naše divizije promjenilo t.
ona
mjesto »1. Dobrovoljaka divizija
se
Hrvata
Slovenaca« prozvala prosto
j.

i

i

Jugoslavenska divizija«. Bio sam uvjeren,
da bi ovakovo ime mnogo pokrenulo duhove naših
ljudi u Americi, a ne manje
u zarobljenoj domovini. Nakon mojih obrazloženja svi su se prisutni slo»I.

i

s

žili

mojim navodima

i

još istoga

dana sastavljena

poslana depeša Nj. Vis. Prijestolonasljedniku
Aleksandru, u kojoj se je obrazlagalo molbu. Naša
je divizija u to doba ve bila na jugu Francuske
primala odjeu oružje, da poslije toga krene dalje
za Solunsko bojište. Za tri dana stigao je odgovor Nj. Visoanstva. Prijestonasljednik je isticao
kako mu je vrlo žao, što želji ne može udovoljiti,
jer vrhovna komanda nema na raspoloženju potreban artiljerijski
komorski park, koji je takovoj
samostalnoj jedinici neminovno potreban. Raspustiti jednu staru jedinicu, koja je imala svoje izvjesne razloge ekzistovanja bilo bi nemogue. Di.
je

i

i

i

i

odmah k sebi pitao me što
prisustvu gosp. Jove Banjanina
razložio potrebe, koje iziskuju naš za-

Trumbi pozvao me
da se ini. Ja sam u
ponovno
htjev

i

izjavio,

je

da se naša

i

divizija

nee

pokrenuti

151

Francuske dok joj ne bude zajameno, da je
udovoljeno njihovim molbama. Prema lome obra-

jz

smo

se Nj. Visoanslvu s ponovnom depešom,
smo najjaim argumentima apelovali na našeg vrhovnog komandanta. — Nakon ove depeše
ekalo se je više dana. Napokon smo primili odgotili

u kojoj

vor Njeg. Visoanstva prijestolonasljednika Aleksandra, u kome nam je na vrlo lijepi nain izjavio,
da je nakon svestrana ispitivanja stvari morao raspustili jednu staru
jedinicu,
da bi našoj diviziji
mogao dati potrebne parkove. Osim toga prijestolonasljednik je javljao, da je našoj diviziji dao ime
»Jugoslavenska divizija«. Odbor se Nj. Visoanstvu
posebno zahvalio, a našima u Francuskoj javljena
je radosna vijest. Od kolike je važnosti za naš kasniji rad bio ovaj uspjeh neu govoriti. To danas
svatko vrlo dobro zna, ako je
malo pratio našu
borbu protiv stare monarhije
protiv
neopravdanim zahtjevima Italije, gdje su se nakon ovog
dogodjaja lavili mnogi
mnogi naši ljudi u dobrovoljce
to veinom iz Dalmacije
Slovenije. Na
žalost Italija nije nikako htjela ovim dobrovoljcima
dozvoliti dolazak na solunsko bojište.
i

i

i

i

i

Naša je divizija došla na Solunsko bojište
podigla duh naših starih
neumornih ratnika. Susret naših dobrovoljaca
Srbijanaca bio je neopisivo radostan, a vjera u pobjedu bila je jaa no
ikada prije. Sam prijestonastjednik bio je najugodnije iznenadjen, kad je
mogao da održi
smotru nad jednom novom snažnom
proslavljenom divizijom, sastavljenom od ljudi, koji su se
dobrovoljno zakleli do posljednje kapi krvi, do
posljednjeg kucaja njihovog rodoljubnog srca.
i

i

i

i

i 32

XX.

Ulazei polagano u život i stvarajui užu okoJinu prijatelja i ljudi, s kojima sam kasnije najviše
bio, ja sam se pomalo
pnucavati radu

poeo

i

promjenama, šio su se dešavale svakoga dana.
Jest, kad ovjek radi s voljom
kad se nada da
mu rad donijeti željene rezultate, onda ga sve veseli
sve je za njega novo, jer se zanima
za
stvari
koje ga prije
apsolutno -nisu zanimale.
Odmah nekako poslije božia, ja sam se sa jednim
od naših ljudi sastao u Regentpalacu. bilo je to
poslije veere. Htjeli smo da provedemo vrijeme
uz glazbu aj. im smo ušli rekao mi je Jakovlji —
tako se zvao moj znanac — da
me upoznati sa
našim zagrebakim sinom maestrom na violinelu
2. Tkaliem. Sjeao sam se vrlo dobro, da sam
nekako baš pred rat bio na jednom koncertu brae
kali. Nisam znao, dali se tu radi o jednom od

e

i

i

i

i

e

1

te dvojice

ili

je

to netko drugi.

Kad smo

ušli

i

sjeli

u zimsku baštu nedaleko orkestra, svirali su pojedine momente
iz
francuske
opere
»Arlette«.

Tkali nas

je

odmah opazio

i

im

je

orkestar za-

nama. Jakovlji nas upozna. Saznao
sam odmah, da je on bratued pomenute brae
kali da se ve nekoliko godina prije rata nalazi kao umjetnik u inozemstvu. Poetkom rata bio
je
ao austrijski podanik interniran, ali je onda na
vlastitu molbu,
upravljenu srpskom
poslanstvu,
oslobodjen
bio pod zaštitom našega konzulata.
U mome životu sretao sam mnogo ljudi imao
prilian broj prijatelja. — Ali moram, odmah u poetku mog prianja, iskreno priznati, da ovjeka,
koji bi za mene bio veim
boljim prijateljem od
vršio prišao k
1

i

:

i

i

i

135

Živka

Tkalia nisam

imao.
Njegova izvanredno
plemenita duša
bratinsko
srce

dobra narav,

i

mnogo na mene ja bi morao mnogi
veseo momenat, mnogu proitanu knjigu, uspjeli
djelovali su

i

koncerat
umjetniku izložbu zahvaliti baš njemu.
Nitko me nije možda tako razumio kao moj Živko.
On je pun strpljenja ljubavi k meni, kao svome
roenom bratu, posveivao ne samo veinu svog
slobodnog vremena, ve je nastojao, da saznam
sve da ništa ne proe, a da to s njime ne posjetim.
Netko
se na primjer veoma zauditi
kad kažem, da me je Živko vodio na umjetnike
izložbe
u razne muzeje. On nije štedio vremena
rijedi,
ve je inteligencijom, razumijevanjem,
kakvo sam rijetko kada našao u jednoga ovjeka,
nastojao da mi što zornije opiše pojedinu sliku,
kip, predmet
prema tome objasni ideje, koje su
umjetnika pri njegovom stvaranju rukovodile.
Živko je u posmatranju umjetnikih djela bio
i

i

i

e

i

i

i

i

vrlo

upuen

ovjek

i

imao odlino razumijevanje.

Kao

poznaje put svijetskih jezika, on je duboko prouio sva važnija djela književnosti
filozofije, a najviše je uživao u itanju
životopisa velikih ljudi. Na taj nain pružao mi je
mnogo užitka
dao mogunosti usavršavanja
moga znanja moga gledanja na umjetnost. Mi
smo se sprijateljili vrlo brzo bili tako dobri drugovi, da ve nikad
takova druga u životu neu
nai. Živko je uticao na mene vrlo dobro nastojao
da mi dade pobude na rad samostalnost u buduem životu. To nije zaudno ako reknem, da je
Živko bio punih trinajst godina stariji od mene da
je do te dobe proputovao mnogo svijeta
upoznao
sve najraznovrsnije strane života
ljudi.
smo
umjetnik, koji

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i34

im

zapoeli dani ranoga proljea, mi smo se sastajali malo ne svakoga jutra poslije mog zanimanja
u zavodu slijepih. Tako bi od deset sati do preko
podne, šetali po raznim parkovima, polazili na
izložbe

i

meetinge razgovarajui o svemu. Kasnije

kad sam poeo da sastavljam moje prve publicistike radove, on mi je pomagao u prepisivanju
sastavaka bodrio me, ulijevajui mi volju za nove
pokušaje na tom polju rada. Živko je bio nada sve
iskren
upravo za to mu moram biti danas u mnoi

i

zahvalan. On je bio moj prvi prijatelj, koji
je potvrdio moja predosjeanja o mom buduem
životu. Ja sam naime odmah po moioj nesrei bio
uvjeren, da
po svršetku rata ljubav poštovanje
prema invalidima spasti na minimum da
ljudi
gledati na njih sa žalbom, ali da se nitko nee
ozbiljnije pozabaviti time, kako bi im trebalo pomoi. Državna pak vlast u svim državama postupala je prema invalidima jako mauhins’o
otpravljala ih kui,
obino sa malim krstiem još
manjom penzijom, od koje se bogami neda živiti.
To uvjerenje su mi pojaavala ranije dobivena iskustva. S toga mi je Tkali potpuno odobravao
moje poglede
ne samo preporuivao, da se što
više dadem na rad, koji bi mi donekle omoguio
izvjesnu dobit,
me je u taj rad upuivan marMoji su poeci rada bili vrlo
ljivo mi pomagao.
teški
ih na drugom mjestu opisati. — Uza
ja
u Engleskoj donijeli ta v ve ussve to, oni su mi
povratku
u domovinu trebao
pjehe, da sam po

gome

e

i

i

e

i

i

i

ve

i

samo

u

i

ve

nastavit moju djelatnost.

Pored Živka, koji me prati u svim važnijim dogodjajima moga života u Londonu, uDoznao sam
zajedno s njim jednu damu, koja mi je za svega
155

boravka u Londonu

iskreni prijatelj
tješifelj,
životnih iskušenja. Bila je to

bila

i

u najgorim asovima
Ruskinja Zinaida Ivanovna,
supruga jednog engleskog majora, koji je bio na bojištu u Mezopotamiji. Ona je
dulje godina bila u Londonu.
Rodom je iz Odesse, gdje je provela svoju ranu
mladost. Upoznali smo se pukim sluajem. Jedne
veeri, kad je 2ivko završio svoj posao u jedanajst
sati, pošli smo do
Maison Lyons, da uz zvukove
rag-time glazbe ispijemo šalicu aja. Pored stolia, za koji smo sjeli, sjedila je u društvu dviju
Zinaida Ivanovna. Srpska uniforma, kao
dama
rijetka u Londonu,
te crni naoari
odlikovanja
privlaila su na mene mnoge radoznale poglede.
Kako je naša uniforma slina ruskoj, Zinaida Ivanovna je mislila da sam Rus prišla Živku, zapitavši ga na engleskom jeziku, da li sam Rus. Živko joj
je odgovorio da nisam, ali da govorim ruski
da sam
se tek nedavno vratio iz Rusije. Dama je bila znatizamolila nas, da li
željna o dogadjajima u Rusiji
bi mogle doi u naše društvo. Mi smo bez mnoge
rijei pružili naše ruke, izgovorili naša imena, po-

ve

i

i

i

i

i

i

poznanstvo je bilo gotova stvar. U
prijatnom razgovoru proveli smo do iza ponoi.
Onda se dame oprostiše. Zinaida Ivanovna zamoobeala, da
lila me je moju adresu
me posjetiti. Nekoliko dana kasnije me
je doista posjetila.
za
Mnogo se zanimala o prilikama u Rusiji
ve
ostavila
pred
kakovih
bila
Odessu, koju je
desetak godina. Meni je prijao slian razgovor.
Sjeanje na Odessu ispunjavaju u mome životu najmilije uspomene. Poznavao sam svaku ulicu, svaki
dom, svaku aleju, park sve je to za mene prednudili stolice

i

e

i

i

i

stavljalo mjesta

156

puna živopisnih

slika, u najljepšim

bojama

konturama isprepletena tolikim ugodnim
osjeajima. Tako je zapoelo naše prijateljstvo.
Od tada smo se sastajali barem jedanput tjedno
uvjek ponavljali nikad dosadne rijei o našim najljepšim uspomenama na Rusiju
Odessu. Zinaida
bila
godina
starija
nekoliko
od mene
je
bila
mojim iskrenim prijateljem, a da pri tome nije pokazivala ni malo svoje ženstvenosti ni nastojanja,
da me osvoji svojim arima. U mom kasnijem životu, osobito u vrijeme mojih teških dana ona mi je
bila neumorni tješitelj
nastojala da mi u toj teškoj
tuzi bude od pomoi.
Trea osoba, koju
u ovome poglavlju spomenuti kao svog prijatelja, bio je Vladimir Sergei

i

i

i

i

u

jevi-Rozing, glasoviti lirski tenor Vel.
Mi smo se upoznali na Silvestrovo. On
istaknuo želju, da bi htio

da

samnom

Britanije.
je

odmah

prijateljevali

i

najpripravniji nabaviti mi ruskih nota
pouiti me u školovanom pjevanju. Ja sam ga nekoliko puta posjetio, a više puta pošli smo zajedno
je

i

na razne muzikalne veeri. Poetkom februara,
kad mi je prešla prehlada, ja sam s njima zapoeo
uiti pjevanje
zanimao se dva sata tjedno. Ja
i

nekom neopisivom ljubavlju volim glazbu. Ona je
dublje znaenje,
za mene vrlo esto imala vee
potpuno poklapala akordima
jer se lako esto
moje duše moga srca. Ne malo puta ja sam tako
i

i

snažno osjetio svojim uvstvima, kako je pojedino
muzikalno djelo ootpuna slika mog osjeanja duševnog stanja. Zato sam uvijek volio glazbu. Ona
na ovjeka. Kroz nju se
ima doista neopisivu
i

ve

mo

nainu rasooloženju
komDozitora, te samoga ovjeka.
kompozicije
Pored ovih prijatelja, ja sam upoznao mnoštvo
smije

i

olae

prema

i

i

157

drugih

nostima
bruara

me

koji su

ljudi,

ne manjom

susretali

pozivali k sebi

i

Upoznao sam se s mnogima linajvišega društva, a do pod konac febio sam
jednom zgodom predstavljen
ljubavi.

iz

Georgu V., kraljici,
prinevima princezama. Od

Kralju

majci, nekim
linosti najbolji je utisak na mene uinio stric engleskog kralja
Vojvoda od Connaught-a. On je kao ovjek vojnik
bio vrlo obljubljen od svoga naroda u ratu se pokazao kao odlian vojnik, pa se mogao pohvaliti
isto onakvim poštovanjem
autoritetom,
kao što
ga je imao u Rusa veliki knez Nikolaj Nikolajevi.
Princeza Patricia, njegova ki, posjeivala je vrlo
esto naš zavod uvijek razgovarala s nama na
i

kraljici

svih

tih

i

i

i

i

dugo
o svemu. Ona je izmeu princeza
najveu popularnost, pa je kasnije kad se
i

uživala
je

mor-

ganatski vjenala, dobila rekordni broj najraznovrsnijih darova iz svih slojeva naroda.
Meni, ali
ovdje nije stalo da opisujem susrete s visokim linostima posjete najviših društava. Ne, sve to
predstavlja dio mog nacijonalnog rada
sve je to
bilo uinjeno
obzirom na moju uniformu
moja
odlikovanja. Rade
govoriti o ljudima, koji su na
moj život uticali izravno
za mene bili ljudi puni
savjeta
prijateljstva sastajui se samnom malo ne
i

i

i

u

i

i

svakoga tjedna. Na život ovjeka ne utie cjelokupna masa ljudi, s kojima on živi
koji stvaraju
njegovu okolinu. Život je ovjeka podložen nekolicini ljudi. Od njihove naklonosti k nama, njihova
prijateljstva, ljubavi
pomoi ovisi naš život. Za
i

i

i

prvo vrijeme mog života u Engleskoj ja sam hvala
Rogu imao dosta prijatelja. Polje rada je bilo pronaeno sad je trebalo samo raditi. )a sam se doista dao na rad
radio najmanje šest sati dnevnoi

i

138

ovo za slijepca vrlo mnogo. Bio sam
ve vrlo lijepo uznapredovao u engleskom jeziku
govorio ve sasvim dobro. Nastojao sam još da
upotpunim bogatstvo rijei
marljivim itanjem
naglaska. Fransvladam sve naine izgovora

Za poetak

je

i

i

i

bio
ruski radio sam vrlo lijepo
cuski, talijanski
proitao vrlo lijep broj izabranih djela. Na slijepakom zavodu napredovao sam isto iako, pa
na stroju
radio samostalno
sam polagano
poeo itati knjige štampane u slijepakom pismu.
i

i

ve

ve

i

Slijepake knjige itao sam obino na veer, prije
spavanja. To je za mene znailo mnogo, jer bi san
nastupio

mnogo

neprestanim

brže,

mislima

a

pri

tome se nebi muio

na sebe,

što

mi

je

vrlo

škodilo.

njenom sestrom sastao sam se
puta ih na veer posjeivao,
više
puta
nekoliko
jer je ona kroz dan bila zaposlena u uredu. Uvijek
sam sa uzbuenjem polazio k njima, u nadi da
dobiti pismo od Palje, ali nikada ništa. Ni Kingovi

Sa May King

i

i

u

nisu od svog oca primali ništa. Po svemu je izpoštanski saobraaj sa Rusijom
gledalo, da je
Pisao sam
prekinut. To me je još više žalostilo.
ali nikada ništa, jednoga
svežanj pisama. Dao
mali
poštom
dana dobio sam
sam ih prijatelju u pušionici, da pogleda što je.
Bila su to sve moja pisma, koja mi je vraala engleska pošta s izvještajem, da je svaki poštanski
saobraaj sa Rusijom prekinut. Sada mi je bilo
jasno, zašto ni ja ni Kingovi nismo mogli ništa dobiti
od naših milih. Bilo mi je strašno teško ta me je
vijest prosto utukla. Ali što da se ini? Morao sam
se pomiriti s tim darom sudbine. Ja sam vjerovao
njenim roditeljima. Uvijek, kad sam se sjetio
Palji

bio još nekoliko pisama,

i

i

139

sam na njenim oima suze, proživljavao naš posljednji rastanak
njihove iskreno 1'usko: »Uo vidjenja«! Jest, do vidjenja,,
makar za deset godina govorili su mi om, a ja sam
se nadao, da
jednom ipak biti bolje da
se
ipak sve svršiti dobro. U toj nadi sam nastavljao
moj rad i bio svakim danom sve samostalniji pouzdaniji u samoga sebe.
Svakoga jutra od malo ne šest mjeseci, polazio sam
podzemnom željeznicom sa stanice
Paddington do Regents Parka na predavanja u slijepaki zavod »St. Dunstana«. Podzemni vlakovi
su u to doba prepuni užurbanom svijetinom. Svakome se žuri. Svatko ide na svoj posao, a svaki
se od tih ljudi gura kao da se boji, da ne zakasni.
Malo tko od njih govori; svatko za sebe, zguren
ozbiljan sjedi u svome sjedištu, ili stojei, uhvativši se rukom za držaljku, stvara u svojim mislima
raspored dana, kako
što udesiti
uiniti do veeri. Pustiti
masu neka slobodno zijeva ili
puši
nevaljalu
cigaretu
ili
lulu,
da vas
na

njih, vidio

i

uo

e

e

i

i

i

emo

e

i

ve

upoznam

dvoje mojih prijatelja

s

iz

vremena mog

boravka u Londonu.
Izašao sam na prije spomenutoj stanici. Tu je
izjutra izlazilo vrlo
malo svijeta. S mojim vojnikom prišao sam k dizalu. U to je upravo dizaio
i

Vrata se otvore

spušteno.

nekoliko mualjivih
Mlad ženski
glas,
suh
bez volje, proizneo je automatskim
zvukom — »Pazite na vrata«! otvarajui u isti as
mašinalnim pokretom ruke rastežljiva elina
vrata. Kad su došljaci
otišli,
mi uosmo kao
jedini putnici.
Mlado djevoje nazove mi dobro
jutro. »Dobro jutro« 'odvratih ja,
»milo mi je što-

osoba

poleti

prema

stajalištu

i

ve

140

i

vlaka.

barem sada ne trebate vikati: »Pazite na vrata«.
»To je istina« ree ona »ali to ve tako prijee
u obiaj,
svaki put

f

da

i

protiv volje

iste rijei«.

Za

potrebe

i

ponavljate

smo

to kratko vrijeme mi

ona otvori vrata rekavši mi: »Do
ve
vienja! Nadam se, danas ete se lijepo prošetati,
stigli

divan

je

na vrh

i

dan«.

»Do vienja!«

rekoh

ja

i

prema
do sljepa-

uputimo se

poemo

parku, da kroz veliku aleju

koga zavoda.
Velika aleja u to doba bila još pusta. Bilo
dadoh
još dosta rano. Sjedoh stoga na klupu
se na razmišljanje.
Bože moj! Rekao sam u sebi pomišljajui još
djevoje, s kojim sam se malo prije
mlado
na
je

i

Izgleda mi, kao da svaki ovjek mora
oprostio.
podnijeti neku nesreu. Ali zašto baš najvei broj
tih najveih nesrea, baš onih najstrašnijih, koje
dolaze jedna za drugom donose sobom itavi niz
baš
zahvataju
nesretnih dana punih katastrofa,
poštene ljude kadkada još tako mlade.
Mlada Gladys bila je prekrasno umiljato djei

i

i

voje, na ijem
utisla

davala

lijepom licu zla sudbina

je

je još

ve

bila

oaja. Ta ozbiljnost
licu, a zamišljene
njenom
više ljepote

tragove tuge, straha

i

e-

oi

upotpunjavale su njenu ljepotu.
bez ikakvih nakita dojednostavna
dna odjea,
puna, pokrivala je njen vitki stas lijepe udove, što
je sve odavalo djevoje strojno, zdravo, puno snage
želje za životom, ja sam je poznavao ve dulje
vremena. Prolazio sam tom stanicom najmanje
dva puta dnevno to baš onda, kada ima najmanje
putnika. esto bi u otvorenom dizalu ekali, dok
ne naie još koji putnik. U takovim sluajevima

velike crne

i

i

i

i

i

I

razgovarao bi s njome na dugo
o svemu.
iako
-sam malo po malo saznao iužnu hisioriju njenog
mladog života, li ranoj dobi, još kao dijete, izgubila je Gladys svoga oca. Njena majka, žena od
naravi dosta slaba, nije mogla da se prihvati neka
stalna posla, ve je šivala kod kue. Tako su nekako mogle životariti do nastupa nesretnog rata.
Nesretne godine, prije no što je zapoeo rat,
Gladys je ulazila u šestnajstu godinu, bila je tako /
lijepa, da se na njoj rado ustavljao svaiji pogled.
Neki mladi vrlo estit, dobar ozbiljan, privredjujui vrlo lijepo ve u svojim mladim godinama,
zagledao se u mladu susjetku
zavolio je. Mladi
zarunici nisu dugo uživali svoju sreu. Mladi je
odmah sa prvim divizijama krenuo za Belgiju
pred sam Boži 1914. godine poginuo. Razbila
srea bijeda, što je svakim danom više gospodovala u kui osamljenih žena, prisilila je Gladys
da potraži zarade van kue. Od tada je namještena kod društva podzemnih željeznica
zapoI

i

i

i

i

i

i

slena upravljanjem putnikog dizala.
Onaj,
koji
nije vidio podzemne željeznice Londona
njena
velika elektrina dizala, za dizanje publike na površinu, odnosno spuštanje do stanice vlaka, ne može shvatiti kolika je to nesrea
koliko ubitaan
i

i

Od

rana jutra do kasne veeri, zaposlene
su te jadnice dizanjem
spuštanjem velikih dizala,
PoduI vagona za pokustvo
uslijed tmine rasvijetljenih elektrinim svijetlom. U tim dizalima, kao
na svim podzemnim stanicama zrak je suh, oporan, neist
pokvaren, a itava atmosfera uzgibana neprijatnom vruinom, da ti se lice znoji im
se malo dulje tamo nalaziš. Posao što ga je obavljala Gladys, pored tisua takovih nesretnica, bio

posao.

i

i

i

i

142

naporan težak za jednog muškarca, a kamo li
pak za nježno žensko stvorenje. Od prilike svake
zadvije minute ona bi morala dva puta otvoriti
bi

i

i

prihvahvši polugu za
tvoriti teška elina vrata
podizati
manevrisanje svojom desnicom spuštati
dizalo. Pri tome poslu esto nema mogunosti, da
se makne, je se ljudi natrpaju u dizalo kao sardine
u toj žurbi je guraju
u limenoj kutiji. Ljudi se žure
prosto neizbjenaravna
obina,
gužva sasvim
briga za seživa posljedica. Svako je pun misli
prosto nema
be svoje, hita sa posla na posao
nesrettakvim
misli
o
mnogo vremena da mnogo
nim stvorovima, jer na koncu konca, mnogi od tih
sami nesretni nezadovoljni svošto se guraju su
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

jom sudbinom.
ima pored velikih
pored veoma
nesretnih,
množina
srelnika, velika
siromašnih. Ima cijelih
bogatih, najviše bijednih
gradskih predjela u kojima neprestano bez iznimza vrijeme
gdje ljudi
ke vlada potpuna bijeda
mira umiru od gladi.
Neznam zašto je tako u životu ovjeka, da
neprestano mora misliti o sebi, a onda o drugima.
Nesree drugih su mu izvjesnom utjehom, koja ga
dalje drži na životu kao da mu neprestano šape

U velikim gradovima

Jest!

i

i

i

i

i

sam nesretan nezadovoljan svojim
mnogo koji su bijedniji
životom, ima ih mnogo
u uho: »Nisi

ti

i

i

i

od tebe«. doista je donekle tako. Sama
nesrea jednog ovjeka, je neopažena, sitna kap
katastrofa^ drugih ljuu moru bezbrojnih nesrea
nesretniji

I

i

di,

naroda, krajeva
i

je

osjeajnosti;

i43

svekolikog ovjeanstva.

život u sebi doista pun nesree, tuemera; jer ako ste ovjek sa nešto malo

Ljudski
ge, boli

i

tua nesrea,

tuga

bol doimati
1

i

e

se vaših uvstva

žao vam

svakoga bližnjega.
svakog ovjeka, koga bi zadesila pa
najmanja nesrea, a danas sve te nesree milijuni tih nesretnika imaju da
mi služe kao potvrda za primjere navedene po Dr.
Ja

sam

za

i

moga vidna

je

života žalio
i

i

Augustu.
Jest!

Danas

jasno vidim, da ima neiznezadovoljnih
da je
puta mnogo manja od mnogih

ja vrlo

mjerno mnoštvo nesretnih

i

i

moja nesrea esto
mnogih drugih. U samoj nesrei pored nje naj
važniju ulogu igra raspoloženje odnosno duševrio
zadovoljstvo ovjeka. Najgore je poslije zadobivene nesree ne moi se otresti tužnog nezadovoljnog raspoloženja nemati nikakva duševna zadovoljstva. Ja sam svoju nesreu, hvala Bogu, ve
u glavnome prebrodio. Išlo je to doduše vrlo teško,
sa mnogo suza
još više boli, ali ve danas glei

i

i

i

i

dam

naprijed u svoj život

neu

i

spremam se za budu-

da stanem na putu moga života, da
odvratim glavu od mojih ideala,
da kao plaši jivac stojei na jednom mjestu, gledam kako itave
ete ljudi prolaze naprijed preda mnom hitaju za
nost. Ja

i

i

životom.

Najvea
daleko više

je

nesrea za ovjeanstvo,

ljudi

koji skrivljuju

što

nesree,

ima

zadaju

boli
tjeraju suze na oi; što ima vrlo mnogo onih,
koji su ravnodušni
bezobzirni prema svemu ma
štogod se desilo, a najmanje onih, koji djeluju svoi

i

jom jakom dušom
dobrim srcem, tješei svoje
bližnje, pružajui im pomo, ulijevajui nadu
utii

i

rui suze
Dugo sam
.

.

.

još mislio o toj djevojci, dugo
još uzaludno pitao, zašto to mora tako biti
mora trpiti, kad u svome životu nije ništa

144

sam
i

se
zašto

nikome

e

Mnogi

doduše rei, da u njenom udesu
nema tako velike nesree da njenu sudbinu dijeli
skrivila.

i

hiljade

i

Pa

hiljade takovih djevojaka.

ja

i

sam

suviše
otvoreno priznajem, da je njena nesrea
blijeda prema mojoj; pa ipak je žalim više no samoga sebe. Mojoj nesrei nema lijeka nema toga,
i

i

mogao da je poravna. Ali je Gladys još tako mlada, dobra, ila, zdrava marljiva ne bi bilo nikakvih poteškoa, da ju se spasi iz toga teškoji bi

i

i

kog položaja.
Bože moj! Što
je

je

tako mlada, lijepa

pred Tobom, da
dobra, odsudjena da bude

ona
i

skrivila

živa zakopana u toj ogromnoj željeznoj škrinji, s
pokvarenim zrakom, dižui
tim nepodnosivim
najspuštajui katkad najpokvarenije elemente
drskije propalice? Zašto ona jadna mora, kad je
sama u dizalu, da od najpokvarenijih individua
da se bori protiv
najprostije rijei
sluša najgore
zvjerskih gesta? Da, ja vidim, da
njihovih grubih
na tisue razie visoka civilizacija ženu na ovaj
nh naina teško ponizila da je stvorovima, kojima
osjeaja, predan gruje prirodjena nježnost tijela
i

i

i

i

i

i

i

i

i

bi

i

težak posao, daleko od
suanih zraka ....

svježeg

vazduha

i

zlatnih

Glavna podzemna stanica, sa koje sam dnevno nebrojeno puta polazio po raznome poslu, u
kadkada najudaljenije krajeve Londona, bila je Paddington stanica na pruzi Bakerloo. Rano iz jutra,
kad bi prilazio blagajni ekao dok moj vojnik kupi vozne karte, prišao bi k meni omalen stari
nazvao mi dobro jutro. Umiljati staraki glas, pripadao je ovjeku priprostom, ali za to ne manje
dobrom simpatinom. Nakon izmjenjena pozdrava, starac bi na mene upravio sijaset pitanja, zai

i

i

nimajui se kako sam
radovao se lijepome vimenu, što
mi omoguiti prijatnu šetnju. Katkada je trebalo dosta dugo vremena dok bi moj prai

e

tilac
ljudi.

izvadio karte, jer je pred njim bilo
mnogo
U tom sluaju, starac bi samnom razgovarao

Priao bi mi, kako je dobio
pismo od svojih sinova sa bojišta u Francuskoj.
On je znao, da ja nemogu dobiti vijesti od moje
kue to mu je bilo toliko žao. Istodobno on ui putnicima, ulazeim na stajalište, bušio karte. To je
bila njegova devet-satna služba svakoga dana.
Koliko bi ja puta ušao zimi, pa bi ga ve iz
daleka uo kako nogama bije o asfalt, ne bi
ih
malo ogrijao. Prilazei uo bi njegov od zime drhtavi glas: »Danas je vrlo hladno, kad
ta zima
ve jednom popustiti?« pri tome ie dalje lupao
nogama. Ja bi se uvijek snuždio pri pomisli, da on
kao šestdesetietiri godišnji starac, ve onako od
naravi nježan
slab, ima tu stajati devet sati
na
vjenoj promaji sa hladnim željeznim klještima u
golim rukama bušiti karte. U to je vrijeme mnogi
londonski gospodin tekar ustajao ili je u skrajnoj
lijenosti, ležei u udobnom krevetu, uživao obilan
zajutrak. Katkada on je bio tako prehladjen
tako
snažno kašljao, da sam se bojao da u njegovoj
blizini ne dobijem španjolsku groznicu, koja je te
zime upravo strahovito harala.
Netko me možda nee potpuno razumijeti, kada kažem, da su omaleni stari
mlada djevojka
bili moji dobri prijatelji. Oni su doduše bili siromašni, nesretni, ali kao ljudi, dobri pošteni. Koliko
puta sam razmišljajui u sebi govorio: »Kad bi mu
jadniku bilo sudjeno da je kod kue pri toploj vatri
priprostog kamina, a djeca da su mu slobodna
dulje

i

prijateljski je.

i

li

e

i

i

i

i

i

i

i

i

146

nastupilo
brinu se za njega.« Kad je prošla zima
park
ponovu
stanice
iz
izlazei
proljee, ja sam
nionu mladu djevojku
no pomišljao na njega
i

i

i

kako nisam mogao da ih zaboravim. Sjetio bi se,
da od najljepših dana u godini od lih zlatnih milujuih sunanih zraka oni jadnici nee imati ništa
ako sunce zrak pripadaju nama svima. U takovim razmišljajima esto bi me trgnuo topot bahatih
konja. Po velikoj aleji jurila su londonska gospoda
jašila na punokrvnim obijesnim
u gala koijama
konjima. Bili su to muškarci žene, koji bi bez misli
i

i

i

i

i

i

Pojedinci bi
katkada na najdrskiji nain tako izazovno projupored ovjeka uprskavši ga blatom. Vrijeao
rili
bi me topot konja, vrijeali su me ti ljudi, vrijeala
i

briga

me

je

jašili

ta

u

otmjenim toilettama.

ja bi ubrzao koljudi
nestane u zgradi sljepako-

neobuzdana vreva

i

da me im prije
ga zavoda. Kad bi poodmakao iz velike aleje, ja
moji crni naoari pobi ponovno podigao glavu
da umjesto mene
kao
gledali bi visoko u nebo
zašto to tako mora
pitaju Boga: »Ima li pravde
da bude!« ....

rak,

i

i

XXI.

oštre zime
Najnepnjatniji dani puni magle
po malo na izmaku. Martovsko vrijeme,
bili su
svuge promjenljivo,
bilo je doduše, kao uvijek
dabivalo je
ali u glavnome bilo je ipak bolje, a
sunce.
na, kad bi nam se pokazalo pramaljetno
najvemjesec
Mjesec ožujak bio je za saveznike
ih najtežih iskušenja. Dne 24. ožujka zapoeli su
Nijemci svoju veliku ofenzivu. Tu su oni postavili
pokušali, da jakom
u borbu svu svoju živu snagu
i

ve

i

i

i

i

tehnikom pripremom slome otpor saveznika

i

da

147

odbace sa položaja, na kojima su se zadržavaj*
treu godinu. Vijesti o borbama prvih dvaiu
dana bile su porazne. Nijemci su, skupivši nevjerojatni broj živih snaga, uspjeli, da uz
velike gubice probiju front saveznika na mjestu sastava
ih

ve

Engleza

i

Portugalaca. Jedna portugalska divizija

bila je zarobljena.

Ovo

nije

zaudno ako kažem, da

su

Portu-

galci isto tako slabi vojnici kao
Talijani. Tim neuspjehom, došla je u kritian položaj jedna itava
engleska armija, koja se uz velike gubitke morala
i

povui, da ne bude zarobljena. Na
za, Nijemci nisu napadali u

velikom

fronti

Francu-

stilu.

Uza sve

to, stanje je po saveznike bilo vrlo
teško. Sjeverni
dio fronta, kojeg su branili Englezi, bio je vrlo
važan u svakom pogledu gubitak svakih stotinu metara na terenu bio je od
neprispodobivo teških
posljedica. Samo bojište pomaklo se tih dana toi

na zapad, da su za neko vrijeme njemake
teške baterije ugrožavale željezniku prugu Calais— Pariš
Boulogne-Paris. Promatrao sam za
liko

i

teških dana naše Engleze. Bili su utljivi
požudno ekali novinske izvještaje; ali
opet radili
dalje još življe
s više volje svojom priroenom
hladnokrvnošu. Veina bi mi od njih rekli; »Pustite ih samo neka napadaju; mi smo dovoljno
jaki,
da se sami borimo protiv njih.. Na ljeto
doi
Amerikanci
mi emo poi u napad.« Govorili su
to vrstom uvjerenošu
vjerovali pri tome najviše
u same sebe. Po gradu sam susretao nove odjele
vojske, što su kretali na bojište kao pojaanja. Nitko od njih nije ni najmanjim znakom prosvjedovao,
niti se više no inae uzrujavao. Svi su oni
znali da je
tih

i

i

i

e

i

i

u

pitanju

148

ne samo ast,

ve

i

budunost Velike

Britanije, a to je dovoljno, da u svih Briia
stvori
jednu vrstu, snažnu
jedinstvenu odluku, kao da
i

rezultat razmišljanja jednoga ovjeka. U
doba tih teških borba, kad su oi itavoga svijeta
bile uprte u njih. Sir D o u g 1 a s
H a g, vrhovni
je

ista

i

komandant engleskih vojska, izdao je jednu karakteristinu zapovjed svojim vojnicima, u kojoj je
u krafko rekao ove glasovite rijei:
»Sinovi Velike Britanije, budite junaci, kao što
ste bili uvjek. Ako je neprijateljski napad najjai
vi ne možete naprijed, upriie se leima o vaše rovove branite na život smrt ast budunost saveznika vaše domovine«. Ove su rijei tako snažno djelovale, ne samo na vojsku
na sav enosjetili
gleski narod, da ste
kako je u sve njih
borbeniji duh. Istodobno
ušao neki novi, još jai
pokazalo, da Nijemci svoje lokalne usse je
da ih je njihova martovpjehe ne mogu proširiti
ska, posljednja ofenziva, stajala života svojih najboljih vojnika. Za malo je njihov uspjeh lokalizovan, a laka premo saveznika u artileriji nije Nijemcima nikako dala mira u njihovim novim položajima, koji su u strateškom pogledu bili gori od
radi ega su moonih što su ih prije zapremali
im je bio pokoleban front. Karali odstupiti,
rakteristino je, da su odmah zajedno s tim borbama poeli u Englesku stizavati vei odredi amerikanske vojske, koji su od Engleza pozdravljeni
i

i

i

i

i

ve

i

i

ve

i

i

im

srdano. Sve je sada dobro; govorili
su Englezi. Dokazalo se Nijemcima, da nam ne
mogu više ništa. Mi smo izdržali napade bez Ru-

simpatino

i

i

sije,

koja vrije

graanskim ratom. Na

ljeto

emo

s

Amerikancima u najzad. Ope mišljenje sviju bilo
je, da
se te godine rat svršiti. Rad njemakih

e

podmornica bio je ve u velike oslabljen. Savezniki parobrodi, istina pod pratnjom, plovili su
u
svim pravcima
prevažali hranu, ratni materijal'
vojsku iz svih, pa
onih najudaljenijih kontinenata.
i

i

i

Na oceanima,
rikanska

preuzele su kontrolnu službu amejapanska flota. Time je flota saveznika

i

pojaana. Osim toga, pridošle su u saveznike vode
flotile amerikanskog ratnog brodovlja
podmornica. Vrhovnu komandu nad svim pomorskim snagama na zapadu imao je engleski admiral Sir David Beafty. Njemaki Zeppelini,
nakon nekoliko posljednjih potpuno neuspjelih posjeta
na
London, nisu više dolazili. Posljednji puta kad su
došli, od devetorice, vratilo ih se u svoje
baze samo dva. posjete avijona bile su rijetke otešane.
Obrana Londona bila je savršeno organizovana.
Pri posljednjem napadu od sedam velikih
Gotha
aparata, srušeno je bilo od artilerijskog baraža
samih engleskih avijona ništa manje nego pet.
U besprekidnoj vrevi mora ljudstva, što je svakoga dana dobivalo novu sliku dolaskom novih
ljudi
vojska, izmeu kojih se sve više viala uniforma amerikanskih oficira
vojnika,
ja nisam
imao mnogo vremena da se muim
dosadjujem
bila

i

i

I

i

i

i

i

i

neprestanim mislima o

Bezbroj novih
najraznovrsnijih dogoaja, što su se redali brzo
letimino kao slike u kinematografu, zauzimali su
moje misli privlaili moje zanimanje. Dani su prosebi.

i

i

i

lazili

ela

sa više zanimivosti. Doskora su zapo-

življe

bolja

i

ljepša vremena, pa nije falilo ni šetnje

po mnogobrojnim londonskim parkovima
u prijatnom društvu prijatelja Živka.

ve
150

veinom

Sa naukom na slijepakom zavodu sam bio
dobro uznapredovao. Ve sam bio potpuno

našoj azizuio slijepako pismo na engleskoj
falijansAU. Mali
buci, pa sam izuavao francusku
slijepaki stroj imao sam ve kod sebe, pa sam
•ga svakoga dana nosio sobom u školu. Na pisastroju bio sam ve postigao potpunu samonastojao, da se što više uvježbam u prastalnost
i

i

em

i

pisanja.
brzini
upotrebi pojedinih prstiju
bio
moj stroj, što je
Obeano mi je bilo, da
došao izraen iz tvornice na kojemu sam na za-

vilnoj

i

u

ve

i

ve

pored francuskog stroja radio, dobiti na
upotrebu kui, da bi dnevno mogao više vježbati.
biti pozvan po Sir
Prije toga reeno mi je, da
mi on tom zgodom o kojeArlhur Pearson-u da
govoriti. Moji su mi poduavatelji uvijek prialio
Sir Arthurovom zanimanju za mene moj napredak.
Njima se je svima dopadalo, da su sa jednim strancem postigli tako rekui vee bolje rezultate, nego li sa svojim domaim oficirima. Ja nisam žalio
htjedoh da nauim sve. Živio sam u vrstoj
truda
da
se jednom povratiti u Odessu
nadi, da
mi kao potpuno spremnom u svim granama kulturne nastave slijepaca, biti povjeren odgoj tamošnjih slijepaca. Rusku sam azbuku izuavao sam,
jer od svih na zavodu nije bilo nikog, koji bi poznavao ruski jezik. Svoje sam uenje poeo itanjem evanelja, koje je na slijepakom jeziku
na
bilo izdano u preko trideset jezika, pa tako
zasam
se
ruskom. Pored rada u zavodu, poeo
kod kue radei na slijepakom stronimati više
pokušavao svoju snagu u sastavljanju manjih
ju
pismenih sastavaka. Bio sam ve potpuno siguran,
da u, im dobijem pisai stroj, moi zapoeti sa
svojim prvim publicistikim radovima. Uope, stanje je saveznika dolaskom velike množine amen-

vodu

i

em

e

u

i

i

i

u

e

i

i

i

i

151

kanskih vojnika postajalo svakog dana bolje. Bilo
je
svakome oito, da su navodi Amerike bili

ve

tani

e

da
ona doista u najskorije doba odigrati
najvažniju ulogu na bojištima zapadne Evrope.
S
druge strane znalo se je vrlo dobro, da se pojava
i

amerikanskih odreda na zapadno evropskim položajima dojimala Nijemaca vrlo neugodno. Do tada su Nijemci bili mišljenja, da je Amerika ušla u
rat,

da

nee

ni

jae

bi još
iz

ša

razvila svoju industriju, ali da
aktivnijeg uebojištima sa svojim živim silama.

daleka uzeti vidnijeg

i

na zapadnim
Sve se u saveznika spremalo. Na svim bojištima zapoeti su manji bojevi, a na nekima
kao u
Mezopotamiji zapoele su bile ve
akcije u ve-

em

i

stilu.

U Rusiji je dotle dalje bijesnio gradjanski rat.
Mnogi su bili još uvjek uvjerenja, da
se stanje
promjemti, ali do toga nije nikada došlo. Prema
svim izvještajima stanje je tamo bivalo svakoga
dana gore; krvoprolia su se nastavljala, pojedini

e

krajevi borili su se izmeu sebe, a neki
karijeriste
postavljali su narod u još gora iskušenja, igrajui

se njihovim životima borei se iz isto linih
interesa
suhe ambicije. Pošta sa Rusijom nije nikako
podržavana. Ni ja, ni Ringovi nismo nikad dobili
ništa. Danomice sam pomišljao na
moju miljenicu
Palju, na njene roditelje
oinsku kuu. Sve mi je
to svakoga dana bilo milije, a njihove
uspomene
sve dragocjenije. Tješio sam se u sebi
bio uvjeren, da
svršetkom rata biti kraj
našoj neizvjesnosti. U tim nadama zapoeo sam prve
samostalne radove
to najprije na slijepakom pismu.
Travanj je prilazio kraju, kad sam dobio
pisau
mašinu u moj stan
zapoeo sa mojim radovima
i

i

i

e

i

i

i

i

152

služei se vidnim pismom. Od toga doba postaje
življim moj kuni život, a napose za kišnih dana
sam sjedio za mojom mašinom radio na sastavprva samostalna pisma
cima. Bio sam ve pisao
mojim drugovima na solunsko bojište bio ne malo radostan, kad sam od njih primio prve odgovore
pune veselja, estitanja nade na skori bolji život.
i

i

i

i

XXII.

Koncem mjeseca

travnja položio

sam

ispit

iz

nastave Brailleovog slijepakog pisma na našem,
Na londonskom
talijanskom jeziku.
engleskom
zavodu bio sam prvi piiomac, koji je izuio pored
i

materinjeg jezika još dva sirana. Ispite

sam zavr-

dobrim uspjehom. Kao nagradu darovaše
mi slijepaku mašinu, kojom se danas iako mnogo koristim. Moji su nastavnici bili samnom vrlo
još istoga dana saopili moje uspjehe
zadovoljni
Sir Arihuru. Preostalo mi je još, da potpuno izuim
samostalni rad na obinoj pisaoj mašini,
pisanje
pa da se onda podvrgnem ispitu. Želja mi je bila,
da to uinim što prije, jer bi se po svršenim nauizkama mogao potpuno predati novome radu
takoZaokupljen
života.
graivanju novog naina
vim mislima ja sam se u mome vježbanju stvaranju osnova prosto natjecao s vremenom. Htio sam
da sve postignem po mogunosti u što krae vrijeme, a uza sve to da svaku stvar prouim satemeljito. Nekoliko dana iza položena isvjesno
sam ušao
pita bio sam pozvan Sir Arihuru.^
došao mi u susret.
u njegovu sobu, on se ustao
kojom je
srdanošu,
priroenom
Vesela glasa
rukoSir Arthur susretao svoje ljubimce, on se je
sjeo me
vao sa mnom, estitao mi na uspjehu
šio vrlo

i

i

i

i

i

i

im

i

i

i

155

pored sebe na divan. U sobi smo ostali sami, tako
je Sir Artur najviše volio, kad je s nekim htio iskreno
podulje porazgovoriti. Nakon obinih pitanja
0 zdravlju
osjeanju, koja su pala s obe strane,
prešli smo onda na podulji razgovor, u kome je
i

i

Sir Arthur vodio glavnu rije.

»Slušajte dragi Lovriu« rekao je on
poslije
male stanKe produžio: »Vi ste ovih dana završili
glavni dio vaše nauke, što ste nakanili kod nas
izuiti. Za kratko vrijeme ete se podvrgnuti ispitu
iz strojopisa, lime ete završiti kod nas.
Iskreno
vam priznati, da su me vaši uspjesi potpuno iznenadili.. Ja do danas nisam imao slina uspjeha
sa našim oticirima. Rijetki su ljudi, koji potpuno
shvaaju svoje dužnosti ne samo prema samome
sebi, ve prema cjelokupnom ljudskome društvu,
prema narodu
otadžbini. Nadam se, da sam u
vama naišao na ovjeka, koji
nastojati da odgovori svim životnim zadacima. Upravo radi toga
htio bih da s vama podulje porazgovorim o svemu.
Potrebno je, da izmijenimo nekoliko glavnih misli,
opredjelimo naše poglede na život. Pri svakom
polasku na izvršenje nekog novog zadatka, a kod
vas sada pri polasku u nov život, potrebno je dobrano promisliti
prouiti cjelokupnu
situaciju.
i

u

i

e

1

i

Treba

ispitati

sve uvjete,

nameu ve samom

koji

nam

se neizbježno

odlukom za novi rad.
Od vaših predpostavljenih, pa od vas znadem, da ste nauke na našem zavodu izuili zato,
da bi po svršenom ratu mogli koristiti ne samo sebi, ve
vašem narodu, Najvea je duševna zadovoljština u današnje isprazno doba
egoistino naziranje, pripada svojom
djelatnošu što veem
skupu ljudi
raditi na onome polju opega rada,
i

i

i

i

154

iji se rezultati ne zbrajaju ni ne odbijaju
ani stupci u spekulativnim trgovakim

kao novposlovisam vas

ma. Za ovo, mogu rei, kratko
nadam se da imam pred
prilino dobro upoznao
odgovarati mojim
potpuno
sobom mladia, koji
nadama, koje se u ostalom potpuno poklapaju sa
nadama vaših ljudi vašega naroda. Vaš je narod
otadžbina jedan
izgubio mnogo. Cijela je vaša
zla
ogromni neutaživi žrtvenik, na kome su rat
ratu
svršenom
Po
strahote.
kob izvršivali najvee
vepo cijelome svijetu, a napose kod vas biti
prosvjetrebati
radnika,
narodnih
potreba
lika
nažalost
izgradnje, a takovih radnika biti
te
vrlo malo. Pri posmairanju rezultata, koje nam je
donio rat, nesmije se zaboraviti, da je veliki broj
kao
oružja;
ženijalnih ljudi pao žrtvom ubojitog
rat
kroz
ljudi
mnoštvo
veliko
je
da se
to,
nepromišbezdušno
postalo
jiotpuno izrodilo
ljeno, možemo slobodno rei da se pokvarilo.
Vi ste mi jedampul sami u našim razgovorima
spomenuli, da ste se još kao ak okušavali na peda ste prema svojim sposobnostima moguru
prosvjeti.
Ja vam
nosti saradjivali na narodnoj
vjerujem: ovjek koji je bio spreman, da za dobro
svoga naroda dade svoj mladi život, mora biti nesumnjivo idealna duša to jedna od onakovih, koodluke ne mijenja dok
ja svoju stoinost, veliinu
Dozvolite dakle, da
mladi.
vrlo
je živa. Vi ste još
iskusniji. Neu govas posavjetujem kao stariji
pred vama biti pun isprazvoriti iz knjiga, niti
vrijeme, ja

i

e

i

i

e

e
e

i

i

i

i

i

i

i

i

i

u
Govoriti u

nih teorija.
vas
znati

Oni

u
e vam

glavnim

vlastitog iskustva. Upomomentima iz mog života.
iz

najbolje poslužiti u budunosti.
od samoga poetka. Vi ete me ta-

moi

Poi emo

155

ko bolje razumjeli. Za kakovih mjesec dana vi
ele
potpuno zadovoljili oekivanja vaših vlasli
moi
po povratnu u domovinu radin na prosvjeti slijepaca, ja vas uvjeravam, da je naš
zavod jedan od
prvih na svijetu
da
vam u tom pogledu uvijek
najpripravmje davati nove pobude
opširne izvještaje o svim novim metodama
iznašašima na
polju prosvjete slijepaca. Ali ovo nije
glavni razlog, zbog kojega sam vas pozvao k
sebi. ja u vama gleoam više no obina prosvjetnina slijepaca
Vaša mladost, volja za rad, a nadasve ekspanzivnost u radu
ežnja za stvaranjem, nisu za mene
osiali neopaženi. Ja bi s toga htio,
da se po svršenom poslu na našemu zavodu posvetite publicistikoj raboti. Mnogi neiskusni, kad bi im vi
to rekli, nebi u to vjerovali
odbili bi vas ve unapred
od svakoga pokušaja. Ali ne zaboravite da
vam
sada o tome govoriti ja, koji sam u tome pogledu
stekao pored najveih iskustava
najveu životnu
i

i

e

i

i

i

i

u

i

zadovoljštinu

i

svrhu.

Najteži je
najkritiniji momenat za nas slijepce prvo vrijeme po samom gubitku skupocjenog
vida. Ješko bi bilo opredijeliti što je
gore: Izgubiti
i

nenadano odjedared ili konstantnom bolešu,
postepeno do potpuna oslijepljenja. Vjerujte mi ja
sam više plakao do potpune slijepoe, no posljie,
kad je ona nastala. ovjek najviše plae onda
kada u grubost jedne neprijatne istine još
potpuno
ne vjeruje, pa sve dotle dok se vara nekim
neostvarivim nadama. Sve to izgleda djetinje,
ali u
onaj as to je uvjek tako
ništa ne
može stvar
J^romijeniii. Tek onda, kada
posljednju nadu prevlada realno osvjedoenje
kada je ovjek osjetio
vid

i

i

i

i

sve posljedice jedne neprijatne injenice,
ovjek

156

prestaje plakati; teško stanje
saznanje goni ga
tu tek poinje prvi borbeni stav
protiv sudbine od koje udarci dolaze. Suze u životu nisu nikada suvišne, one su potrebni, možemo rei, upravo blagotvorni odušak svoj tuzi boli
jednoga ovjeka, koga je zadesila nepopravljiva
nesrea. Zamislite si samo što bi bilo od nas, da
nam nije bilo suza? Progutala bi nas bila sigurno
ludnica kao
mnoge druge. Rekao sam dakle po
suzama dolazi saznanje, po saznanju akcija. Mi
možemo danas biti sretni zadovoljni, jer vaša je
aktivnost
davno zapoela svakim danom pokazuje sve više snage volje. Vi ete se možda zai

na razmišljanje

i

i

i

i

ve

i

i

uditi kad vam kažem, da sam o vašem radu
vašem zanimanju za sve vrlo dobro upuen. Nastojnica vašega doma Miss Hollman izvještava me vrja sam bio onaj, koji je davao
lo esto o vama
sve upute, kako da vam se pomogne prikažu nonovog života. Ja u životu
va vrela interesovanja
nisam nikada žalio pokušati poi za dobrim nai

i

i

i

je ono katkada vrijednije od dobra
dobroga ovjeka predpostavljam dobroAko smo ovjeka uinili podigli na sposobnost shvatanje dobrog djelovanja, to je najvedobro djelo, jer
od njega proizlaziti itavi
niz dobrih djela
djelovanja. Dobar ovjek odgaja
dobre ljude, traži dobru okolinu ako je nema, on
pokušati da je stvori. Eto, u tome ie vrijednost
moga rada, na to su me uputila dugogodišnja iskustva. Do danas vi sve vašim mislima povratili

stojanjem, jer
djela. Ja
me djelu.

e

i

i

e

i

i

e

elastinost. Upotpunili ste svoje
potrebnu lakou
po nesrei donekle zamrlo znanje danas ste potpuno svoji u nekoliko sviietskih jezika, koristei se
tako najjaim vrelima napetog ljudskoga nadmetai

i

157

nja u kulturi
umjetnosti. Hou s toga da vam a-dem mogunosti dalnjeg vaspitania
pobude za.
poetak vašeg samostalnog rada. Oboje vam je
vrlo potrebno. ovjek ui cijelog svog života
žao
mu je umrijeti, jer ima još mnogo toga što za života nije mogao saznati, proživiti upoznati. Vi ste
još vrlo mladi, dvadeset
dvije godine, tu vam se
još samome hoe uiti
obogaivati svoje misli,
i

i

i

i

i

i

a time se ne manje vrši nastojanje za oplemenjivanje svojih osjeaja. Sto se pako tie
pobude,
ona
doi tako rekui sama; samo je potrebno
da vam se u prvim poecima osigura uspjeh, koji
razbuditi želju
snagu za dalnji rad. Zadovoljni
svojim prvim uspjesima vi ete postepenim radom
postii samostalnost rada
života. To je konano
svrha, za kojom ja u vašem sluaju idem. Povjerile se dakle meni
zaponite prema mojim savjetima. Do sada sam vas neopaženo promatrao,
od danas
biti onaj ovjek, s kojim ete raditi i
koji
vas u svemu najpripravnije savjetovati.
Vaši prvi istupi radovi biti
mojom brigom. Sve
to doduše biti plod vašeg samostalnog stvaranja, jer sam se
u tome dovoljno uvjerio, da ete

e

e

i

i

i

u

e

e

i

e

i

moi

to

i

znati.

Glavno

mogunosti, da vaši
žaja. U tom pogledu

je

prvi
vi

dakle, da
pokušaji

možete

biti

vam

dou

ja

dadem

do
potpuno

izramirni.

u uiniti sve što potrebno. Od vas oekujem
oglede u radu, a za ostalo
e moja briga. Sa organizovanjem naših osnova
u zapoeti ve ovih dana. Svakako morate me
tome pravilno razumijeti. Stvar
u
ovome: im
sastavite vaše prve radove,
u
Ja

je

samo prve pokušaje

i

biti

ja

pri

je

vi

ih

ja

e

nastojati proturati u našoi štampi, a ostalo
ii. Najbolji su nain prosvjetnog djelovanje

ve
158

]

dobra

i

ne

predugaka predavanja,
Ovaj nain rada

najrazliitijih tema.

preporuio. Raditi

emo

koja se drže
bih

im

ovako:

vam oso-

spremite
prvo predavanje, vi ceie ga najprije održati pred
pitomcima našega zavoda. Nastojte s toga, da to
vaše predavanje barem na jednome mjestu dolakne slijepce, njihove osjeaje na taj nain u njima podigne duh. Znam da je ovo potrebno, jer ele poslije ovakova istupa mnogo lakše istupiti pred
polagano stei svu
ostalom redovnom publikom
predavaa. Da
potrebnu rutinu jednog govornika
mogli
bi uporedo s vašim spremanjem donekle
konferensimodernog
današnjeg
nain
upoznati
ranja, ja sam vas upisao u jedno vrlo odlino društvo, gdje ete imati najljepše prilike, da poprimite
sve potrebno. To je »Societe de conferencieurs
svakoga
frangaises«. Predavanja se obdržavaju
j)opodneva. Nastojte dakle, da ih pq mogunosti
vam dati lansku
posjeujete. Poslije
što
jednu drugu
iskaznicu, a sada da vam saopim
mjeseni
nekoliko
otvaraju
se
Enovost. Sa 1. maja
kursevi na »Royal College« specijalno za oficire
invalide. Tu se ide za tim, da se postradalim oficirima dade mogunost, da svoje znanje upotpune
u inim granama nauke, za koje su se opredjelili u

bito

i

i

i

u

eše

i

svom novom

ete

teajeve;
da to sve na vrijeme doja
se ve
nekoliko
spijete. Nakon ovako živahna rada od
se djelatnost razviti do takovih
mjeseci vaša
granica, u što danas ni sami ne možete vjerovati
vam nove pobude.
Uspjeh za uspjehom davati
Uza sve to glavno je ovo: Vi ete se polagano
postati ovjek, koji
udaljiti od svakodnevnosti

u

životu. Vi
pobrinuti,

polaziti te

e

e

e

i

pripadati

svemu

prije

nego

li

samome

sebi.

Ovo
159

nemojte krivo razumjeti. Ja
Neete više govoriti o sebi,
i

govoriti o drugima.

takav
narodni

stvoriti
stati

nain

to

zamišljam ovako;
ete na druge

misliti

Vašim ete radom neopazeno
života, da ete
potpuno po-

društveni
pripadati ljudima
narodu. Vašim rijeima
vašim osjeanjem ete kasnije toliko utonuti u toj ljubavi za narod
ideje, da
bez te ljubavi, bez tog velikog života, vezanog na
i

i

i

i

i

sve ne

mogli smireno ni zadovoljno živiti. Osjeanje dužnosti
ljubavi prema ljudskome društvu
narodu, k lijepim idejama
dobrom djelovanju
toliko
vas osvojiti vi ne ete izim ovoga tražiti
bi

i

i

i

e

i

Sve vam ovo govorim po

drugi život.

danas koga

sebi. Vidite

imam. Na tisue slijepaca, koji su
se odgojili izuili na ovome zavodu, a koji je moje djelo od njegova poetka pa do moje
smrti.
Pogledajte moje publicistiko djelovanje! U tome
radu je sav moj život, to su moja djeca ja ih volim zavidnom ljubavi
ponosno gledam na njih
kao na gotovo djelo. Tako
biti
s vama, dragi
Lovriu, budete li poslušali moje savjete
imah
dovoljno snage volje, da svoj novi život posvetite
višim zadacima, veim ciljevima
da služite ljudima ljudskom društvu, narodu ovjeanstvu uope. Neka vam ne izgledaju prezvune ove posljednje rijei. Vi ste javni radnik kao
svaki drugi
ve onda, ako je vaše dobro nastojanje vaš rad
zahvatio ništa više od stotinu ljudi. Kad bi svaki
ovjek svojim životom neprestano koristio drugima, mnogo bi bilo lakše na ovoj zemlji. Kad vam
pak kažem, da ete bez ostaloga samim radom na
ja

i

i

i

e

i

i

i

i

i

i

i

i

prosvjeti
slijepaca
zahvatiti
pomoi nekoliko
stotina nesretnika, neka vam to bude dovoljna zadovoljština, da se uinili svoju svetu dušnost prei

160

ma tolikim ljudima, prema svome narodu, a napokon prema cjelokupnom ovjeanstvu kojemu svi
mi pripadamo. U svemu tome radu ete uvijek nai

e

e

ljudi, koji
vas razumijeti koji
vam u
sluaju potrebe pomoi. Ja znam, da vi u vašem
narodu ne ete nai onaj odaziv, kojeg sam ja imao
u Engleskoj, ali ništa zato. Vaša
djelatnost pokazati vašu sposobnost, a što je još glavnije, ljudi
morati uviditi, da je u vas plemenita duša
srce da se to ne može poništiti. Svaka misao svaka rije, koja potie kao rezultat zdravog razmišljanja, a na osnovici višeg
duševnog osjeanja,

dobrih

i

e

e

i

i

i

predstavlja svoju osobitu vrijednost
nosi u sebi
svoje posebno znaenje
nastojanje.
inite dobro
suzbijajte zlo. To neka bude
glavni osnov
vašeg publicistikog rada. Mnogi
vas zamrziti,
jer ete ih raskrinkati; mnogi
vam biti neprijatelji, jer ete ih u njihovim sumnjivim spekulacii

i

i

e

e

jama onemoguiti; ah velika veina, upravo sav
narod dati
vam uvijek pravo
simpatizirati s

e

i

Vama.
Jedno je glavno u životu ovjeka: Treba raditi ne zato, što se mora raditi
zato što bi na to
netko silio. Rad daje najmilije
najbolje rezultate
onda, kada dolazi iz. vlastite pobude
s puno volje. Vrijedan je onaj rad, koji se ne vezuje na vrijeme cijenu, ve ija se vrijednost može tek poznije pravo ocijeniti
pronai uspjeh djelovanja.
Meutim ja sam vam danas u glavnome rekao sve
ono, na što oekujem kratak odgovor. Zanima me
poi putem
samo, jesam li našao ovjeka, koji
koristiti se mojim savjetima.«
rada
Za sve vrijeme Sir Arthurovog razlaganja, ja
sam pomno slušao. Znao sam vrlo dobro, da prei

i

i

i

i

e

i

16t

amnom

govori ovjek, kome se danas divi
kome su mnogi mnogi zahvalni
svoj osigurani svakdašza svoje naobrazovanje
nji kruh. Sir Arihur bio je ovjek vrlo vrste volje
nije volio da neko ne prihvaa njegovih savjeta
ne dijeli s njim istovjetna mišljenja. Meni se je Sir
Arthur vrlo sviao, jer sam u njemu vidio svog
skrbnika svih slijepih. Naistinskog zagovornika
kon male stanke ja sam mu kratko odgovorio.
stoji

i

itava Engleska

i

i

i

i

i

i

»Prvoga dana, kad sam se upoznao s Vama,
Vaše prijateljbio sam uvjeren, da ete Vi, kao
dobrota odigravati oveu ulogu za vrijeme
stvo
mog živovanja u Engleskoj. Ja danas s punom sigurnošu gledam u Vama ovjeka, koji me je prii

i

mio oinskom dobrotom koji bi htio od mene uiovjeka, koji bi zadovoljio svim zahtjevima dai

niti

u

našnjeg kulturnog ljudskog društva. Rei
ne mogu ustvrditi, da
odmah, ja ne znam
moi svladati sve ono, što mi je na putu da
i

i

moi

Vam
li
li

u
u

mladost, ali buzaboraviti svoj raniji život
pokušati sve, da bi do toga
da
se koristiti
došlo. Blagodarei Vam od srca, ja
dalje, poVašom pomoi susreiljivošu. Uiti
i

u

dite uvjereni,

u
u

i

predavanja, a za kakovih dvadesetak dana,
biti spreman sa mojim prvim predavanjem
ja
nekim manjim radovima. Volje imam hvala Bogu
dosta, sa zdravljem stojim sada mnogo bolje, pa
prema tome sve prepustiti mojim silama. One
nastojati, da
neka stvaraju, one neka rade, a ja
nepomuenih
istih
osjesve to bude na osnovici
aja neka se sve osniva na dobroti duše srca.
Vrlo bi mi bilo milo, kad bi vam u skorije vrijeme
laziti

u

i

u

u

i

i

i

dao mogunost da
dobrota nisu

i62

bili

uvidite,

uzaludni.

kako Vaše nastojanje
je od

Meutim neka Vam

i

u

cijeniti Vašu dobrotu za cijelog
srca hvala. Ja
života
biti živim svjedokom vaše djelatnosti.«
a
Govorili smo još neko vrijeme o kojeem,
onda mi je Sir Arthur dao iskaznicu za posjeivanje predavanja u društvu francuskih konferensijeja odoh.
ra. Poslije toga se srdano oprostismo
Vraajui se kui širokim alejama Regentsparka dugo sam razmišljao o svemu. Bio sam zadovoljan. Bio sam vrsto uvjeren, da sam stekao
njegovom pomoi
jednog jakog prijatelja da
moi zapoeti moj novi život. Stara je rije: »Svai

i

u

i

težak«, ali ako li je u samom poetod pomoi, to vrijedi
ku netko iskusan na ruku
mnogo. Kasnije sam produžio put u glavi stvarao
osnove o tome, što bi izabrao kao temu za moje
koje pismene sastavke da najprvo predavanje
u tim miprije obradim. Dugo sam tako smišljao
pohrabrio samoga sebe na rad
slima jaao
razvitak mog
kušaje, jer je o novome radu ovisio

ki je

poetak

i

i

i

i

i

i

i

novog

života.
XXIII.

Mnogo sam toga

mog

vidio

i

mnogo
sam

boravka u Engleskoj. Sretao

doživio za
i

upoznao

Svatko je od lih ljudi
svakoga sad
za mene predstavljao poseban tip
zasebice prouavao. Dabome, moje je gledanje
ve postalo analizatorno; ja sam ljude gledao
gledam ih sa dušom u dušu, srcem tražim njihovo
karaksrce, a mislima ispitujem njihove naravi
ter. Nije za udu kad vam kažem, da mi je London, u tom pogledu pružao najveu koliinu takoda mi je kao ovjeku, za iju se nesreu
vih ljudi
velik broj najrazliitijih ljudi.

i

i

i

i

svi

zanimaju, bilo

mogue

upoznati

i

najree

tipo-

i63

/

ve.

Neu

i

nemogu

sa kojima

bili ljudi,

To su

govoriti o njima svima.

sam

dijelio

slobodno vrijeme

i

život i koji su nastojali da me razvesele. Ali jednu
djevojku, koja mi je bila jedan od najboljih prijatelja u Londonu moram svakako da opišem.
Još zimus, kada smo bili oglasili u novinama
za poduavanje jezika itanje knjiga, bila je našu
upraviteljicu posjetila jedna dama. Dama je bila
mati gore pomenute djevojke. Svrha je posjete bila jasna. Milostiva gospoa došla je da našoj uprai

ispria sluaj njene mlade kerke da nam
se u njeno ime ponudi za itanje engleskih
francuskih knjiga. Gospoa je neprestano uvjeravala
kako bi to pored koristi za mene, inilo veliko zadovoljstvo njenoj keri
kako bi nam time obojici
bilo prikraeno vrijeme. Naša je upravnica obeala gospoi, da
je doskora posjetiti, tim lakše
Što su oni stanovali u ne velikoj
udaljenosti od
viteljici

i

i

i

e

našega doma. Tako je doista bilo. Jednoga dana
se Miss Hollman vratila iz posjete u kratko mi ispriala slijedee: Miss Mary bila je ki pomenute
i

i

.

gospoe. Navršavala

dvadeset
prvu godinu.
Bolovala je od jakog reumatizma
veinu svog
mladog života ve od sedamnajste godine provela
je

i

i

u krevetu.
an. Bolest

Sva nastojanja lijenika bila su uzaludje postepeno potpuno svladala mladu
i

simpatinu bolesnicu
pritisla je o krevet za sve
vrijeme. Miss Hollman ispriala mi je, kako je Miss
Mary prekrasno djevoje kako uzornom snosljivošu podnaša nemilu sudbinu itajui knjige po
vas dan radujui se proljetnom suncu kad se ono
pokaže na prozoru.
»Vi ete s proljea svakako posjeivati obitelj
i

i

i

Lester-Holland«, rekla
i 64

je

upraviteljica, »to su vrlo

e

vas u kuu u svako doba
primati
^odlini ljudi
dijete.
kao svoje rodjeno
Ja sam uvjerena, da ete
i

vašim posjetama ne samo razveselili nesretnu gospoicu Mary, ve da ele joj zajednikim itanjem pružiti veliko zadovoljstvo. Nemate pojma

e

biti
sa koliko sree je govorila o tome, koliko
rei
da
vam
pomogla.
mogla
je
radosna, kad bude
Ja znam, da ete vi to rado uiniti. Osim toga, gospoica govori odlino francuski, pa bi prema tome mogli itati francuske knjige«. Obeao sam
se rado odazvati pozivu poMiss Hollman, da

u

menufe

obitelji

Ve

poi kada ona bude

i

odredila.

dana sam redovno dva j^uta,
po etiri puta nedeljno posjeivao
obitelj Lester-Holland. Miss Mary bila je ve moj
dobar znanac, moj dobar drug, moja dobra sestra.
Ona bi mi itala tako pažljivo lijepo, a kad bi se
umorila, onda bi neko vrijeme napustili itanje
dali se na razgovor. Za kratko vrijeme pred nama
nije bilo tajne. Ona je upoznala moj itav život, ja
sam znao njenu nesretnu historiju. Sa koliko radosti
nevina smijeha bi me ona pozdravila, kad bi za
proljetna popodneva ulazio u njenu sobu praen
njenom majkom drugom sestrom. Mary je bila vrlo
od
a katkada

proljetnih

i

i

i

i

i

lijepa.

Na mladom

licu bol je bila utisla

samo

crte

njena ljepota se od toga nije ni
jae
najmanje izgubila. Plave kose, kao zlatne niti, guste
raspletene, padale su na meki jastuk. Govorila je
glasom prijatnim, a na njenim usnama zaigrao bi
bezazlen smijeh. Za pravo zlo, ljudsku
katkada
ona je znala tek iz
grijeh,
hirrbu, pokvarenost
knjiga. Živila je u svoioj sobi, itala knjige, molila
potpuno bila pomirena sa svojom sudse Bogu
binom. Pri dolasku odlasku bi se rukovao s njome.
ozbiljnosti, ali

i

i

i

i

i

165

Ruke su

bile slabe, osjealo se kosti pojaane
zglobova
kao da su ukoene. Ona bi
u razvitku
mi onda rekla gdje je knjiga, ja bi je donio podao,
pomogao joj namjestiti stalak tada bi zapoeli ijoj

i

i

i

tanje.

esto sam
i

poslije svršene posjete mislio o njoj

može da sauva

pitao se u sebi kako ona

raspoloženje

kako

i

još vjeruje u život.

svoje

Bože moj,

nju je bolest uzimala svakoga dana sve to jae i
ako
živiti još pedeset godina
šia joj od toga,
onako u krevetu. Svaki teži nagliji pokret, znaiti
svakoga dana jae nepodnosljivije boli, a vlažne
magle hladni zimski dani tražiti
nove suze i
1
to
stradanja.
sve?
nova
Kome je skrivila,
koga uvrijedila pred kime sagriješila?

e

i

e

e

i

emu

i

Sjeam

se

asova

provedenih

njenom

u

svako toliko, kad bi je svladao
društvu. itali bi
izvjesna
bj
šutnja, prekidana tek na
nastala
umor,
mahove izmjeninim pitanjima primjedbama. Kroz
otvoren prozor ulazio je s lagana proljetni povjetarac, zaustavljao se lijetom na zavjesama, rašidolazio k nama pun draži, proljea,
rio se po sebi
Na stolu stajale su uvjek vaze
sree.
mladosti
i

i

i

i

pune svježega cvijea, što bi ga svakoga jutra
njena sestra izmjenjivala. Miris je napunjao sobu,
a vani po bašti igrale su se sunane zrake po cvijeu, drveu, malim stazama odbljeskivale zlatnim
sjajem od staklenih kugala po gredicama
sa prozora zimovnika. Sve je to bilo lijepo. Sve je pozivalo u narav, sve podsjealo da lijepo ne traje za
dugo da mladost prolazi; ali ona od svega toga
u toj sobi
vezana o svoj krevet,
nije, odsudjena
i

i

i

i

Sve to, što je ona vidila bila
mogla
je samo obmama, ona nije poznavala života, ona
ništa

166

da

osjeti.

nije

poznavala ljude

i

što je

znaio

njen mladi stra-

dalaki život? Nikad joj o tome nisam govorio,
nisam htio da je rastužim, ali uzalud, luga bi me
katkada toliko svladala, da bi to ona ipa* primjetila
tužno zašutila. Volio sam Mary kao roenu
sestru, divio se njenom strpljenju
dobrom naziranju na sve. Da, mnogi bi u njenom položaju bio
ve prokleo nebo zemlju, a ona toga nikad nije
ni pomišljala uiniti. Bila je uvjerena, da tako mora
biti
bila potpuno mirna ne bojei se svoje budunosti. Ostajao bi kod nje, dok ne bi poeo padati
mrak. Onda bi se oprostio
zakazao slijedei
sastanak. Ona bi svaki puta, radosno kao dijete
izraunata koliko smo proitali stranica veselo se
opraštala samnom. Njena bi me majka ispratila do
i

i

i

i

i

i

i

njihove kue, zadovoljna
zahvalna.
tako polazio kui, esto bi se sjetio Dr.
Augusta u sebi ponovio: »Jest mnogo ih još ima,
ija ie nesrea u životu vea od moje, mnogo ih još
ima, kojima je teže nego li meni«.

pred vrata

Kad

i

bi
i

XXIV.

Sa prvim majskim danima, koji u velikom Londonu imaju svoje posebno znaenje predstavljaju
doista najljepše dane u godini, ja sam zapoeo
mojim prvim pokušajima ogledima u samostalnom
radu. Proljetno doba, sunani dani
nakon rada
ugodne šetnje na prijatnom zraku prostranoga Hyde
i

i

i

paika, djelovali su vrlo blagotvorno na ope osjeanje. Bilo je
prošlo preko pola godine, od
kako sam se nalazio u Engleskoj bio sam sasvim
priviknuo na vrijeme, ljude, život
obiaje. Slijepaki zavod nisam više polazio svakoga dana.
time
Ispit na pisaoj mašini sam nedavno položio

ve

i

i

i

167

moj rad na samome zavodu bio potpuno završen.
mog posljednjeg razgovora sa Sir Arihurom,
ja sam bio zapoeo sa mojim samostalnim radom
polagano se spremao za prve samostalne istupe
je

Poslije

i
i

predavanja.
Ranije u životu, kada sam htio o neemu pisati,
bilo mi je dosta lako. Posjedovao sam dosta jaku

priroenu sposobnost u stvaranju

izricanju

i

samo-

stalnih misli opisa, koje sam mogao u dosta kratko
vrijeme baciti na papir. Ali nakon gubitka vida
stvar je bila teška. Pokušavao sam još u Rusiji u
i

nekoliko navrata, da kazivam drugima u pero, ali
mi taj nain rada nije bio ni najmanje povoljan. U
stvaranju samostalnih misli ovjek hoe
želi da
bude sam. Osamljen u potpunoj smirenosti, daleko
iijih primjedaba,
ovjek stvara mnogo
od ljudi
brže, ne zaustavlja se ne vraa u posmatranje
prije izreenog. Naprotiv, raditi u prisustvu nekoga
drugoga, ta okolnost postavlja ovjeka u neko
sasvim drugo osjeanje on se više ne smatra potpuno slobodnim u iznošenju misli pojmova. Osim
katkada,
toga, ovjek je vezan na rad u društvu
možda u veini sluajeva kad ima najviše volje za
društva
najbolje raspoloženje, onda nema
rad
i

i

ve

i

i

i

i

i

s

kime

bi radio.

Kad ima

društva,

onda

obino

raspoloženja. Da raspoloženje pored
volje igra najvažniju ulogu pri stvaranju intelektualnoga rada, o tome nije potrebno govoriti. Najda se po pisanju
bolje je ako u kratko kažem,
piševo raspoloženje. Rad,
može donekle znati
prve misli
pri kojem sam bio vezan na to, da
ja
utiske stvaram pred drugim, nije mi podhodio

nema

volje ni

i

ve

i

i

sam na

taj

nain

nio. Bilo je to

i 68

vrlo

malo

nekoliko

ili

bolje

sitnih

rekui

pokušaja,

ništa

ui-

u kojima

sam opisao pojedine odlomke iz moga života. Ne
mogu prežaliti, što nisam mogao pisati dnevnik.
Po mom dolasku u Englesku se nain moga
rada poeo po malo mijenjati. Najprije sam izuio
slijepako pismo. Odmah kako sam uvidio praktinu vrijednost pomenutoga pisma, poeo sam rasvoje prve samostalne radove. Ja te radove nazivam samostalnim stoga, što su prve misli utisci
smirenosti sasvim sabili dani na papir u potpunoj
mostalno po meni. Kako još na pisaem stroju
nisam mogao samostalno raditi, radio sam, koristei se slijepakim pismom. Sastavak sa slijediti

i

i

itao mom vojniku, koji je to
pisao obinim pismom u jednu bilježnicu. Iz te dobe
su nikli moji prvi radovi. Taj je posao, kako si ga
polagan, ali
sami možete predstaviti, bio težak
potpunom
u
bilo
raspoloženje je
volja je rasla
skladu sa mojim stvaranjem.
Nikada za života neu zaboraviti te asove.

pakog

pisma sam

i

i

i

Nalazio sam se sam u mojoj sobi na treemu spratu.
Drugovi iz pokrajnjih soba su obino bili u gradu ili
pak u pušionici, kod billarda ili u itaonici. Svuda
oko mene vladaše potpun mir. Ja sam po nekoliko
za slisari sjedio za mojim malim pisaim strojem
jepako pismo strpljivo sve slovo po slovo, rije
po rije pritiskao na papir. Dešavalo bi se, da sam
zaboravio pravi poredak rijei onda bi izvadio
papir prstom proitao napisano; opet umetnuo
bili su
papir’ pisao dalje. Sastavci, koje sam pisao,
bio sam
kratki, ali uza sve to, kad bi jednog svršio,
i

i

i

zadovoljan. Sjeam se kako bi
zadoonda po nekoliko puta proitao napisano
Stevu,
voljno se smijao. Nakon toga sam pozvao
dva
ga
mi
bi
on
"kazivao mu sastavak u bilježnicu

sobom neobino

i

i

169

do

puta proitao. Neke bi sitnice izmjenio sa—
stavak bi bio gotov, a šetnja poslije toga tri puta
tri

i

ljepša

prijatnija. Pri kasnijim

i

radovima pomagao

mi je prijatelj 2ivko. Srdio se, što mu o tome nisam
govorio odmah iz poetka, ali ja to nisam htio.
Neznani zašto, ja sam se u prvim poetcima moga
rada dosta stješnjavao nisam vjerovao, da
moji
radovi imati izvjesnu vrijednost. Netko ovo možda

e

i

nee

potpuno shvatiti. Ali zaludu, slijepoa je
jedna toliko teška okolnost
nju se ne može tako
lako mimoii
zaboraviti. Ona je uvijek uz vas sa
svim svojim najtežim posljedicama svaki vaš pokušaj za novim životom u vezi sa preašnjim nainom života mora se zaustaviti u gustome mraku
i

i

i

i

nemoi.

dobe toga mog najranijeg pisanja imam
nekoliko kratkih, ali vrlo karakteristinih, a ne
bojim se rei
lijepih sastavaka.
Svakako je karakteristian moj prvi rad, koji je prvi izašao u
štampi pod imenom
naš Jugoslavena«. Taj je
sastavak bio objelodanjen u našim novinama na
Solunu Krtu, te malo ne svim našim novinama po
obim Amerikama. Pred solunsku ofenzivu lanak je
štampan u »Ratnom Dnevniku«, tako da su za nj
Iz te

i

»Oe

i

i

malo ne svi naši vojnici. Kako
dug ja ga ovdje donašam u cijelosti.
znali

OE
Oe naš,

isti

lanak

nije

i

NAŠ JUGOSLAVENA.

koji si

na nebesih,

sveti se

I

ime Tvoje;

dod kraljevstvo Tvoje; budi volja Tvoja na zemlji
kao na nebu. Kruh naš svagdanji daj nam danas;
i

i

i

n

umnih

i

a utješi
1 70

daj nam smjelosti
jakosti,
ljudi
znaajnih. Udjeli nam silu, jer je sila u Tebi

borbi našoj
i

i

pomogni neosloboenu brau našu;

>

njih

ve

im daj snage
ostavljene Ti ne ostavi,
u njima vjeru u osloboenje, jer je vjera

podrži
u Tebi.
Udijeli život vjeni palima za naše osloboenje. Daj
nam slobodu, jer je sloboda dana jedino od Tebe,
zemlja Jugoi daj da bude sretna zemlja naša
slav’ja! Oprosti nam duge naše, kao što
mi opraštamo dužnikom svojim, ne uvedi nas u napast;
nego izbavi nas od zla bratske svae
na sve
vijeke vijekova. Amin.
i

—

i

i

—

i

Uporedo sa mojim manjim radovima ja sam se
po malo poeo spremati za pojedina predavanja.
Kad sam izuio obinu pisau mašinu
dobio je
i

kui na

svoju uporabu, ja sam mogao raditi mnogo
lakše. Moje prvo predavanje, kako sam bio

brže
sa Sir Arthurom dogovorio, održao sam najprije
pred pitomcima slijepakog zavoda. Na njegovu
preporuku, da to predavanje barem donekle dodija sam za temu
ruje sudbinu slijepaca,
odabrao
studiju o našoj narodnoj pjesmi
ulozi slijepca narodnog pjevaa u našoj narodnoj historiji. Kad sam
sve za predavanje spremio zajedno sa Miss Copeland preveo na engleski, dao sam ga Sir Arthuru,
i

i

i

da proita. Sir Arthur je bio neobino iznenaen
ovim mojim radom, ne samo zato, što je isti ispunio
oekivanja, ve napose stoga,
sve njegove nade
i

što je psihološka studija o ulozi slijepoga

pjevaa

iako vjerno bila prikazana. Odmah smo dogovorili
dan, kad bi se predavanje imalo održati. Za par
dana sam doista održao moje prvo predavanje u
sali našega zavoda. Osim slijepih pitomaca, kojih
je bilo vrlo mnogo, Sir Arthur je pozvao neke svoje

znance novinare, a orisutna je bila
našega doma Hiss Hollman. Teško bi
tano opisati momenat, kad sam prvi puta

prijatelje,

i

i

upraviteljica

mi

bilo

17 i

nakon

stupio na podij pred
slušasvoje predavanje. Bilo mi je, da
vam pravo kažem, neugodno. Izvjesno uzbuenje
kolalo je svim mojim žilama
uvstvima. Najrae
bi htio, da do toga uope nije došlo, ali se
nije
moglo natrag. Sir Arthur je po engleskom obiaju
predsjedao predavanju
sa nekoliko lijepih oinskih rijei
predstavio me slijepcima. Za vrijeme
njegovih rijei meni je
bilo lakše
prirodnije.
Najvea mi je teškoa bila, što sam morao govoriti
jezikom, koji sam tek sedmi mjesec uio koji sam
do mog dolaska u Englesku najmanje znao. Predavanje je zapoelo. Ja sam se sa nekoliko iskrenih
rijei zahvalio Sir Arthuru na njegovom nastojanju
pomoi što mi je ukazuje, a onda sam prešao na
samo predavanje. Radi ograniena prostora ne donosim ovdje pomenuto predavanje, ali mogu slobodno rei, da je sama studija bila dobra, osobito
uzme li se u obzir, da sam pojedine primjere iz narodne
umjetne pjesme morao pokupiti iz mog
oslijepljenja

teljstvo

zapoeo

i

i

ve

i

ve

i

i

i

i

pamenja,

za to u Londonu nismo na žalost
imali nikakvih knjiga. Isto predavanje sam
održavao kasnije u više navrata
po raznim gradovima engleskoj javnosti, a preko našeg pressbureaua ono je bilo razaslano svim našim novinama
u njima objelodanjeno. (Po svršenom ratu sam
istu temu popunio
s najveim uspjehom predavaa
u svim veim mjestima naše otadžbine).
Kada sam predavanje završio, bura pljeska
oduševljenih slijepih drugova
drugarica pozdravila je mene, svog plaidruga, svog brata po nemiloj sudbini. Sir Arthur
svi ostali bili su vrlo zadovoljni
veselo mi estitali. Drugoga dana su
neke novine donijele noticu o predavanju. Sir
ier

i

i

i

i

i

i

i72

Arthur

me

je

zamolio, da ga za nekoliko dana po-

sjetim.

u našim novi-

Kako sam moje radove donosio

nama u Evropi obim Amerikama, postao sam
pomonim lanom našega pressbureaua u Londonu,
kome je šefom bio simpatini rez. pešad. kapetan
joca Tanovi, urednik beogradske »Politike«. Istodobno sam poeo lancima pomagati »Jugoslav.
Komitet«, koji ih je slao veinom u Ameriku. Sve
i

tako po malo,

ja

bio stvorio djelokrug moga
života. U društvu sa lanovima

sam

si

rada moga novog
našeg »Crvenog Krsta« poeo sam održavati predavanja u njegovu korist. Kako je pak mjeseca
u
juna uporedo sa kongresom potlaenih naroda
jadranskog
Rimu poeo veliki interes za riješenje
problema, ja sam se posvetio tome pitanju poeo
zajedno s našim ostalim ljudima suzbijati talijansku
francuskih
propagandu. Predavanja u »Društvu
konferenciera« dopadala su mi se osobito s toga,
šio su u kratšto su bila na najraznovrsnije teme
kom vremenu mogla dati najbolju sliku o onome,
u »Royal Cor
što se je preduzelo prouiti. Teajevi
predaIege« su se približavali kraju. Ja sam slušao
španjolskog jezika. Prva, da
francuskog
i

i

i

vanja iz
se u tom jeziku koliko
i

mogue

usavršim, a
španjolskog
druga da približno upoznam osnove
Collegu sam
jezika kroz to njihovu književnost. Na
me je so
koji
predavaa senor Lopeza,
je to

i

upoznao
kasnibom poveo u »Španjolski Klub«, kamo sam
Održavajui predavanja
je zalazio dosta esto.
auto se bilo
bio sam ve posjetio neke gradove,
Sve što je moglo da si pnusti,
ljeto.
približilo
polazilo na 'stocostavljalo je polagano London
i

i

i

i

nu

i

more.
južnu obalu za kupalištna mjesta na

Nas
i73

dom imao svoju stalnu vilu u Frinton on Sea,
udaljenom od Londona dva sata vlakom. Mnogi su
ve moji drugovi bili pošli tamo na more, a po odluci naše uprave imao sam poi
ja. Prihvatio sam
dragovoljno tu odluku; skupio moje stvari
pošao
za njima. Odmor na moru
kupanje bili mi poslije
zimske boljetice vrlo potrebni ja sam se radovao
kako
se doskora sasvim oporaviti.
je

i

i

i

i

u

XXV.

moru je obljubljeno morsko kupalina istonoj obali Engleske. Sama vila, u kojoj
smo mi boravili, bila je vrlo udobno namještena
oko sebe imala lijepo ureen vrt. Morska obala, po
kojoj su na malom obronku nanizane mnogobrojne
drvene kuice, imajui svaka ime svoje vile, davala je kroz itav dan vrlo zanimivu sliku punu života, igre, mladosti
veselja. Ja sam se sa mojim
drugovima kupao obino po podne, jer je more
tada toplije, sunce grije jae, a osim toga uslijed
osjeke plaža vrlo prostrana
široka. Zanimivo je
Frinton na

šte

i

i

i

uope

u Engleskoj posmatrati razliku izmedju plime
osjeke. Dok kod nas razlika iznosi u visini najviše
jedan metar, a u dužini na pijesku nekoliko koraaja, dotle u Engleskoj ta razlika iznosi katkada do
pet metara u visini, a na plaži u mnogo sluajeva
i

po nekoliko

stotina metara.
ako si je onda predrazigranu mladež djecu u veseloj igri, tranju, bacanju kamena, tjerajui sve u šali najraznovrsniji sport.
odrasliji Englezi van svoga zanimanja, boravei na ijetnome odmoru vole igru
sport.
Nije ništa zaudna, ako ih vidite kako se igraju
tre u društvu svoje djece ostale mladeži. Samo
more nema nikada one potpune mirnoe
glatku
I

staviti

i

I

i

i

i

i

174

površinu kao naše za ljetnih dana. Stalni vjetri s
mora poigrava neprestano mladim raslinjem razdragano more baca se neprestano svojim valovima na plažu. Vrijeme na plaži je prougodno. Bilo je tu nekoliko
dosta brzo
lazilo
poznatih obitelji iz Londona, a osim toga uinjena
su nova poznanstva, iako da je društva bilo uvijek
dosta. Iz jutra sam po svršenom zajutarku izlazio u
šeinju u park, a poslije se vraao kui. Tu bi za
stolom u sjenici našega vrta po malo radio na novim sastavcima ili pak itao engleske knjige. Boravak u Frintonu djelovao je na mene vrlo dobro.
i

i

i

Bio

sam

se sasvim oporavio

osjeao

i

potpuno
zraku

zdrav. Morske kupelji, šetnje po prijatnom

simpatine ljetne veeri,
punom morska zadaha
provedene u vrtu naše vile, prijale su mi koristile
mnogo. Cesivo sam ustavši rano iz jutra volio sjerazmišljati o svem. Dabome, da su se
diti sam li vrtu
sve te misli opet odnosile samo na mene na one,
rodbikoji su stvarali moju užu okolinu, prijatelje
moonda
zamisli,
nu. Uope kada se ovjek pravo
že s mnogo prava rei, da ljudi, koji su najbliži njegovom srcu vezani s njegovom dušom, predstavbez ljubavi,
ljaju njegov život, jer što znai život
bez svoje okoline. Naravno, da su se
prijatelja
moje misli najviše zaokupljale sudbinom meni ljubda su istodobno bile kod majke ljuljenih osoba
prijatelja, na domu u Bakru, u Rube, kod brae
sve te
siji kod mojih milih drugih roditelja. Uz alud,
da mi kažu
misli nisu mogle da stvore nešto nova
ispunjala
dušu
je
Moju
nešto pozitivna o njima.
ja sam mogao da
strepnja nad njihovim životom
se tješim samo prošlim uspomenama. Uspomene su
mi sada bile najljepše, svakoga dana svježije svai

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

:
i

i

i

175

ka

silnica na koju ranije nisam nikad ni pomišljao,
javljala se u
pamenju otkrivala mi toliko
ljepote. Jest ljepote, to je prava rije,
jer na što

mom

i

nam sva

ostala ljepota jednoga ovjeka bez ljubavi,
iskrenosti, duševnosti
dobra srca? Najviše sam
se bojao za Palju. Znao sam, da prilike u Rusiji postaju sve teže, da ništa više ne štiti poštene ljude.
LI jednom metežu ljudi, u divljaivu i anarhiji jasno
i

da je najteže mladim ženama djevojkama bez
iiie zaštite, bez iije pomoi. Bojao sam se stoga,
jer sam poznavao Paljinu narav
bio uvjeren, da bi
je,

i

i

i

se ona prije dala ubiti, nego ii dozvoliti, da se netko
poigra njenom sudbinom ili dirne u njene roditelje
brau. Ali na sve te crne pomisli nadolazilo bi neko
osjeanje utjehe
nada, koja ovjeka posljednja
ostavlja u životu
koja nas uvijek s uspjehom vara,
govorila mi je o dobrom svršetku svega. Za moje
na domu morila me je ne manja briga, ali ipak oni
su bili u drugom položaju. Velika je razlika od rata
graanskog rata
anarhije. Znao sam, da
majci praviti vlasti neprilika zbog mog rada na korist jugoslavenske ideje, ali sam bio uvjeren, da je
za to ipak nemogu ni suditi ni vješati, kako su se

i

i

i

i

io u Austriji još u

sam

e

i

e

poetku

rata grozili.

Za brau

znao, da
nastojati pomoi majku
sestre
da
ipak nekako progurati ratne nedae u nadi
skorih boljih dana
oekivanju mog povratka. Ja
sam od drugova što su poslije mene došli u Rusiju saznao, da moji znadu za mene, da sam živ u
Rusiji. Osim tpga ja sam im se pod dogovorenim
i

e

i

i

imenom

javljao iz Švedske
što je živio

posredovanjem jednog
u Stockholmu. Pored
toga naziranja na svršetak rata bila su ve sada

mog

prijatelja,

dosta jasna, može se rei opredjeljena. Više

176

nije

e

saveznici pobijediti. Dolaskom
sumnje da
Amerikanaca zapadni front je postajao sveakiivniji
sve se je spremalo na ofenzivu. Bilo je samo
rat svršiti za par mjeseci ili
se,
u pitanju da li
ne budu li Nijemci htjeli smjesta popustiti, produljiti do proljea. Inae su saveznici ve imali najPalestini.
ljepše uspjehe u Mesopotamiji
mom
novome životu ipak
Sva mi je srea u
da uvijek na
ta, da nisam nikada klonuo duhom
dogoaje gledam izvjesnim optimizmom.
stvari
Ovo osjeanje javlja se u mene pored dobre volje
ja se ne mogu potužiti, da sam neki mrzovoljac
ili
da sam poput nekih ljudi, koji odmah padaju u
apatiju prema svemu, pa kadkada nee ni da govore. U mene je naprotiv druga narav. Ja najoz-

bilo

i

e

e

i

i

i

i

biljnije

mogu

razvitak

osjetiti

nekoga dogaaja

i

predviditi njegove posljedice, ali uza sve to ja za
da umrem, ni da se dijelim sa životom. Ne,
to
svoju
za mene život uvijek ima svoju vrijednost
blagodariti
svrhu. Pored svega toga ja moram
mojoj naravi, što me je obdarila dušom, koja poosjetljivosti voli nasmijana
red svoje nježnosti
srca što još uvijek imam dobra naravna humora.

neu

i

i

i

i

Te sve okolnosti bile su razlogom, da je kod mene
nakon svih tih razmatranja konani rezultat bio
ipak taj, da sam se sa zadovoljstvom sjeao mlasree provedene u krugu mojih
dih dana, radosti
i

mojih ljubljenih; onih, koje nikada neu moi zaboraviti. Upravo stoga moje je osjeanje u
Frintonu bilo dobro. Bilo je asova kada sam se
sa najveosjeao malo ne potpuno zadovoljan
pouzdanjem gledao u budunost. Iz vremena
mog boravka u Frintonu imam nekoliko radova,
koji najljepše karakterišu moje ladanje osjeanje
milih,

i

im

i

i 77

moja sjeanja na dom
svoje mile. Da bi barem
dao sliku o tom osjeanju, ja
ovdie
donijeti dva primjera. Inae sam se u mom radu
ve bio potpuno usamostalio, pa sam u to doba bio
ve zapoeo pisati piesme. Kao prvi primjer donosim pjesmu u prozi
stihovima pod
imenom
i

u

približno

i

i

»Utješiteljica

nada«:

Tiho
bez šuma, kao što za rana jutra ulazi
blago proljetno sunce
navješta svezani dan, ona
ušla
u
moju sobu. Svjetlom je ari napunila proje
stor
unijela radost mojoj duši, a mir mome srcu;
ja opet gledah na svoje sanljive
oi zaboravih
i

i

i

i

....

tugu

Lik

joj je

bio prekrasne žene,

bie vesele udi,
sjahu plavetne oi,
jorgovan krasio joj grudi.

Predivno

Radošu
Ran

»Došla sam na

da

as

da

te posjetim,

da prognam

Rekavši to glasom anela s
neba, Ona tiho prie k meni
poljubi me lagano
sred ela, kao kad majka na san sprema edo
tugu,

te utješim.«

i

.

.

.

»Sad moram poi, kratko je doba, a mnogi još
danas u oaju ekaju na me.« Time me Ona sjeti
dalekog rodnog kraja ljudi, koji su tako blizu mome srcu, na tešku sudbinu što nas razdvoji neizvjesnost što nas mori; pa odmah molitvu boginji
i

i

svojoj rekoh:

Predobra majko, boginjo Nado,
Vodiljo moja, sjeanje milo,
Ti znaš kako majku imam rado,
kako starica ljubi mene.
1

178

Vjeite

noi

jedino svjetlo,

Utjeho moja, blagoslov neba,
znaš kako neizvjesnost mori
kolika od nje srcu tuga.
1

Ti

Boginjo Nado, ufanje moje,
Ti što mi na as otvaraš oi;
Smiluj mi se, dobrostiva budi,
Poi k majci uiri joj suze.
i

Ona je tiho saslušala mene
obeanja rekla: »Spokojan budi,
ona me eka.« ode.

i

ja

glasom punim
idem k majci,

I

Nit su se uli nježni koraci, niti je tkogod otvopa opet bila je Ona boginja moja tjeNjoj se molim.
Nada.
šteljica
Ja vjerujem u Nju
rio vrata;

i

i

*

Sve sam ovo radio obino iz jutra. Dok bi ja
prošlost, sjedio na kluuronio u mislima na moje
i

na stolu namjestio mašinu
pribor za pisanje. Ja bi se pod utjecajem tih misli
uspomena onda predao poslu. Nije dakle ništa
i
udnovato što svi ti radovi govore o uspomenama
na one, koji su mi bili jesu najmiliji.
Kao drugi primjer iznosim pjesmu »Spomen«.
Sama ova pjesma spada u zbirku pjesama, što sam
(Do
ih sabrao pod imenom »Proljetna sjeanja«.
danas ja još nisam uspio sabrati dovoljno vremena
da zbirku potpuno uredim dotjeram, pa je prema
tome još nisam ni izdao u štampi. Nadam se ali, da
to doskora biti.) Sama zbirka donosi najviše
pi u sjenici,

Stevo

bi

i

i

i

e

i

slike

iz.

mlade proljetne

ljubavi

i

sree. Evo pome-

nute pjesme, koja je doduše samo odlomak jedne
cjeline, koju radi prostora ne mogu ovdje iznijeti.

179

SPOMEN.
Davno

ve

nesla svjetlo dana
tihom prosu po bašti;
Divo moja, lunom obasjana.

1

no

je

Slobode dajmo srcu

i

mašti.

po proljetne trave sagu
u dno gustome lugu.
Zvjezdanim nebom mla mjesec plovi;
On znade nas, — mi mu nismo novi.
Življe

Poimo

Lahor ko pred san lelija cv’jee.
klizne kadikad zvijezda,
Ovdje nas ništa smetati ne e,
Tu smo ve sred našega gnijezda.

Nebom

XXVI.
Posljednjih dana mjeseca augusta sam se ponekovratio u London obogaen sa više radova
liko obraenih predavanja.
Život svjetske prijeutisak.
stolnice inio je na ovjeka sasvim drugi
Neopisiva živahnost kolala je svim poslom ulicama, a ljudi su u najboljem raspoloženju hitali za
radoznalo, uvjereni da
svojim poslom željno
doskora uti radosne vijesti. Po svemu se je moposljednjoj
glo zapaziti da je rat prilazio svojoj
epohi. Na saveznikoj je strani
sve bilo spremno za generalni napad. Na svim bojištima, osim
talijanskog oekivalo se je skore pokrete naprijed.
Djelatnost flote pojaane
mnogobrojnim amerikanskim jedinicama bila je potpuno dorasla svojoj
municije iz
teškoj zadai, a prevoz vojske, hrane
Amerike
parom.
kolonija obavljao se punom
i

e

i

ve

i

i

180
I

Svaki je pojedini ovjek bio više razgovorljiv, a*
amerikanski vojnici prolamnogobrojni engleski
zili su ulicama nasmijana lica, srdano pozdravskori
ljani od prolaznika. Sve je vjerovalo u dobar
napadali London iz
svršetak. Nijemci ve nisu
i

i

zraka; posljednja njihova ekspedicija bila je svršila vrlo žalosno. Od sedam velikih aviona vratilo
od onda više nikako
se u svoje baze samo dva,
pobjede sudjekonane
oko
radu
Na
nisu dolazili.
žensko, mlado
lovala je sva Engleska: muško
staro, a velika množina od tih pripadala je raznim
jakim dobrovoljnim organizacijama. Na bojištima
je stanje saveznika bilo odlino. Najveom brzinom gomilalo se na raznim takama bojišta nena položaje postavpregledne koliine municije
ljalo nove baterije. Nadmo saveznika u ariileriji
oita. Osim toga je vaznjenoj municiji bila je
dušna snaga saveznika bila pojaana izvrsnim amerikanskim aparatima sa ne manje smjelim pilotima.
bile
Na nekim mjestima fronta zapoete su
zabilježeni neki uspjesi. Uza to su
manje akcije
i

i

i

i

i

ve

ve

i

neprestano dolazile nove
Amerike. Pored vojske na

ete

kolonija
fronti saveznici su u to
iz

svih

i

mnogobrojnim rezervama, koje
po Ensu bile porazmještene po jugu Francuske
gleskoj. Prikazujui to ope spremanje na napad
razvitak dogoaja vrijedno je progovoriti malo
o našem radu u tim važnim ao našim ljudima

doba raspolagali

i

i

i

i

i

sovima.

Nakon

više mjeseci što ih je Dr.

Trumbi

pro-

veo u Italiji od kongresa jDotlaenih naroda pa do
do konanih diferenposjete talijanske fronte
cija sa Talijanima, povratio se u London odakle je
prema potrebi polazio za Pariz. Moram napomei

181

uešem

nufi, da se je aktivnim
Amerike u sklopu
saveznika, centar
politiko-diplomatskog života
stvorio u Parizu
da se je tamo raspravljalo radilo na mnogim problemima, koji su doskora imali
da postanu gotovi i da se na njih primjene forme,
koje vodstvu saveznika odgovaraju. ehoslovaka
su braa odmah uvidila ovaj važan momenat, pa
su za središte svoga rada odabrali Pariš, gdje su
kasnije uz potporu Francuske
Amerike postavili
svoju prvu narodnu vladu
pod predsjedanjem
Dra Masaryka. Kod nas su prilike bile vrlo raznolike. Teško je bilo uhvatiti pravu sadržinu svega
našeg politikog stanja
života naših ljudi, ali u
glavnom, stvari nisu stajale najpovoljnije, a ljudi,
kojima je u tim historijskim danima bila povjerena
sudbina našega naroda, nisu bili složni. Njihovi pogledi
mišljenja razilazila se u beskonanost, a
line ambicije su esto prevladavale neobuzdanom
i

i

i

i

i

i

strasti

ko

nije

i

udo,

što

nam

je

onda onako

išlo.

Teš-

mi bilo ovdje govoriti o svim onim ljudima,
koji su predstavljali naš narod
kojima je bila povjerena naša sudbina. Izjaviti
naime bez bojazni, da je izmedju dobrih, mnogi od oficijelnih
predstavnika vlade sa Krfa, kao
onih iz »jugoslavenskog Odbora« bio nedorasao za pojimanje
znaaj historijskih dogodjaja, a osim toga da je
tu bilo
politikih parvenua. Zanimivo je, da se za
potonje u našem narodnom životu do rata nije nibi

i

u
i

i

i

kada ulo

da su sada na raun svoje spekulasigurno raunali, ^ako
po oslobodjenju svi
biti najmanje doživotni ministri. O ovakovima stoga ovdje neu ni govoriti. Osvrnuti
se samo na
one. koji su našem svijetu donekle poznati
koji
su ipak za naš nacijonalni život imali
izvjesno
cije

i

e

u

i

182

znaenje
g.

i

uticaj.

Pašia neu

O

Trumbia

diferencijama Dr.

govoditi.

Spomenuti

u samo

i

da
da se poto,

su iste svakoga dana postajale oitije
gledi tih naših dvaju državnika nikako nisu poklapali. Njihove razliite koncepcije nisu bile poznate
samo nama; za njih su na žalost znali saveznici,
koji su ih iskorišivali u svoje svrhe, a na našu šteda je
tu. Da je glavnu korist odatle vukla Italija
to upravo majstorski izrabljivala, ne treba ni govoriti. No sa diferencijama sa gosp. Pašiem nije
sve bilo svršeno. Pored tih, Dr. Trumbi je imao
unutar samog »Jugoslane manje muno stanje
svojim
vlastitim drugovivenskog Odbora«
i

i

i

i

meu

ma. Pored Dr. Franka Potonjaka, koji je morao
izai iz odbora, bilo je drugih, kojima se nije dalo
biti obinim odbornicima. Meu takove spada u
prvome redu Dr. Hinkovi, koji je valjda sigurno drpredsjednik »Jugoslav. Odbora« biti kažao, da
snije ministar predsjednik jugoslavenske države, pa
je u više navrata nastojao da bi srušio Dra Trumbizasjeo na predsjedniko mjesto. Kako mu to
nije uspjelo, Dr. Hinkovi je onda pošao na rad u
Ameriku. On je bio sretan što je tamo imao sloi

e

a

i

bodne ruke, a ovi su u Londonu bili sretni što su
ga se riješili. S ovakvim prilikama zapoeo je razvitak najsudbonosnijih dogoaja. Pogledi na spor
sa Italijom, koji je svakoga dana bio oitiji, bili su
sam Dr. Trumbi
razlini. Mnogi su u poetku pa
nisu sumnjali da bi Italija mogla
vjerovali Italiji,
i

i

i

sve izmjeniti. Karakteristiposlije sve ne priznati
pokazalo ispravnim
poslije
jo
no je ipak, da se
mišljenje Dr. Gregorina, koji je još u poetku bio
protiv svakog sporazuma sa Talijanima, jer je bio
vrsto uvjeren, da im se nesmije vjerovati. Kasnije
i

183

su

drugi došli do uviavnosti, da je on imao pravo. U doba te saradnje sa Italijom doznalo se za
mnoge zanimivosti. Italija je bila prikazala Englezima naše ljude naš pokret nepovjerljivim, pa su
nas engleske vlasti ako pod najveom tajnom, ali
zato ne manje pažljivo nadzirale. »Jugoslavenski
bullelin«, kojeg je o velikom trošku u svrhu infori

i

i

macije engleske javnosti naš odbor izdavao sva-

koga mjeseca na engleskom jeziku, nije imao nikakve sree. Blagodarei Italiji sva se je zaliha
što bi bila slana poštom spaljivala kod cenzure
sve do polovice 1917. godine. Ovo je samo jedan
primjer, a takovih bi mogao nabrojiti mnogo. Po
povratku iz Italije Dr. Trumbi je nastojao da spremi što više materijala, koji
biti neminovno potreban kod mirovnih pregovora. Izmeu ostalog

e

posveena je velika briga sakupljanju podataka
o svim brodovima trgovake mornarice bivše
Austro-Ugarske monarhije, a iji su vlasnici bili
ljudi naše narodnosti. Znalo se vrlo dobro, da
Italija nastojati da dobije sve ove brodove, pa se
upravo s toga moralo biti pripravnim na sve eventualnosti. Pod ovakovim prilikama mi smo zajedno
s ostalim narodima polazili u susret skorome svršetku rata. Tješila nas je postojanost Wilsona
njegove javne izjave; u ostale saveznike imali smo
manje pouzdanja. U njih je manje više prevladavalo mišljenje, da je Austrija u ovom svjetskom
metežu imala sekundarnu ulogu
da je treba pošfediti. Do toga bi možda
bilo došlo, da se stara
monarhija nije sama po sebi raspala da se narodi
i

e

i

i

i

i

u njoj nijesu nacijonalno opredijelili

i

proveli svoje

revolucije.

Kao prva radosna
184

vijest

za saveznike bio

je

poetak solunske

ofenzive. Dogoaji se na.
brzo, upravo nevjerosolunskom bojištu
jatnom brzinom, osobito uzme li se u obzir minimalne gubitke. Na ulici nas je sve radosno pozdravljalo, a u vagonima podzemne željeznice
si samo govoriti o novim uspjesima i neprestano
hvaliti našu vojsku, u iju su hrabrost Englezi imah
poštovanje. U tim
upravo neopisivo povjerenje
borbama odlino se je iskazala naša »Jugoslavenska divizija« i kao avanlgarda gonila Bugare sve

uspio

izvodili

uo

i

do samog

primirja.

Potpunim porazom Bugara

i

sasvim
njihovom predajom
pitanje skore predaje Turske bilo je u
ojaalo
vidu za najskorije doba. Predajom Bugarske, Tursvaka
ska je bila odrezana od centralnih vlasti
pomisao na uspjeh bila je iskljuena. Uporedo s
time naše francuske divizije bile su ve na nekadanjim granicama stare monarhije, a Englezi su
stanje se saveznika

i

i

i

ve

nekoliko mjeseci u svojim rukama držali Bagdad Jerusalem. Logika je posljedica bila ta, da
Turska predala. Prema tome je rat na bližem
se
saveznici su imali
istoku bio malo ne završen
osloboen veliki dio svoje vojske, koji su mogli
baciti na zapadno bojište. Raspoloženje saveznika
zapoje bilo odlino, a uporedo s time bila je
ela ofenziva na belgijskom, pa onda na enu naglesko-francuskom frontu. Saveznici su
i

i

i

ve

i

ve

polagano poeli

predovanju oslobaali Belgiju
centar svoga fronta.
pokretati unapred
i

i

XXVII.

Dogoaji

su se razvijali

grozniavom brzinom,

s puno zanimanja nestrljudima je sve oživilo
Prodavai novina trali
novine.
pljivo se ekalo na

U

i

185

su po svim trgovima
ikada glavne novosti

ulicama izvikujui jae no
naslove. Nikada se valjda
nije prodalo toliko novina
potrošilo toliko papira,
kao u ono nekoliko dana pred svršetak strašnoga
ra ta
Oktobar je bio ve ušao u svoju drugu polovicu
jesenje vrijeme sa estom kišom
sve hladnijim danima bilo je nastupilo. Više no ikada prije
sva je pažnja saveznika bila posveena bojištima
u Francuskoj
Belgiji. Tamo su se vodile najžeše
borbe
oekivale skore
važne odluke. Meutim
su saveznici ve bili oslobodili veliki dio Belgije,
a na nekim mjestima južnoga fronta ve prešli
njemaku granicu. Svo je nastojanje saveznika
bilo sada u tome, da se Njemaku prisili na mir još
prije nastupa zime. S toga su se vojne operacije
saveznika izvršavale najživljim tempom, bez obzira na žrtve
poteškoe. Znalo se je naime vrlo
dobro, da bi nastup prave zime onemoguio daljnje razvijanje veih vojnih operacija
da bi se na
taj nain Njemaka mogla držati još do proljea.
i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

Svakako su

posljednjih dana bili zabilježeni vrlo
znatni uspjesi
po svemu se moglo predmnjijevati
da je konac nesretnoga rata blizu.
i

U radu za našu

nacijonalnu stvar ja sam u
profesora Berryja
gospoe DickinsonBerry pošao za Birmingham. Tamo smo imali održati
dva predavanja u korist našeg »Crvenog
krsta«, a na temu »Srpska stradanja«
»Jugoslavenska država«. Prvoga dana predavali smo u velikoj dvorani novog
birminghamskog univerziteta.

društvu

i

i

Predsiodao je rektor medicinskog fakulteta veliki
prijatelj našega naroda profesor Morrison. Predai

vanje

veim
186

vrlo brojno nosjeeno
saslušano najzanimanjem. Najviše ie publiku zanimao naš

je bilo

i

odnos naprama
se

je u

mnogo

posljednje
pisalo. Kad
prijateljima

emu

jadransko pitanje, o
vrijeme u engleskoj štampi
je predavanje svršilo
mi sa

Italiji

i

i

našega naroda izašli na ulicu,
prodavai su novina izvikivali posebna izdanja.
»Austrija je kapitulirala!« Odmah uzesmo novine
pri svijetlu jednoga izloga stali požudno itali orzojavne izvještaje. Ve nekoliko dana ranije izvještavale su novine o veim
manjim pobunama pojedinih vojnih garnizona stare monarhije. Najžeši
su karakter imale bune u eSkoj, koje su bile ponekojim

i

i

skore revolucije. O dogoajima iz naših krase pisalo o pobuni 79. pješake pukovnije, grofa Jelaia na Rijeci. Prema tome za
Austriju se ve sigurno moglo ustvrditi da je momenat njene propasti blizu
da se samo radi još
0 nekoliko dana do njenog potpunog rasula. Ali
vijesti o manjim pobupored ovoga bilo je
nama u Njemakoj, koje su simptomatino pokazivale da se prilike mijenjaju
da vlast gubi svoju
mo. Brzojavni izvještaji veernjih novina javljali
abdikaciju
Karla
su korak Austrije za primirje,

etak
jeva

mnogo

i

ve

i

i

Habsburškog, te provedbu revolucije u malo ne
svim krajevima stare monarhije proglašenje novih
slobodnih država.
i

u

Odrei
se ve unapred svakoga pokušaja,
da na široko prikažem ono, što sam ja zajedno sa
mojim drugom Borellijem u taj as osjeao mislio.
Svakako meu one psihološke momente, koji su u
i

baš radi toga spadaju
životu ovjeka vrlo važni
neopisive životne asove, treba svrstati
u rijetke
ovaj. Zamislite si moj mladi život, kada sam još u
i

i

1

meu

školskim klupama kao mladi gimnazijalac
svojim drugovima širio nacijonalnu ideju. Predo'

187

asove teške borbe bolnih iskušeu ratu za našu narodnu stvar prošao
i
osjetio. Shvatite, da sam u borbi za slobodu
prava našega naroda teško ranjen na svom mladom tijelu osjetio tople mlazoye vlastite krvi da
sam u tom asu bio potpuno spreman umrijeti. Da
sam u toj borbi izgubio svoj oinji vid za navjek
da sam na taj nain bio lišen vidnog života, žiile

si

sve one

nja, što

sam

i

ih

i

i

i

votne sree svega mojega, jer za mene lino nakon toga nije više bilo nikakve budunosti. Kada
si sve ovo predoite
kada vam još spomenem, da
i

i

sam

živio u stalnoj neizvjesnosti o mojoj majci i
rodbini, te da nisam mogao znati, da li
se ikada
vratiti u svoj radni kraj; onda
vam biti sve
jasno. Koliko je radosno
živo zaigralo moje srce

e

moi

u

i

i

kolikom se

uo

sreom

punila moja duša,

as, da

je

kada sam

naš narod konano, nakon
tolikih muka
žrtava došao do svoje kroz stoljea
žuene slobode. Pomisao, da se je konano ostvario san, što je kroz stoljea zagrijavao srca naših
pradjedova veliinom napunjao naše duše, inila
me je sretnijim nego li ikada u mome životu. O koliko sam puta u vrijeme najveih patnja
tako estoj pogibelji života, pa onda nakon moje nesree
rekao u sebi: »Samo da mi je do konca ostati živim
viditi što
se
kako
se sve svršiti, pa
onda mogu slobodno umrjeti!« vjerujte, u taj as
kad sam saznao, da je konano svršen rat
da
moja žrtva kao sitna u moru neprispodobivih žrtava našeg naroda nije bila uzaludna; ja sam bio
gotov umrijeti, lest, da umrem od prenagle nevjerojatne sree.
zaista meni je srce
kucalo silno
ubrzano, bio sam uzrujan od uzbuenja
sree.
Nikako se nisam mogao te veeri smiriti. Na moje
i

doživio

i

i

i

e

i

i

e
I

i

i

I

i

188

oi

navaljivale suze radosnice, a ja sam neprestano mislio na sretne i nezaboravne asove, što
provodili naši u domovini. Sjetio
su ih u taj
tamnice
u Ogulinu, u kojoj sam i ja kratko
sam se
vrijeme bio zatvoren onda sam se sjetio onog velikog mnoštva naših estitih ljudi, koji su u takvim
i
još mnogo gorim zatvorima proveli godine. Vidio
sam ih kako su doživili sretan as, kako se otva-

:su

as

i

tamnice

raju vrata

i

kako im narod

navještava
na majke,

slobode. Pomislio sam
sretno pasti u zagrljaj svojih sinova, što
koje
vidio sam sreu male
se vratiti sa raznih bojišta
ojaene djece, kako se raduju povratku svoga
oca hranitelja. Dakako, sjetio sam se onih, koji
radosti plakati gorkim plaem,
u tom veselju
ekajui uzaludno povratak svojih n.iiih, koji su
pri tim pomislima ja sam plakao u duši.
poginuli
To su doista oni rijetki asovi, kada se ovjek u
u veselju
plae, kada se veseli
raduje
isti
maloas
ga
je
do
pogleda na svu prošlu tugu, što
koju nije mogao preboljeti. Popritiskala, muila
prvi susret s majkom,
povratak
mislio sam na moj

sunce sree

e

i

e

i

i

i

i

e

i

i

as

i

i

i

i

nisam mogao izdržati.
Proplakao sam od radosti uenja, od sree, koja
nas je zadesila pomišljao, kako bi bilo lijepo, kad
svojima. Zajedno s
bi skoro uo štogod o Palji

braom

i

roacima

v iše

i

i

i

i

Dorellijem bio sam gost profesora Morrisona. Radosno smo se oprostili sa našim novim birming-

u
Po ulicama
pošli kui.
pripozdravljao,
oduševljeno
svijet

hamskim znancima

i

i

tramvaju nas je
rukovao se u znak estitanja. Enlazio k nama
glezi su se mnogo radovali novoi vijesti. Oni nisu
Maare, ali su vrlo dobro
suviše mrzili Austriju
znali, da se Njemaka sada nee moi više odri

i

žati.

Taj

je

razlog bio dovoljan, da do nevjerojat-

181

nosti razigra njihova

inae

vrlo hladna

uvstva. Te

veeri govorilo se živo raspravljalo u vagonimakao nikad, a upravo kao kod nas na tržnici.
Kod kue smo dugo raspravljali sa profesorom Morrisonom njegovom gospoom, koja nas je
pogostila obilnom veeram, kao da je znala, da
se te veeri nešto važna dogoditi, što bi se m<*>ralo malo sveanije proslaviti. Prije veere smo
pisali dopisnice. Borelli ih je kupio, da se javimo
našim znancima. Profesor predloži da pokušamo
i

i

e

kui

smo vrlo rado prihvatili. Ja
u Bakar, Borelli u Zadar. Adresu sam
napisao: Bakar, Jugoslavija. (Kako sam se kasnije
raspitao, moji su tu dopisnicu primili
ako dosta
kasno). Kad smo poslije veere pošli na spavanje,
razgovarali smo ja Borelli još dugo usnuli kasno
pisati

svojima, što

sam pisao

i

i

u

i

no.
Drugoga dana vijesti su bile ve opširnije
glavne dogoaje. Govorilo se ve
o re-

i

javljale

i

voluciji u ratnoj floti
Austrije
o proglasima slobodnih država. Vijesti iz Njemake su javljale prve
bune nemire u Hamburgu Kielu. Po podne smo
održali naše drugo predavanje pred punom kuom
u jednom velikom kinematografu. Predavanje je
bilo popraeno skioptikim slikama iz naših krai

i

i

jeva. Još iste veeri
jatelja
krenuli za

smo

se oprostili od naših priLondon. Birmingham je inae
vrlo simpatian grad
do položaju po ljudima.
Ali razumije se dogoaj, koji nas je u njem zatekao
vezuje nas s njime vjeno u našim uspomenama.
i

i

i

XXVIII.

Kako se

ve

predvialo, Njemaka se
nije mogla dugo boriti. Postepeno, ali ne manje sigurno napredovanje saveznika najviše je uznemi-

190

ranije

jilo

njemake duhove. Mora

se naglasiti, da su se

Nijemci na svojim starim položajima prije napuupravo grozniavo borili. Može se slobodno
rei, da velika veina položaja nije nikako napusvoju sigurnu smrt. Sva
stila, jer je tamo našla
mogua samo u Prusa
koja
discipline,
je
strogost
itav niz nevjerojatnih injenica, nijesu mogli pronjimijeniti stanje. Ovdje su Nijemci primjenjivali
austrijskom
vojrabili
nad
hov stari obiaj, koji su
skom. Pojedini odredi sa mitraljezama stajali bi
pozadi prve linije kad bi borci iz položaja pokuštanja,

i

i

i

šali odstupiti, otvorili bi

na

ubitanu

njih

mitraljezi,

stavljeni

naena

je

vatru.

U

poposluga zakovana

mnogim betonskim zemunicama,

gdje su

bili

u položaj. Na taj nain morali su vojnici podržavati
vatru do posljednjeg asa, jer im je odstup bio nemogu. Uza sve ovakove razne druge manevre
bila pokolebana. Pokanjemaka je vojska
njemaka vojska dobra
da
je
puta,
ovaj
zalo se
za nastup, ali da se u odstupanju nezna snai
održati. Borbe su bile strašne, možda strašnije no
mrtvih bilo je toliko, da se niikada. Ranjenika
i

ve

i

i

i

kako

nije

moglo

stvoriti

barem

približan

raun.

je zadavala artilerija. Front se je
sada pomicao unapred na svim položajima. Napredovanje se je vršilo uz neprestanu potporu artileAmeririje. Napose nisu municije štedili Englezi
napadala
kanci. Istodobno je aviatika saveznika
smetala prebacivanje vojpozadinu neprijatelja
municije. Garnizoni iz pozadine nisu se više
ske
na fronti je dolazilo do pojedidali na frontu, a
nanih buna u pojedinim jedinicama njemake vojske. Austrijska artilerija, im je saznala za rasulo
predala se. Isto
Austrije, nije se htjela više boriti

Najviše gubitaka

i

i

i

i

i

i9t

tako predavala
velika množina njemakih
vojnika, što se prije dešavalo tek pod sluaj nužde.
se

je

i

Njemaka vrhovna komanda nije više znala
da ini. bili su riješili pokušati jeanu akciju sa
ratnom flotom stvorili su plan, koji je ve za koji
dan trebalo izvršiti. Štab marine je na to pristao
uvjeren, da
to moi, ali se onda desilo nešto*
šio se do tada kod Nijemaca nije moglo dogoditi.
Kada je naime momad brodovlja saznala za namjeru svoje glavne komande, pobunila se
otkazala svaku privolu na sline vratolomije. Svi su
znali, da nisu u stanju, da se bez velikih gubitaka
upuste u borbu sa saveznikom flotom, koja je baš
sada bila najjaa. Posljedica ovoga bile su pobune
mornara
lukih radnika u Hamburgu
Kielu, te
što

i

e

i

i

i

svim fortovima, što su

ulazak u ratnu luku.
Onda se desilo ono, što vam Nijemac još pred kakovih par mjeseci ne bi bio nikako vjerovao. Na
ratnim brodovima
po gradu zalepršali su crveni
barjaci. Ugušiti bunu
pokušati ponovno uzdignuti
duh vojnika bilo je nemogue. Revolucija flote urodila je u njemakoj kopnenoj vojsci nevjerojatno
zlim posljedicama. Prije no što bi se bilo moglo
pomisliti raširila se ta vijest po svim velikim grabranili

i

i

i

dovima Njemake
cijjelo je puanstvo pokrila
neka tajanstvena šutnja
potištenost.
Svi su sa
zebnjom oekivali što
biti. Na fronti se je vojska
i

ve

e

slabo opirala

i

saveznikom napredovanju. Na-

na svaku vojsku postavlja odstupanje,
su potpuno iscrpli njemake vojnike. Dovoz hrane
pori, što ih

municije nisu imali ni izdaleka tobio je slab, a
da bi mogli izdržati artilerijski duel. Ranjenike
se ostavljalo na položajima, sanitetskih je vlakova
i

liko,

192

bilo malo
sve je to ubijalo volju nekada borbenog
Prusa
bavarca.
Kod saveznika se radilo najveom napetošu.
Nastojalo se, da se Njemaku prisili, da ve za koji
dan kapitulira.
je bila osloboena malo ne itava belgija
saveznici su ve na mnogo mjesta
bili na njemakoj teritoriji. Lloyd George je radio sa
svojim kolegama dan no. Sve je ve bilo spremno za pregovore. Proulo se onda, da Njemaka
želi pregovarati, a saveznici su joj dali uvjete za
primirje, koje je njemaka vrhovna komanda morala prihvatiti u roku od etrdeset
osam sati. bio
i

i

Ve

i

i

i

momenat u historiji cijeloga
rata. Sve je oekivalo najveim nestrpljenjem njemaki odgovor. Za to vrijeme su savezniki koje to najnestrpljiviji

mandanti imali nareenje, da napadaju bez obzira
na gubitke da bez prestanka dejstvuju cjelokupnom
artilerijom. Htjelo se naime iskoristiti vrijeme
djelovati na duh njemake vojske
njenih komandanata. U tom napetom ekanju nije Lloyd Gerge sa
svojim kolegama odlazio kui iz vladine palae, u
parlamenat je neprestano zasjedao. Glavno komandovanje saveznike flote bilo se ve potpuno
spremilo, da poe u susret njemakoj floti, koja se
prema uslovirna primirja morala predati.
i

i

i

Dogoaji
brzinom. Sve

su

se onda razvijali nevjerojatnom

je bilo prepuno novosti; o ranijim novostima saznavale su se pojedinosti ovjek prosto
nije bio u stanju, da sve slijedi. Uza sve nastojanje
nije se moglo sve proitati, sve saznati
uti, što je
svakoga zanimalo. Sve je bilo zanimivo, sve jednako važno nije se smjelo propustiti ništa, bili su
to dani, kada se nemirno radilo, kad se u asovima
odmora nije mirovalo, nou kasno lijegalo
još
i

i

i

i

193

mislilo na novosti, šio ih je sobom imao
donijeli slijedei dan. Ja sam itao sa svim mojim

pred san

mojim engleskim drugoitateljicama, sa Zivkom
se je
vima. Sada se više nije radilo o danima,
se
imalo
sati
dvanaest
Sutra
u
raunalo na satove.
uti, je li primirje zakljueno ili ne. Iano u podne
postavljene
imala su, ako Nijemci prihvate sve
puške
zamuknuii
uslove, prestati neprijateljstva
topovi. Sve je bilo u nekoj nervozi, sve je ekalo
znala, da je kod
vjerojatno
podne. Vlada je
vrhovne komande, gdje su se pregovori vodili, odluka pala,, ali izjave o tom još nije bilo. Lloyd George
je, kad su ga u veer pitali, rekao: »Još nemogu nidoista društa izjaviti, ekajte sutra na podne.«
je do lušto
ono,
desilo
podne
se
goga dana pred
same hladnokrvne Engleze. Iano
dila razveselilo
pred podne dana je radiotelegrafijom vijest u sve
krajeve, da je primirje sklopljeno da u podne prestaju neprijateljstva. U isti as poeli su po cijelome gradu pucati topovi, zvoniti sva zvona bez
lokoprestanka zviždati sve tvornice, parobrodi
motive. Automobili su živahno jurili gradom trubei
neprestano, a na ulici je sve izgubilo svoju priroenu poslovnost pretvorilo se u veselu nemirnu
ljubili,
strku. Ljudi su uzvikivali, rukovali se, grlili
koSaznanje
nosili.
podizali
a vojnike oficire su.
nane pobjede punilo je radošu duše svih Engledobra srca davali najvidniji
za oni su otvorena
veselja. Najveu
izražaj svoje neopisive radosti
su radost pokazivali vojnici, jer su sada znali, da
da više nee na bojište. Toga dana
su ostali živi
valjda nije nitko radio: ako je morao raditi, onda
je mislio na sve prije, nego li na rad. Mi smo odmah
poslije objeda izašli sa nekoliko automobila »Cri

ve

i

i

ve

i

I

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i94

venog krsta«

u grad,

da razgledamo narodno ve-

poprimile neopisivu sliku. Ljudi
je bilo više no ikada, a lica su sviju sjala od neopisive sree
veselja. Jedna za drugom prolazile su
razne povorke sa glazbama kliui vojsci, kralju,
saveznicima
t. d. 1 kako se je približavalo vee,
tako je raslo oduševljenje ili da bolje kažem nervoza uzbuenje u ljudi. Toga dana su se ljudi poselje. Ulice su bile

i

i

i

i

našali najudnovatije
najrazliilije
vjerovao što su sve bili kadri uiniti u
i

i

nitko ne bi

tom veselom

Nemogue

upravo ludom raspoloženju.

bi mi bilo
opisati sve dogaaje, što su se zbili, ali
ipak za
karakteristiku iznijeti dva primjera, da bi itaocu
tako dao približnu sliku stanja. U najveem lon-

u

donskom

perivoju zvanom »Hyde Park«, ima pored
ostalog dosta veliko umjetno jezero,
kojeg radi
svoga oblika zovu »Serpentinom«, li gustoj vrevi
tisuu prolaznika najviše su se svojom neobuzdanom radošu iskazivali vojnici. Jedna skupina australskih vojnika je stajala pored pliine samoga
jezerca. Njihov se užitak sastojao u tome, da bi
svaku mladu djevojku opkolili onda je ugurali da
gazi po vodi. Kad bi pak prošao netko od njihovih
australskih drugova, oni
se ne bi time zadovoljili,
noge bacili u vodu.
bi ga uhvatili za ruke
Sve ovo je posmatralo tisue ljudi slatko se smipored veselja poeo djejalo. Na vee, kad je
lovati
alkohol, vojnici su se skupili na trgu Trafaltu plesali igrali se zajedno sa ostalom svjegara
tinom. Odjedamput su nasred trga zapalili kriješ
u pomanjkanju drugog drva bacali u vatru sve
bez razlike do ega su došli. Sjetili su se, da su na
jednom obližnjem trgu izložene njemake zarobljene baterije. Pošli su famo sa istih skinuli kolesa,
i

ve

i

i

i

ve

i

i

i

i

i

i 95

sve drvene predmete bacili ih na vatru.
Kada im je toga ponestalo, a pored velike vatre
bila se razbuktila još jae vatra u njima, provalili
na garište odvukli mnogosu u obližnje kavane
brojne stolove stolice. Nitko to nije u taj as pokušao sprijeiti, nitko se na to nije srdio, ve su svi
uživali u vatri kao djeca. Bio je
radosno gledali
dan najvee pobjede u njihovoj historiji.
Veernje novine su bile ve donijele tekst ugovora o primirju vijesti o veselju na fronti. Narodno
se veselje nije sleglo ni slijedeih dana. Novi dogoaji davali su svaki as nove pobude za prosveanosti. Svakako je najvelianstveniji
slave
dogoaj za Engleze bila predaja njemakog rat-

rude

i

i

i

i

i

i

i

i

nog

brodovlja.
su se

dogoaj po primirju kasnije razviitaocu manje više poznato, pa o tome

Kako
jali,

to je

neu

više

i

govoriti.

XXIX.
žekroz godine dugo išekivani
ovjenije
bilo
ljeni mir. Za njim je žudio svatko
ka, koji se nije radovao prestanku neprijateljstva.
Zamukli su neumorni topovi, otpoinule bojne puške svaki se je ovjek po malo vraao svom pre-

Osvanuo

je

i

i

i

ašnjem

poslu te nastojao,

onako, kako

je to bilo

i

da svoj

život

udesi

prije rata.

se radovao možda više nego iko drugi,
doskora moi dobiti vijesti od kue. Veselio
se
sam se skorome povratku bio pun nade, da
prilike u Rusiji prije srediti. Znao sam dosada
duše da se neu povratiti odmah prvi mjesec, ali
pola godine ne znai ništa za ovjeka, kad zna da
ja

što

u

sam

e

i

i

je to

196

sigurna stvar.

Po

svršetku

samoga

rata naj-

'vea mi

je

moju majku

me

bila, kako bi na najzgodniji nain
moje sestre upoznao sa nesreom,

briga
i

ve

Bio sam im
pisao, ali o
Smišljao sam razne naine, ah nijedan
mi nije izgledao zgodan. U toj zabuni od neKoliko
dana priskoila mi je u pomo Grofica Haverfeld.
Gospoa Aveline Haverfeld bila je jedna od voa
ženskog pokreta rada u Engleskoj. Za rata je uinila mnogo dobra sa svojim bolnicama, pa je tako
u društvu pokojne Dr. Elsie Inglis došla
k nama u
koja

lome

je zadesila.

ništa.

i

i

Rusiju.

Tamo sam je upoznao od onda smo bili
prijatelji. Ona je ve prvih
dana primirja
i

dobri
imala u misiji »Crvenog krsta« putovati na Rijeku,

Zagreb Beograd, da puanstvu dijeli pomo engleskog
amerikanskog »Crvenog krsta«. Prije
svoga odlaska bila je tako dobra došla me posjetiti
pitati, nemam li štogod da javim svojima. Odmah sam se sjetio da bi bilo najbolje, kad bi stvar
moje nesree saopio, odnosno upoznao moju
majku s mojim današnjim stanjem tako, da zamolim groficu za posredovanje. Ona je drage volje
prihvatila moju molbu. Znala je doduše, da je to
vrlo teška zadaa, kakvu nije nikada imala u životu, ali je bila svjesna, da je njena dužnost to uiniti. Savjetovali smo se
uvidili, da
biti mnogo
bolje kad joj to ona usmeno saopi. Žena ženu najbolje poznaje, zna slabost njihovih nježnih osjeaja bolje je, da je sa stvari polaoano upozna.
Pored toga sam napisao pisma: jedno majci
brai, a jedno najstarijoj ses+ri
zajedno s nekoliko mojih fotografija dao grofici, da im nreda. Ona
mi je obeala da
uiniti sve, da ih uvjeri o tome,
kako se ja osjeam dobro da sam potpuno zadovoljan. Naglasio sam joj neka im istakne, da se ne
i

i

i

i

e

i

i

i

i

e

i

197

osjeam

da sam za moju bupa da se zato ne trebaju bojati. Zamolio sam je, neka mi odmah po susretu s mojom majkom
braom piše. Za vrijeme
dok sam pisao pisma, bio sam silno uzbuen. Pomišljao sam na naš prvi susret
onda mi je bilo
strašno teško tužno. Mislio sam o tome, da
da
im nešto pišem o Palji. Neki udan predosjeaj
govorio mi je ne
ja nisam
pisao.
Mislio sam,
da li
mi biti sueno, da je još ikada vidim; pa
emu im onda pisati o neemu, zašto još nisam siguran. Neznam, ali ja sam ve onda u svojoj nuirinji osjeao
neku tjeskobu predviao, da
se
stvar sa Paljom svršiti zlo. Otklanjao sam te grube
nepovoljne misli, ali sudbina je dalje kopkala po
mojoj duši
srcu. Još sam jedamput grofici sve
objasnio, dao joj majinu adresu
zahvalio joj na
velikoj
neprocjenivoj usluzi, što
mi je na taj

malo nesretnim

ni

dunost potpuno

i

opskrbljen,
i

i

i

i

li

i

e

e

i

i

i

i

i

i

nain

me

iskazati.

poljubio

i

sam se oprostio
U mojim mislima mi je

rastanku

ruku.
se u taj
u svojim

joj

da sam
kom da sam
dalo,

i

silno uzrujan

Na

i

e

s njo-

izgle-

as

oprostio s mojojm majrukama imao njenu. Bio sam
umoran.
je grofica otišla, ja sam

im

se vratio u moju sobu

i

potpuno shrvan bacio na

krevet.

Najteža stvar

puno uvjeren, da

je

e

bila

uinjena. Bio sam pot-

grofica znati najbolje

svoj teški zadatak. Zadovoljan,

da sam

i

izvršiti

to uinio,

spremao sam se polagano na moj povratak. Nadao sam se da
to biti u proljee; a dotle, mislio

u

e

sam, znati
ve nešto o Palji. Zadovoljno sam
radio na svojim radovima uvjeren, da
mi Bog
konano dati da se sve svrši dobro. Posla je sada
bilo dosta. Izmeu nas
Italije prilike su se sve više
i

i

198

e

zaoštravale. Irebalo

na svaki nain

je

suzbijali ta-

propagandu, koju se najviše osjealo u
potkupljenoj štampi. Moralo se s toga pisati mnogo
trkarati okolo po svim redakcijama raznih
listova
moljakati za uvrštenje pojedinih lanaka.
Pored toga rada sam nadalje radio za naše novine u Americi
po malo spremao sastavke, koje
sam mislio objelodaniti po povratku u domovinu.
Radio sam
spremao se. Nastojao sam, da uštedim što više novaca, da bi se mogao kui vratiti
opskrbljen barem za prvi poetak. Htio sam naime
da prigodom moga dolaska što više jDomognem
majku brau, da ih iako uvjerim, da mi je dobro
da se ne trebaju apsolutno ništa brinuti za mene.
Glavna mi je misao bila, da ih ve odmah u poetku uvjerim, kako nisam potreban njihove pomoi da sam dovoljno jak spreman za samostalijansku
i

i

i

i

i

i

i

i

i

lan život

i

životnu borbu.

Dani su odmicali u radu
poslu. U neprestanom oekivanju na vijesti od kue primakao se
po malo
Boži. Za to vrijeme sam dalje radio,
dalje se zanimao
spremao za put. Same praznike
proveli smo u klubu na vrlo sveani nain, u pravom veselom raspoloženju. Bio je to prvi Boži
poslije rata. Ne manje veselo doekali smo
novu
godinu 1919. Svi su se pouzdano nadali boljim danima
sretnijem stanju. Ne znam, u tom veselju
radovanju svih mojih drugova
sve moje okoline
ja nisam
opet mogao osjetiti ono svoje nekadanje
i

i

i

i

i

i

i

i

i

naravno
vedro, veselo raspoloženje. Neke teške
slutnje neprestano su mi govorile, da se ne radujem, jer još neznam sve neznam da li
se dobro
svršiti. Zabrinjivalo me,
što nemam od kue nikakvih vijesti, a ne manje što o Palji još nikako nii

i

e

199

sam mogao ništa doznati. Ali pored crnih slutnja
saznati,
ekao dane, kad
ja sam živio u nadi
što je sa Paljom. Ovo ekanje
šio ie sa mojima
i

u

i

i

da me neprestano drži u stalnoj
ipak nadao
zabrinutosti, ali u glavnom ja sam se
pomišljao
na
ni
izdaleka
to, šio me
Nisam
dobro.
me strašne vijesti jedna za
kakve
sve eka
bilo je dovoljno,

e

i

drugom

zadesiti.

XXX.
januara saveznike su ete nastasa okupacijom pojedinih krajeva. Tako su za
Odessu. Nadao sam
neko vrijeme bile zaposjele
doskora moi dobiti vijesti od Palje
se, da
njenih dobrih roditelja. Bio sam riješio ekati izvjesno vrijeme. Ako dotle ne primim ništa, da pišem sam. Meutim nekoliko dana kasnije posjetila
me je May King sva izvan sebe od veselja sresaopila, da im se javio otac. Ujedno je pisao,
da ga doskoro mogu oekivati
da kree na put
u Londonu. Iste veeri pošao sam sa Mayom u Leytonsione do njene sestre i roaka. Svi su se radovali,
Mr.
a ne manje ja. Bio sam više no uvjeren, da
njena pisma. A
King donijeti vijesti o Palji
mogao oekivati; ta njihove su kue
što bi drugo
viali su se
bile nedaleko jedna od druge
svakoga dana. Mene je svega ispunjalo neko neobuzdano veselje, onda je to veselje nadvladala
vrsta nada ja sam zadovoljno pogledao u svoju
u isto vrijeme
skoriju budunost. Mislio sam, da
mislima
sam ve
tim
U
mojih.
od
dobiti vijesti
kako se
osjeao, kako s njima zajedno živim
kroz naša pisma prepliu radost suze. Volio sam
neznam da li bi mogao rei, prema koih silno

Poetkom

vile

i

u

i

i

i

e

i

e

i

i

i

i

u

i

i

i

i

200

me

od njih moja ljubav bila jaa. Ne, ne, sve
volio jednako, svi su oni bili moji mili, jer ako
je ljubav istinska, iskrena, sveta
velika, onda je
to ljubav, koja se je uzdigla da krajnjega vrhunca. I uživao
sam u svojim snovima, kako
ih sve zajedno upoznati, kako
se zavoljeti i kako
poslije toliko nepogoda nad našim domovima ponovno zavladati ljubav i srea.
je

sam

i

u

e

e

May sam na rastanku zamolio, da me o oevim vijestima tano izvještava, te da me o njegovom dolasku odmah obavijestit. Mr. King je bio
ovjek, iji je dolazak za mene znaio sve. Nadao sam se, da
ono, što
mi on javiti, biti ne
samo dobro, ve da
sve u moju dušu unositi

e

radost.

Na

e

e

žalost desilo se je obratno

.

.

.

U vrijeme nekog napetog išekivanja, kada se
dugotrajna neizvjesnost primie svome kraju, a
ovjek ipak o samoj stvari još nezna ne može
znati ništa, proživljavamo najteže asove.
što je
najudnovatije, uvijek poslije ovakovoga nepodi

1

nosivog osjeanja, poslije teškog stanja sumorne
nervoze nastupaju najsudbonosniji dogoaji.
vjek što je bliže kraju neizvjesnosti time bliže saznanju
realnosti,
instiktivno
osjea,
da
se važni momenat po njega zlo svršiti. Ima nešto
izvjesna u našoj nutrini, doduše zagonetna
neobjašnjiva, šio nam kao neki barometar života predskazuje nastupe životnih bura. Zanimivo je, da sam
posljednje dane, pred sam
dolazak Mr. Kinga,
postepeno, iz poetka jedva primjetljivo gubio volju, nadu
raspoloženje. Zatim sam se polagano
upustio u neka udna rasuivanja
misli o tome,
kakve bi mogle biti nove vijesti što se je sve moglo desiti nakon moga odlaska iz Odesse. U sli-

o-

i

e

i

i

i

i

nim asovima najgore

je

mnogo

Misli

misliti.

o-

vjeka umaraju, iscrpljuju, tjeraju u oaj
zabunu i
od dugih misli na nešto, o
nismo u.
stanju stvoriti zakljuke, mogao bi ovjek poludili.
Jedino je još dobro, što nas u takovom stanju nada
u dobar ishod neprestano vara
do posljednjeg
asa nadvladava sve crne misli, slutnje gruba
predskazanja.
i

emu

i

i

jednoga dana javila mi je May, da je otac pisao sa Malte
da ga oekuju svakoga dana. Nekoliko dana kasnije on je doista stigao. Uzbuen,
pun neobuzdane znatiželje, pitao sam May telefonom, ne bi li ih mogao posjetiti kada; ali mi ona
odgovori, da je to nemogue. Rekla je, da je otac
zaposlen. Osim toga da
silno umoran od puta
lino me posjetiti.
do dva dana doi u London
i

i

e

i

i

Pitao

sam

je

onda

emu

tako,

kada

bi ja

mogao

mi ona odgovori, da je to oeva
doi
želja. Kada sam je zapitao, ima li vijesti za mene,
rekla je da ima. Kad sam pitao kakve su, ona mi je
dosta udno izgovarajui rekla: »Vidjeti eš« oprostila se završivši razgovor. Sve mi je ovo tek kasnije bilo jasno. U taj as mislio sam jadnik na sve
prije,
nego li na ono, radi ega me je Mr. King
k njima;

ali

i

lino posjetiti u mome stanu. Kao dvije teške duge godine prošla su dva dana teškog išenapokon je došao dan, kada me je trekivanja
bao posjetiti Mr. King. Sumnjam, da sam ikada
u životu nešto oekivao sa tolikom zebnjom kao taj
dan. Još iz jutra sam primio kartu, kojom mi je
me po podne posjetiti otac
May javljala, da
htio

i

i

e

i

ona.

Moglo je biti par minuta prije pola tri; pamtim
sve kao da se dešava danas. Nervozno, skoro*
202

asa gledao sam na sat udio sam se,
Kai\o vrijeme polagano ide. Napokon su došli
i
teško stanje išekivanja je prestalo, da se pretvori
u krajnju slutnju.
Pozdravio sam se sa Mr.

svakoga

gom

i

vrlo

i

Mayom. Poznavao sam ga još
dobro, bio je ovjek dosta

Kin-

iz

Odesse

ozbiljan

i

kao Lnglez jedan od onakovih ljudi, koji se rijetko
smiju. Uza sve to njegova mi se ozbiljnost priinila u prvi mah nenaravna
znaajna. Ali opet, mii

slio

sam

u sebi odbijajui zle slutnje, vjerojatno
su
se strašni dogoaji života u Rusiji na njemu jae
odrazili. Srce mi je živo kucalo od napetoga

enja; bio sam

toliko uzrujan,

uzbuda nisam znao što

reci
ime poeti. Htio sam ih uvesti u gostinjsku
sobu, ali mi oni_ predlože, da bi bilo zgodnije poi
u moju sobu. »lamo
moi biti sve vrijeme
sami«, rekao je Mr. King, »a to
biti
mnogo
i

emo

sam drage

bolje«. Prihvatio

e

njegov predlog,
radujui se ve unapred, koliko
mi mnogo priati. Nisam ni izdaleka posumnjao, zašto on želi,
da budemo sami zašto mi o Palji njenima ne govori u gostinjskoj sobi. Uspeli smo se stepenicama
do moje sobe
tu ih ponudim,
da sjednu. Mr.
King
May sjedoše na ponuena mjesta. Kratko
vrijeme je trajala šutnja, nitko od nas nije govorio
ništa. Zatim se prvi snašao Mr. King
poeo me
pitati, kako sam
kako živim. Zaudilo me njegovo
pitanje. Bio sam uvjeren, da mu je o meni sigurno
priala May prema tome emu to pita, kada zna
koliko znatiželjno od njega oekujem novosti
koliko su one znaajne po mene. Da, vjerojatno
baš radi toga Mr. King
nije
rado prelazio na
glavni predmet našega razgovora. Odgovorio sam
mu vrlo kratko. Neznam kako, ali ja sam u sebi nai

volje

e
i

i

i

i

i

i

i

i

205

jedamput osjetio naglu promjenu

i

najozbiljnije re-

kao:

»Dragi Ariure Ariuroviu!« tako sam ovaj puMr. Kinga, jer smo govorili ruski.
Svima nama, koji smo se upoznali u Rusiji bez razlike na narodnost, kojoj smo kao pojedinci pripadali, godilo je govoriti ruski. Zatim sam nakon kratke stanke produžio: »Neznam ne mogu znati, što
ete mi sve rei o našim milima u Rusiji. Svakako
osjeam izvjesno neraspoloženje ili bolje rekui
zabrinutost zbog svih njih. Vjerojatno je ipak nadošao as, kada
nešto saznati o njima. Prilike
su u Rusiji nakon mog odlaska bile teške, a tako
danas; pa sam uvjeren, da ste svi zajedno doje
živili teških asova
da vam je moralo biti strašno.
Upravo s toga vas molim, da ne tajite ništa. Želim,
da od vas nakon tolikih muka teške neizvjesnosti
saznam pravu konanu istinu. Podnio sam u životu dosta toga
nadam se da
biti
dovoljno
strpljiv
suzdržljiv, da do konca saslušam vaše iskrene. rijei
vaše iskaze«. Govorei tako, moje
su se misli redale u reenice, bez da sam u taj as
i

oslovio

ta

i

u

i

i

i

u

i

i

i

mogao

sama sebe promjenu što se je
sa mnom odigravala. Uza svu volju nemogue mi
srcu sam osjeao, kaje opisati to stanje. U duši
razumijeti

i

i

ko se nešto naglo sakuplja, zaplie, steže
napinje
sve mi se inilo, kako
puknuti
dogoditi
se nešto strašna. Mr. King me nije prekidao.
tek katkada, kao za sebe reSlušao je pozorno
kao: »Da, da«. May je sjedila po strani
kad sam
ušutio, uo sam kako nemirno diše.
Nasluivao
sam nešto teško
nevjerojatno. U mojim se
i

e

i

i

i

i

i

uvstvima vodila konana
odluna bitka izmeu
mi
nade crnih slutnja. Sve
se inilo, da
nada
i

i

204

e

pobijeena .... Artur Arturovi se u tom
teškom
odsudnom asu malo nakašlje, kako to
obino ine ljudi, kad im je neugodno zapoeti
biti

i

neki razgovor
otpone svoje prianje:
»Pravo kažete; u ovo malo više od godinu
dana po našem rastanku, mi smo u Rusiji doživih
svega. Sve je to bilo strašno, grozno, nevjerojatno;
upravo ja još danas pravo ne vjerujem u sve ono,
što se je dogaalo
što sam proživio. Ja sam preživio, a to je osobita rijetkost, jer trebate znati, da
je velika množina ljudi proživljavajui te grozote
pala žrtvom strahota
najbijesni jih nasilja. Vjerujte
mi, ja sam za to vrijeme mnogo
mnogo ostario
još se više promijenio. Da, mi smo ljudi upravo najstrašnije zvijeri
životinje. Eto tako vam je bilo u
Rusiji, tako je sada
biti
još dugo. Nastojati
prikazati vam glavne dogoaje onako, kako su se
razvijali, da bi vam bilo barem donekle jasno
mogue razumjeti sve što se je dogodilo. Molim vas
samo da me saslušate do konca
manje prekidate pitanjima. Nemogue je priati sve na široko, a pored toga za mene je samoga vrlo teško i
naporno ponavljati u mislima sve one strašne tužne dogoaje, što sam ih sam svojim oima gledao svojim uvstvima proživljavao.
i

i

i

i

i

i

i

u

e

i

i

i

im

i

i

Odmah

nalkon

vašeg odlaska

se
naglo poele mijenjati. Ja, koji sam još za vašeg
boravka bio prilino optimista, izgubio sam svaku
nadu
sa strahom ekao na ono, što se je malo
kasnije
zbilo. Fisakove sam viao esto. S vama
su

prilike

i

i

je iz
ljiva

njihove
i

kue

nestrpljivo

se tužio kako

osjea

i

je

vidi,

otišla

i

veselost. Palja je bila šut-

ekala na vaša pisma.
stanje u vojsci

da

se

nešto

Koa

nesnosno

i

mi

kako

nevjerojatnog

i

205

užasnog sprema. Sve su okolnosti govorile za to
vi ste još bili na sjeveru Rusije, kada su u Peiropreuzeli vlasi. Kod
gradu boljševici podigli bunu
nas je to išlo dosta teško borbe su trajale dugo.
Najžeše su se borbe vodile izmeu boljševika
Ukrajinaca. Za vrijeme tih borba Odessa je u mnogome promijenila svoje lice poharana ulinim borpljakom. Razbojstva su bila najobinija
bama
bilo ih ije toliko, da ni sam ne vjerujem,
stvar
kako kod ljudi može doi do tolike zaboravi iako
strašnih razmjera. Za vrijeme jednog zatišja bio
sam na dulje posjetio obitelj Fisakovih. Aleksej Filipovi
Sofija Aleksandrovna bili su puni zabrinutosti zbog svoje djece. Najviše im je brige zadavao Koa. Znali su dobro što pod boljševicima
eka oficire sama pomisao na to tjerala im je
strah
užas u sve nerve svo bie. Koa ih je sam
uvjeravao kako
se u slumirio, koliko je znao

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

i

e

i

moi dalje
boljševistikog režima sakrivati
Priala
bila
potištena.
neopaženo živili. Palja je
karte
mi je, kako je od vas primila razna pisma
sa puta, onda jedno pismo iz Londona više ništa.
pošta iz Engleske ne ide. Ja
Vjerovala je, da
sam joj isto potvrdio. Ni ja nisam od mojih dobivao ništa. Svima im je sada bilo žao, što s vama
aju

i

i

i

ve

Koa. U takovom bi sluaju bili
nisu pošli Palja
ne bi se dogodilo ono, što
za njih barem sigurni
se je kasnije dogodilo.
i

i

Jednoga dana uspjelo je boljševicima nakon
teških borba zauzeti uz pomo ratnog brodovlja
Odessu. Puna dva dana bombardovali su ratni
Ukrajinci su se najzad
brodovi nezaštieni grad
predati. Nastalo je strašno klanje,
morali povui
ljudi su nestajali kao da ih je proteror, hapšenja
i

i

i

206

zadatak boljševika bio, da
armije
da ih poubijaju.
bivše
oohvataju sve oficire
pet
prva dva dana su smaknuli preko tisuu
najbržem
toku,
bez
u
išlo
to
je
stotina oficira. Sve
suda priziva bez obzira na vaše mišljenje ne-

gutala tmina. Prvi

)e

i

Ve

i

i

i

i

utralnost. injenica, da ste ranije bili oficir bez
razlike aktivni ili rezervni, bila je dovoljna da vas
osude na smrt. U Odessi su izvršena smaknua na
najstrašniji nain. Trupla su poginulih oficira stoti-

u bi
dovozili kolima do na kraj lukobrana.
bacili
ga
svakome za noge privezali težak kamen
mi
strašan prizor, koji
u more. Tako se desio

nama

1

i

i

e

za navijek ostati u pameti. Jedna bogata gospoponudila je veliku svotu novaca onome, koji bi
Novac je u to dojoj izvadio truplo njena supruga.
ba igrao glavnu ulogu. Iako se pod boljševizmom
za grdne pare zlatnike moglo sve uiniti. Nije dapogodili
kle udo, da su se ronioci luke posade
posao.
na
sa udovicom ve slijedeega dana pošli

a

i

i

i

Sve se inilo u redu, ali ronilac, koji se spustio, izabio lud. Drušao je ve nakon nekoliko minuta
goga dana je, neznajui pravi razlog nesree svoga druga, pokušao sreu drugi ronilac. Ah je on
nakon par asaka, što je bio pod vodom, dao
znak da ga podignu Kad su mu skinuli ronilaku
i

i

metalnu glavu, on je sav blijed preplašen poeo
drže meeting.
vikati: »Za Doga ljudi, oni dolje
mašu rukama«. Sav se priStoje svi na nogama
mogao u
sutan svijet snebivao od uda. Nitko nije
demoralo
prvo vrijeme objasniti sluaj, a ipak se
poludio, drušavati nešto strašna, jedan je ronilac
posao ni za
na
gi skoro, a ostali se više nisu dali
Kanajvee svote. Meutim što je bilo na stvari.
sa
bacali
ko su boljševici sve svoje žrtve
i

i

207

vrha lukobrana, to
i

ovjek

žaju kao kad

na malom prostoru

nežrtva imala privezan ka-

Svaka je
prema tome

koliko stotina.

men za noge

je

bila je u

More

stoji.

bilo

takvom polomalo uz-

je bilo

burkano posto tamo nema velike dubine, to se je
talasalo i pri dnu. Uslijed talasanja vode gibala su
se njihova trupla i pomicale ruke. Sve je to odavalo strašnu sliku pa nije udo što se je roniocima dogodilo.
i

i

Kad sam vam ovako samo jednim primjerom
ocrtao strašno stanje, koje

onda

je

dolaskom

nastalo

možete

predstaviti u kakvim su
se teškim prilikama nalazili Fisakovi. Vjerojatno se

boljševika,

sjeate, da

je
špilja

menih

i

si

morska obala oko Odesse puna kagudura
da za neke od tih malo
i

u kome smo živih nije daleko
se je odmah po dolasku boljševika
gudurama
sakrivao po tim špiljama
samo bi
kadikad kroz tamu noi krišom dolazio kui. Kod
kue su Sofija Aleksandrovna Aleksej Filipovi
malom Ksanjokom provodili
zajedno sa Paljom
tuge. Odredi boljševika
teške dane pune straha
patrole njihove crvene garde dolazili su vrlo etko zna.

Kako

od mora,

kraj,

Koa

i

i

i

i

i

i

itavu kuu, ne bi li pronašli Kosluajeva kad bi došli nou sasvim izga ipak jednom nai. Prigonenada, mislei da
dom ovakovih nemilih posjeta, dešavale bi se plane scene. Sofija Aleksandrovna uzaludno bi zaklinjala vojnike, da joj povjeruju, kako njenog sina
nema sva uzrujana plakala. Palja se je pri tome
majku, zaštiivala
držala dosta odvažno, mirila
pri tome se pravdala s podivsvoju malu sestru
sto

u.

i

pretraživali

bivalo

je

e

i

i

obino u
kui tek na

ljalim vojnicima. Aleksej Filipovi bio je

gradu na prisilnom poslu

208

i

vraao

se

vee.

Koliko su se svi zajedno izlagali za Kou doizvještavajui ga o patrolama,
pojmiti ete
sami, pa vam o tome neu govoriti!
Ja sam lino silno žalio te ljude, esto sam smišljao kako da im se pomogne, ali se tu na žalost nije moglo pomoi ništa. Znao sam sve što se dogaa sa užasom predviao ono, što se je imalo
dogoditi kod Fisakovih. vama e, bez da vam kažem biti jasno, da su Kou jednoga dana morali

našajui mu hranu

i

i

i

1

i

uhvatiti.

Bila je

zimska no. Vrijeme

je bilo vrlo

No

hladno.

Za dva dana padao je Nikoljdan.
je bila tamna, zvijezda malo, more je šumilo lakim valovima,
a sav je kraj naokolo bio pust. Koa se prokrao
kroz gudure
vrtove te došao kui. On vjerojatno
nije ništa pnmjetio, ali ga je netko morao viditi
podkazati boljševicima. Te noi kao na nesreu
Aleksej Filipovi nije bio kod kue, jer je nedaleko
Odesse bio na radu ve nekoliko dana. Sofija
Aleksandrovna, žena plaha
dobroudna, neznani
i

i

i

kada je
bio kod

više strahovala;

da

li

onda kada

je

Koa

kue

ili kada nije znala gdje je. Prije nego
što su legli, Sofija Aleksandrovna je još jednom sa
Paljom izašla
pomno oko
u vrtu razgledala, ne bi Ii štogod sumnjiva primjetila. Kad su se
vratile u kuu,
pokušala je nagovoriti Kou, da
vrati.
I
doista
bi to bilo najbolje. Bilo je kasno
se
u
nitko ga ne bi primjetio.
Ali
je bio

kue

i

no

i

Koa

i

umoran, blijed
napora, a vani

i

prehlaen od neispavanih noi

i

je duvala oštra zima. Nije mu se
dalo nikako otii, bio je bez volje htio da do zore
nagovaostane kod kue. Palji se ražalio brat
rala je majku, da popusti. Uostalom vi znate kakovi su mladi ljudi. Suviše se pouzdavaju u samoi

i

209
%

ga sebe

podcijenjuju opasnosti života, što im prikad bi mi priali, ja sam se udio
Paljinom držanju. Njena mlada narav nije podnašala straha ni poniženja. Ona se je katkada iako
žestoko pravdala s vojnicima, da su je Aleksej Filipovi Sofija Aleksandrovna morali moliti da šuti.
Prilike su bile teške
tu nije pomagalo ništa. Najbolje je bilo šutiti, jer za boljševike nisu postojale
nikakove vrline, nikakvi zakoni još manje uvstva.
i

jete. Još ranije,

i

i

Dabome,
la

u

ja

opet ponoviti, da

i

Koina

pitanje

nakon toga neposredno smaknue bisamo pitanje vremena. Ali tragedija, što se je

uhapšenja
lo je

bi-

i

poznati, stvar je bila jasna

bili

je situacija

da je Koa morao stradati prije ili
Za ovjeka, kome su postupci boljševika

bezizlazna

poslije.

i

i

odigrala u
premašila
stavke.«

i

kui

Fisakovih, bila je najstrašnija, te
iznenadila sva
oekivanja
pretpo-

i

i

Rijei Mr. Ringa padale su teško na moju
dušu
srce. Osjeao sam, kako me pritište nešto
strašna, kako
saznati nešto užasna
ja sam sjedio na mom stolcu kao ukoen. Iz moga bia bilo
i

u

i

nestalo svakoga života. Ja sam
katastrofu; po svojoj duši sam

predviao strašnu
osjeao ponovsva su moja uvstva u

je

ve

bia sudbine
prenapetom stanju ekala na

ne udarce

i

posljednju rije, da
se onda pretvore u bujicu boli, uzbuenja, tuge,
plaa, suza oaja, bio sam toliko zbunjen, da
osim rijei Mr. Ringa nisam
ni znao
više ništa, što se
dogaa oko mene. Bio sam se
uživio u njegovo prianje
nisam odmah ni primjetio, da je May izašla iz sobe. Ni tome nisam odmah
i

uo

i

znao razlog, niti sam ga tražio. Saznao sam ga
tek kasnije, kad je nakon mog vriska sa Miss Holl-

210

jednim mojim drugom ušla ponovno u
sam nije mogao držati smisobu. Mr. Ring se
postao slabiji, prianje spobio
reno. Glas mu je
teže, kao da mu se nee dovršiti neugodnu
rije
priu. Zatim se malo pribrao produžio:
»Danas vam uz najveu volju neu moi sve
odjedanput ispriati. Vjerujte, sve ovo sto vam ka-

man

i

još

i

i

i

najmoj najteži
zujem, predstavlja ne manje
blibili
tako
meni
su
strašniji dio života. Fisakovi
kao
ronjihova djeca drugovala su s mojom
ski
ena braa. Moram stoga biti što krai upoznati
i

i

i

i

vas s itavom nesreom.
bila na izmaku. Vani se poeo
Strašna je
zimska zora probijala je
gubiti gusti noni mrak
pusti kraj.
svoje slabe zrake prvoga svitanja kroz
itavu
noc. Neje spavao slabo, kašljao je
bio potpuno iscrpljen teškim
sretni je mladi
razvijala
naporima klica teške bolesti bila se
Aleksandrovna
u njegovim mladim grudima. Sofija
sa Paljom spremila stvari za
bila je ustala prva
bile probudile. Koca se toga
Kou, kojega su
potpuno bez
jutra osjeao vrlo slabo. Bio je

no

i

Koa

ve

ve

i

i

ve

ve

sam

volje. Vjerojatno, da
gove beznadne situacije
i

i

nije vidio izlaza iz njesve sveje
bilo

ve

mu

sam govorio

jedno. Sjeam se jednoga dana, kad
mi, meni je vec
s njime. Rekao mi je: »Vjerujte
kad vec
svega dosta rado bi da umrem šip prije,
i

i

onako moram

umrijeti.

O, da mi

nije

roditelja,

sam ga
dusevn
teško
je
sve spremivec
su
Rad
stanje bilo u toga ovjeka.
mogao Koca pocu
mislile da je vrijeme, da bi
le
naime folija
dogodilo se nešto strasno. Kad je
izasla, aa se
vrata
Aleksandrovna otvorila kuna

sam

ve

bio predao boljševicima.

se
lazumio. Nemate pojma, kakvo
bi

I

ja

i

i

2il

po vrtu oko kue ogledne, zaskoila su je dva
vojnika crvene garde
pograbila za ruke. Sofija
je Aleksandrovna kriknula iz svega glasa
srušila
se u nesvijest. Nije ni udo kad se promisli, kakve
su sve boli
užasi prostrujali u taj
majinim
srcem. U isti su as sa svih strana dojurili vojnici
opkolili kuu. Jedni su pošli na sprat, a dvojica su
unijeli Sofiju Aleksandrovnu u prizemnu sobu, položili je na pod
ostavili je u sobi zatvorivši vrata.
Za
su vojnici uhvatili Kou. Palja je poela
plakati
bacila se Koi oko vrata. Stara služavka
je od velika straha pobjegla u susjedstvo, a mala
je Ksanjoka još spavala. Rekao sam vam još prije, da u boljševika u prvo doba nije bilo suda ni,
i

i

i

as

i

i

i

as

i

Nareenje o smaknuu svih oficira bilo je
za pojedinca nije bilo potrebno posebnih
odluka. Osim toga streljalo bi se svakog, tko je
pomagao sakrivanje oficira ili se suprotstavio izvršnoj boljševikoj vlasti. Stari vrtlar Anatolije pro"
budio se tek onda, kad je uo vrisak pla u vrtu.
On mi je sve to kasnije priao. Kad se on pojavio
na prozoru. Kou su ve izveli iz kue. Mladi je
bio blijed. Vidilo se po svemu, da mu je ve svega
dosta
da nervozno eka svoj svršetak. Palja je
plakala, vriskala, grlila ga
svojim djevojakim rukama beznadno pokušavala, da* brata oslobodi iz
ruku njegovih krvnika.
se bilo razdanilo, kad je
voa odjeljenja u dnu vrta odredio mjesto, gdje se
imalo izvršiti striielianie. Svi su susjedi kradom
sa užasom promatrali strašan dogoaj, ali dabome
tko bi se usudio izai pokušao nešto rei?! Moglo
bi mu se desiti ono, što je ekalo mladia.
Deset
vojnika poredalo se pred uglom vrta, a dvojica
dovedoše Kou. Palja ga nije nikako puštala. Plapriziva.

ope

i

i

i

i

i

Ve

i

i

212

oca,,
kala je na sav glas, vriskala, dozivala majku
ali sve je bilo uzaludno. Nikako nije htjela, da se
sa bratom oprosti izgrli. Ne, ona nije nikako vjerovala u ono, šio se imalo desiti. Ako je vjerovala,
nije
onda joj je jadnici vjerojatno bilo svejedno
se bojala s njime poginuti. Vi sami znate, koliko je
svoje roditelje. NapoPalja volila svoga brata
mukom
rastavili brau.
teškom
kon su vojnici
kose
rekao:
ju je još jednom poljubio u elo
»Pozdravi oca majku«. Onda je stao pred vojnike,
da mu vežu oi.
nije dozvolio
podigao glavu
ekali na zapoVojnici su podigli puške na nišan
nešto, što nitko
desilo
fatalni
as
se
u
vijed voe.
ne bi oekivao. Baš u asu, kad je padala zapovijed, Palja raširenih ruku poleti prema Koi, zagrli
oni se zagrljeni sruše mrtvi na
ga, puške pukoše
zemlju.«
Kao da me je nešto silno oštroga duboko zasjeklo u srce. Vrisnuo sam kao ranjena zvijer, podigao se sa stolice, uhvatio se rukama za glavu
bacio na krevet. Mr. King me stao miriti, a u to
ostali došli u sobu. Stao sam još trenutak,
su
kao ovjek što stoji pred otvorenim grobom, u koda mu za navijek sakriju nekoga od svojih
ji
mome plau nije bilo
milih, a onda poeo plakati
i

i

i

i

i

Koa

i

i

i

i

i

I

i

i

ve

i

e

i

kraja. I ne tražite više ispovijedi od mene, ja nisam
ispriam, što je bilo
u stanju, da vam sve opišem
nakon toga što je još kasnije u pojedinostima isi

i

reknem: Donio
King. Kratko da vam
zlatom izsrebrom
malu
spomen
mi je na svetu
njepovrh
raenu ikonu, što je bila Paljina visila
na kreveta. Na ikoni je bila svilena vrpca jorgovanove boje. To mi je nesretna majka Sofija Alek-

priao Mr.

i

i

sandrovna poslala
Palje

na vjeitu

spomen od

moje

....
215

XXXI.

Sve

je bilo kao san. Neprestano sam samo
sanjao o Njoj, o našoj ljubavi. Sav moj život izgledao
mi je prepun sree zadovoljstva. Palja je bila
poetna misao svih mojih misli, najljepša nada moje
i

budunosti, najvea srea moga života. Kao što
je za navijek moIje ljube, moje neprežaljene Palje. S
Njome odoše

nestaje prekrasnih sanja, nestalo

najljepše misli, nade, budunost
srea. Za mene
vise
nema života; nema više onih lijepih misli.
da mislim, kada su sve moje misli posveene
i

A

i

emu

i

uspomenama na Nju, na njen prerani grob.
dvije svetinje ostale su mi od Nje dvije us~
pomene, što ih
kao najvee blago. Jedno je
njena slika u srebrenom okviru, što mi je dade na
svetim

Kqo

uvam

dan posljednjeg rastanka. Drugo
ikona, što mi je po Mr. Kingu

je

Bogorodiine

poslala Sofija
Aleksandrovna. Na ikoni je svilena traka jorgovanove boje; tu je boju ona osobito voljela.

udnovato

kako ovjeku katkada u životu
ili pojedina bomeu
pismima nalaze
se dva cvijeta, dvije posušene hrizanteme. Bože
moj! emu taj sluaj, da sam uvijek pored hrizantema osjetio boli rastanka
zašto su uvijek morale suziti moje oi.
Bilo mi je trinaest godina, kada sam po prviput
u rijekom kazalištu
gledao Puccinijevu operu »Maje,

priraste k srcu neka pjesma, cvijet
ja. U jednoj kuverti
njenim

i

dame

Butterflv«. Bio sam još dijete, koje je poelo
poimati tuu bol. Kada je nesretna Butterfly uzaludno oekujui svoga Pinkertona krasila svoj stan

hrizantemama
od ganua.
214

i

sipala

ih

po podu,

ja

sam plakao

zio

Svake godine, dok sam
sam o Svim Svetima na

još bio na domu, polagroblje. Skoro na sva-

ijem grobu bilo je cvijea, a najviše hrizantema.
Hrizanteme su baš u to doba u najveem cvatu
naši ih Primorci zbog toga zovu »Svisvetnice«. Da
sam se na groblju, gdje su pored drugih poivah
da su na
sestra, osjeao tužno
moj dobri otac
moje oi izbijale suze, ne trebam spominjati.
Kad sam odlazio iz Odesse, Palja mi je na rai

i

i

stanku poklonila dvije bijele hrizanteme. Bile su to
prve iz njihova vrta. tko bi mi onda bio mogao rei, da su to hrizanteme sa Njenoga groba.
Po strašnoj tragediji je Aleksej Filipovi pokopao uz pomo nekojih susjeda svoju roenu djecu u svom vlastitom vrtu. Na kraj velikoga vrta,
gdje je bio prostor, na kome su rasle hrizanteme,
sada je dvostruki grob.
I

ljubljene brae, na grobu moje ljusree rastu sada hrizanteme. Kad
bavi, mladosti
mrak, grmovi puni bijelih ruživeernji
prvi
pada
astih hrizantema bjelasaju se još dugo uznjiham

Na grobu

i

i

i

lakim povjetarcem, O, da mi

je

samo jednom neo-

paženo od nikoga pasti na grob moga ideala,
grob moje ljubavi sree. Vjerojatno, ja se više
bi digao, ali ostavite me, ostavite me ...
i

Vidite Ii dakle zašto volim hrizanteme
mijete li zašto me one navode na suze?
.

razu-

i

.

na
ne

.

XXXII.
Paljina nesrea ostavila je na meni duboke
moja je
tragove. Neprestano sam mislio na nju
duša oplakivala moj nesretni mladi život. Bilo mi
staje strašno, na duši sam osjeao neko
nje, a srce se stezalo od boli pri svakoj pomisli na
i

muno

215

našu prošlost. Bio sam tužan nevoljan, za
više nije bilo nikakove svrhe života. Za mene
moj je život bio prošao.
sam samo, što
mi javiti moji od kue, ali ni od njih nije bilo vijesti.
Želja da nešto saznam o mojima, držala me
je na
životu
nestrpljivo sam ekao. U tom oekivanju
sam mislio na sve. Ali uzalud, sve je bilo tužno,
Palju

i

i

mene

e

ekao

i

sve

je

za mene bilo bez života,

jer

sa Paljom

sam

izgubio svaku svrhu
svako daljnje zanimanje za
život. Moja me je okolina uzaludno tješila.
Nesreje bila prevelika
suviše sudbonosna, da bi je
mogao makar na
zaboraviti. Okolnost, da od
moje majke
brae nisam imao nikakovih vijesti,
zadavala mi je mnogo brige. Poeo sam sumnjati
u dobre vijesti u svojoj glavi smišljao što se je sve
s njima moglo desiti. Još prije mog odlaska iz Ruprogonila me je zla slutnja, da mi je poginuo
stariji brat. Ta se je slutnja ponovno
poela javljati
i

a

i

as

i

i

i

u mojoj duši. Prosio sam
životu. Svakoga

nema na

predosjeao, da ga više
dana sam uzaludno oe-

kivao poštu iz domovine.
Jedne veeri, kad smo

ve

bili

poveerali,

sti-

veernja pošta. Za mene je bilo jedno pismo.
Zamolio sam jednoga od mojih drugova, da mi ga
proita. Drug me je upozorio, da je pismo u službenoj koverti engleske misije da dolazi iz Zagregla je

i

ba.

U

koverti su se nalazila tri pisma; jedno je bilo
na engleskom od grofice Haverfeld a druga dva
od mojih sestara majke. Drug mi je proitao pismo grofice. Ona mi je javljala, da je u Zagrebu
posjetila moju majku
sestre. Spomenula je da ih
je najprije tražila u Bakru, ali da ih tamo nije bilo.
Prijatelji naši dali su joj adresu stana u Zagrebu
ona ih je potražila. Ujedno je javljala, da je svoju
i

i

i

216

zadau

tešku

no

me

je

pa da mogu biti na miru. Jednjenom pismu. Na jednom je mje-

izvršila,

bunilo u

reeno:
banci«. Nisam ni

sestra udovica

»Starija

stu bilo

radi u

daleka posumnjao, da je moj
šurjak za rata mogao umrijeti
zamolio druga, ua
mi dotini stavak ponovno proita. On je meutim primjetio moju zabunu
kod ponovnog itanja
prešutio rije udovica. Da je sestra radila u banci
iz

i

i

znao sam

još u Rusiji

i

to

me

malo iznena-

nije ni

sam sav uzbuen od nenadana veselja,
kad sam u rukama imao dva pisma od mojih. Živo
sam pozvao Sievu, da mi ih proita, ali mi on jadnik nije mogao pomoi. Pisma su bila pisana latinicom, koju on nije poznavao. Nisam mogao ekati
ni asa. Brzo smislim što da uinim
onda se sjeBio

dilo.

i

tim da poem do Živka. Žurno
odem sa Stevom do Regent

U

zimskoj

ki

veseli

me

je

bašti

komad.

obuen
Palae

orkestar

je

Po

obiaju

starom

kaput

i

Hotel-a.
izvodio
ne-

Stevo

sjeo za slobodan stol nedaleko orkestra
me je Tkali opazio, Stevo je otišao. inio
i
sam tako uvijek. Ja bi naime vrijeme provodio sa
Živkom, a po svršenom programu bi pošli u još koji
ovaj puta
drugi lokal ili ravno kui. Pustio sam
Stevu da ode. Nisam ni izdaleka pomišljao, da bi
mi on
za par asaka neophodno trebao.
i

im

i

ve

Orkestar

je

svršio

kazao sam mu pisma
Bio mi

je

iskren

i

i

i

Živko prišao k meni. Poon se je radovao kao ja.
i

pravi prijatelj.

U

posljednje vri-

jeme bio se mnogo zabrinuo za mene. Sada se
nadao, da
dobre vijesti od kue djelovati povoljno promjeniti moje ope osjeanje. Ali se obojica prevarismo. Živko je uzeo pisma, otvorio ih, no

e

i

nije

dospio proitati

ih,

jer

je

ponovno morao u
217

orkestar. Morao sam dakle ekati do dulje pauze.
U to je k mome stolu prišao moj stari ratni drug
porunik Boža Puri. U nestrpljivoj uzrujanost
zamolio sam ga, da mi proita pisma. Rekao san,

mu, da su mi to prve vijesti od kue
on se vrlo
rado odazvao mojoj molbi. On nije znao, u kakav
teški položaj zapasti kad ih proita. Orkestar
je izvodio razne momente iz Wagnerove opere
»Tannhauser«. Boža je uzeo pismo starije sestre
majke
poeo itati. Ne mogu vam priati na široko. Rei
vam glavno. U pismu mi javljahu, da
je stariji brat Ireneo poginuo u Galiciji još 1916. godine, a tri mjeseca poslije njega umro je moj šurjak od trbušna tifusa. Bilo mi je dosta, ja nisam bio
u stanju, da saekam drugo pismo. Nešto tjeskobna pritislo me u taj as. Grlo mi se stislo, htio sam
da pred svijetom pod svaku cijenu zadržim suze,
ali u isti as niz moje su lice potekle prve, a onda
sve
jae, dok se nisu pretvorile u prigušeni
pla. Orkestar je u taj as izvodio poznatu melodiju »Povorku hodoasnika«.
Duboki akordi puni
težine
zamišljene tuge padali su na sva moja
uvstva. Ja sam oplakivao sav moj život pitao se
u mislima:
moram neprestano trpiti
doživljavati jednu nesreu za drugom. Boža je nastojao da me umiri
nestrpljivo ekao, kad
završiti orkestar da doe Živko. Napokon je došao.
Boža mu je rekao što je na stvari Živko me uzeo
za ruke poveo u muziku sobu. Gosti su zaueno
gledali za nama. Na uoite Boža im je objašnjavao
sluaj. U muzikoj sobi, gdje su se za pauze odmarali glazbenici, proveo sam sa Živkom neko pola
sata. Uzalud sam nastojao da zaustavim suze. Onda je Živko potražio autotax poveo me kui. Kod
i

e

i

i

u

eše

i

i

i

emu

i

e

i

i

i

i

218
/

kue

nisam mogao da legnem. Neprestano sam
na sve, što se je dogodilo plakao. Živno je
nastojao da me umiri
uputi na nešto drugo. Govorio mi je, kako mi je sada dužnost živiti, da svojim radom pomognem majnu
brau. Ali ja nisam
bio u stanju misliti na ono što
biti. Morile su me
misli
teška osjeanja. Udarci sudbine, što sam ih
od oslijepljenja pa do posljednjeg saznanja osjetio, suviše su bili snažni
teško utukli moju dušu
volju za život. Nemogu govoriti o svemu, pojmite
koliko mi je teško, kad se samo sjetim toga, a kamo li da o tome na široko pišem. Navesti
vam
letimino samo glavne momente. Živko je bio kod
mene do etiri sata u jutru. Onda mu je iekar uz
pomo drugih uspjelo nagovoriti me da legnem.
Potpuno shrvan legao sam u krevet nisam ustajao
do drugi dan po podne. Kako je Živko po podne zaposlen, zamolio sam Zinaidu Ivanovnu da doe.
doista, ona je bila kod mene itavo po podne. Na
veer, kad je odlazila, preporuila mi, da odmah
odgovorim mojima. Naglasila je, da u pismu nastojim biti zadovoljan
tako ulijem u njih nadu u bolja
vremena uvjerenje, da
ih pomagati. Ja sam je
poslušao. itavo vrijeme nisam bio uzeo ništa,
tek na vee popio sam aj
sjeo za mašinu da
pišem. Dugo sam mislio što da pišem
onda
sam napokon stvorio odluku. Riješio sam pred njimislio

i

i

i

e

i

i

i

u

i

1

i

i

u

i

i

ma

svu svoju bol, tugu zabrinutost uvjeriti
ih što jae, da sam svojim životom zadovoljan
da se ne trebaju brinuti za mene. Ujedno
sam naglasio, da sam svjestan dužnosti, što mi ih
prošla pono,
nalažu život
sudbina. Bila je
kad sam završio moja pisma. Da bi itaocu dao
barem prividnu sfiku moga stanja odluka, kojima
pritajiti

i

i

i

i

ve
i

219

sam

htio obnoviti život moj
mojih, donašam dva
sastavka, koji
to najbolje prikazati. Iz njih
i

e

e

se najbolje moi razabrati, koliko sam pored sve
tuge
nesree morao imati snage volje, da na
moje uljeem dobro. Glavni mi je zadatak bio pomoi majku brau. Da prikažem stanje tuge nevolje donosim pjesmu »U tuini«. Iz nje se najbolje
vidi, koliko je za mene u onaj teški as
vrijedio
i

i

i

i

život.

U TUINI.

mogue, da su prošli
Mog proljea dni radosni?

Jel’

Zar se više
Ti blagi

i

vratit

nee

ljubazni sni?

Tužnoj pjesmi nema odaziva,
Za sirotu nikog nije briga;
U tuoj se zemlji
Tuinom nazivaš!
Mnogo j’ puta do mog milog kraja,
Teško j’ doi do mog zaviaja;

U tuini? — Blagog sunca nema,
Tekar munja magli odoljeva.
Ovdje slavuj nikada ne pjeva —
Kan’ da ovdje ni gavrana nema!

A

ljudsko

je

srce nježno dijete,

Slabašno je treba silne njege.
Kad mi sudba ve oi oduže,
Zašto mi je ostavila suze?
Život moj mi sve udniji biva
Svaka zora nove brige raa,
A pred suton kad sunce zapada
S njime ode mnoga moja nada.
udna staza sve se zamršava;
.

.220

.

.

Manje

svjetla, a sve više tmine;
Jedan natpis vidim iz daljine:
— »Život ljudski smru se svršava!«
*

sam ih pisao majci brai,
noi
priloženu pjesmu u prosam
zi. To je pjesma »Majci
rodu«. U njoj sam nastojao, da moje potpuno uvjerim, da sam dovoljno jak
Pored pisama

sastavio

šio

i

još iste

i

da se za moju budunost ne trebaju bojati. U njoj
misli, kojima je stvoresu u glavnome sadržane
i

i

na moja odluka za moj kasniji život rad. Pjesma
;e u domovini objelodanjena po mojim prijateljima
i

još prije

moga

dolaska.

RODU.
majko! Med rodne
MAJCI

I

u

shjene, gdje
Evo me mila
rodi rodu našem na asl, skoro da se vratim,
da željan izljubim Tvoje patniko elo da Ti na

Ti

me

i

njeg utisnem cjelov slobode.

Doi
vjeno

u

bije;

da ljubim rodno
da grlim hraše,

stijenje,

o koje more

što bura vjeno vije.
vjeruj da im nauditi

majko, nek’ vije —
u naš kraj. Pustite me da plaem
moi nije! Doi
od ganua sree; pustite me da poljubim zemlju
prolivene.
stijenje, za koje ne žalim krvi moje
Dopustite mi da ljubim malenu djecu našu. Podajte
mi na cjelov nejaka eda vaša, za iji svjetliji pogled u sretniju budunost nevinih oiju njinih — žr-

Nek’

bije

u

i

i

tvovah oi svoje.
»Vid oiju mojih za slobodniji vid djece naše!«
Vjerujte mi! Rad njih sam jedino podnio tesvjetlu
žinu vjene tmine; za njihovu bijelu zoru
i

budunost.
221

Majko! Nemoj da plau oi Tvoje za oi moje
kad ne plaem ja; nemoj da se bojiš za budunost moju, kad se ne bojim ja; jer znaj, budunos^
je moja u budunosti ujedinjenog naroda našeg. U
moja srea. Ne plai majko
njegovoj srei biti
ve tek od ganua; ne zaboravi da si ki hrvatske
krši, da si mati kršnoga sina, da si mati junaka —
da si junakinja! Daj mi sreu, da u Tvom zagrljaju
prolijem krupne suze sinovske sree. Neka biser
suze okvase materinje grudi, a ono suza štono
ih biti više, nek slobodno kanu na svetu zemlju —
nek ih primi majka Otabina!
naša zajedu taj as
Vjeruj majko, možda
nika mati — majka Jugoslavija — orositi svoje

e

i

e

e

oi

blage

i

suzom radosnicom.

biser

XXXIII.

Nakon

nesrea, boli tuge što su se redale jedna za drugom, nisam smio stati na putu žiekati. Još ranije, kad me je nemila sudbina
vota
za uvijek rastavila od Palje, bio sam se zavjetovao,
da sav svoj budui život posvetim višim ciljevima
našega naroda cijelog ljudskog društva. Smatrao
sam, da za mene u životu više nema toga, što bi
moglo lino zainteresovati samoga mene. Vjeromoj budui život imati pravu svrhu
vao sam, da
tek onda, bude li pripadao drugima budem li svosvih

i

i

i

e

i

jim radom ukazivao jasan put svjesnog djelovanja
dobre volje. Kad sam saznao tužne vijesti od mojih, morao sam se uvjeriti, da mi se bez duga ‘razi

sestre.
dužnost pomoi majku
Znao sam vrlo dobro, da ta pomo mora biti moralna
da je nakon svega, što se je zbilo nad našim domom, potrebno, da im se dade jake volje

mišljanja
i

222

namee

i

snažan primjer nesalomjve želje za obnovom života. Stao sam stoga pribirati svu svoju snagu
volju
neprestano bio zaokupljen mislima, kako bi
sve izveo što bolje brže. Odmah sam uputio vojnome ministarstvu raport, kojim sam tražio, da me
se oslobodi službe u Londonu
dodijeli komandi
i

i

i

i

i

mjesta u Zagrebu. ekajui na riješenje, ja sam
dalje radio
spremao gradivo za nove radove.
i

i

i

Poeo

iz

sam živo pratiti
daleka mogao zapaziti,
onako, kako

prilike u

domovini

da se tamo

ve

i

ne

prilike

Dolje no ikada
prije mogao sam primjetiti, kako je u ljudi prevladavala sebinost kako se malo ne svi olimlju za
novcem, jDoložajem astima. Veina onih, koji su
za rata mislili, da govore u ime naroda koji su od
rata izbili najvee koristi, pokazali su
se lažni
sebini, upustivši se u najprljavije poslove. Naš narod u širokim masama ostao je nadalje neopažen
nije mu bila posveena potrebna briga za porazvijaju

bi

trebalo.

i

i

i

i

i

i

stepenu naobrazbu

i

politiko osloboenje. Sve mi

u

u domovini zatei
je ovo najbolje govorilo, da
mi
veliko polje rada. Znao sam vrlo dobro, da
na
kroz
vijekove
zapušteno
na tom polju, što je
sebi nosi toliki korov, biti vrlo teško raditi. Uza sve

e
i

nisam gubio volju ni žalio truda. Bio sam ve
znao da pripaunapred svijestan svojih dužnosti
dam našemu narodu svojim životom. Pored toga
trebalo je na svaki nain suzbijati talijanski imperijalizam
vrstom voljom stvarati otpor, da se ne
popusti. Talijani su u svojoj okupaciji držali preko
pola Dalmacije, sve otoke, veliki dio Slovenije,
moje rodno mjesto Sušak. Trebalo
Istru, Rijeku
jc dakle vrsto upeti, da se barem jedan dio tih
to ja

i

i

i

krajeva spasi

i

pripoji slobodnoj

domovini.

Ovo

ie

225

bilo dovoljno

da mi dade potrebnu volju za rad
tako ispunim zavjet svete uspomene na Palju.

i

XXXIV.
Dani su prolazili jednolino u radu
postepenom spremanju za put. Nadao sam se, da
Kod
kue biti ve za Uskrs, ali se to nije desilo. Riješenje ministra vojnog stiglo je tek na moj ponovni
zahtjev posljednjih dana mjeseca ožujka. Bez obzira na to ja sam radio
bio ve sve spremio, da
bi odmah mogao krenuti. Osim redovna rada bio
sam u nekoliko navrata kod Sir Arthura. On me je
upuivao savjetovao za budui život. Nastojao je
da mi na svaki nain pomogne. Iz »Fonda oslijepljelih oficira«
darovali su mi na njegov predlog
moji engleski drugovi uložnu knjižicu glaseu na
dvije stotine funti. Putne troškove
troškove moga
boravka u Parizu preuzela je na sebe odlina engleska dama velika dobroiniteljica Lady Dudley.
Sve mi je ovo davalo dovoljno mogunosti, da bi
i

u

i

i

i

i

pomoi

vrativši se u domovinu mogao
nešto za prvi poetak novoga

svoje

života.

i

imati

Znao sam

da mi je svaka ušteena para po povratku u domovinu dvostruko potrebna.
Nije mi
trebalo rei, da
se teško morati boriti za svoja
prava
životni minimum. Rat je bio gotov; invalidi su državi
narodu dali svoje. Država
narod
vrlo dobro,

u

i

i

nee

ni

i

jzdaleka dati onoliko, koliko bi bilo potreb-

no, da edno
pošteno živu
kako bi to državi
narodu dolikovalo. Znao sam, da
ostavivši Englesku napustiti svaku mogunost osiguranog dalnjeg života da
morati potpuno iznova zapoeti
svojim radom drugim životom. Pri toj pomisli sam
tono predviao težinu rada, uzevši osobito u obi

u

i

i

224

i

u

i

zir

da

okolnost, da sam po godinama još vrlo mlad i
me na polju javnoga rada poznaje vrlo malen

dio

našega naroda; naime

om

iz

mog

Kraja,

do-

brovoljacKin divizija
om iz emigracje. Nisam dakle trebao sumnjati da ce mi poetak biti vrlo težak. Znao sam
to, da me mnogi iz poetka nee
pravo razumjeti, a ne manje, da
biti ljudi razmn
i

i

e

kojima moj rad

pariijskiti boja,

ce

koji

nee

pogodovati

i

me

nastojati onemoguiti. Uza sve to nisam ni asa dulje htio ostati u Engleskoj. Zvale su
me dužnosti, zvali su me ideali. Na takovom j^utu
ima mora da bude žrtava, ali ja ih se nisam bojao.
Svaka žrtva i svaka nesrea, što bi imala da doe,
i

ne može nikada nadmašiti
sile. U ostalom ja sam tako
svetijoj uspomeni iz ranijeg
je sada bilo pitanje vrste

ve

one, što su se
debio riješio, tako se najživota zavjetovao sve
i

volje

i

muškog karak-

tera.
lalijani su razvijali sve
to jau
agitaciju
u
štampi. Vijesti iz domovine govorile su o njihovom
nasilju nad našim življem po Istri, Sloveniji
Dalmaciji. Nestrpljivo sam ekao as, kad
se vratiti u otadžbinu
tamo razviti borbeno raspoloženje

u

i

i

najveih kukavica iz najveega rala. U
»Jugoslavenskom Odboru« pomogao sam rad. Pred
odlazak dana mi je od strane odbora novana potpora za put.
Zivko mi je neumorno pomagao pri mom radu
spremanju. Bio sam kupio sve potrebno, napravio civilna odjela, opremio se rubljem
svime. U
veliki sanduk sam složio moje knjige
poslao ih
kui zajedno sa raznim stvarima za moju majku
sestre. Kad je sve bilo spremno, došlo je
nareenje. Uredio sam moje isprave
riješio poi na put
proti tih

i

i

i

i

i

i

2.

travnja.

225

XXXV.
Oluje su vijale kroz moj mladi život. brod zivola bio je slab, da se bez posljedica održi na površini i produži pul.
Nepogode su bile strasne,
jedna gora od druge, ni u
sline sva stara
iskuslva su mi bila nedovoljna
beskorisna. Sudbina je neprestano poigravala brodom i prijetila najstrašnijim elementima života
smrti. $io su udarci
mora o bokove bili jai valovi se sve više prebacivali preko itava broda, tako su rasle opasnosti
u gustoj magli esto se
za kormilo bila neopazice postavila smrt, da me povede u nepovrat.
Zaludu, kad sam jedampui ve krenuo u život

emu

i

i

i

i

ve

i

i

osjetio

ve

snažne talase života, onda

bilo

nije

povratka. Tebalo je proi životnu oluju, izdržati
sve nepogode života, natovariti lau iskustvom
tek onda se vratit ikui. Iskustva sam imao ve dosta. Na katarkama su bila polomljena
poderana
jedra. Trebalo se
prije vratiti u svoju luku
obnoviti brod. Nisam se bojao posljednje etape moga
životnog puta. Nakon svih prebroenih boli, gubitaka, stradanja
suza, ja sam s vrstim pouzdanjem pogledao na moj brod života, brod je nosio
ime »Palja«. bio sam uvjeren, da
me to sveto
ime voditi kroz preostali dio života kao jasna zvijezda, ija stalna svjetlost u mojim oima nikad nei

i

im

i

i

e

e

svoga

izgubiti

sjaja. Jest

jednu veliku dušu, dovoljno

ime kao spomen na
da vas uva kroz

je

život
da vam bude svijetla
buri života kroz more teških jada

itav

i

u

kui

dok

i

i

asna

vodilja u

nesree.

e

drugi u meni
tami,
potpunoj
gledati nesretna ovjeka,
neTi eš mi Paljo biti ona sveta svjetlost, koja
prestano sjati voditi me u životu radu. Pod Tvo-

Da,

vratiti

se

i

što luta u

i

226

i

e

jim

jasnim svjetlom,

u

iskrenom ljubavlju prinjem ljubav bratstvo.
Neu tražiti mnogo sree od života. Sva
mi srebiti u uvjerenju, da sam dostojno ouvao Tvoju
svetu uspomenu. Najvee
mi zadovoljstvo biti
u lome, što
moj rad biti ist daleko od svake
primjese današnjih ljudi, partija, grupa
njihovih
zvunih programa.
grliti

ja

našemu narodu

i

širiti

u

i

e

a

e

e

i

i

Sve

ve

je

bilo

spremno, trebao sam samo da
Sve je sada bilo do sudbine.

se riješim
poem.
Bio sam ve napustio
i

vjetar

.

.

kopno

i

ekao

povoljan

.

*

*

Nekoliko dana pred odlazak oprostio sam se
sa svim znancima
prijateljima. Osobito sam dugo
bio kod Sir Arthura. Dobri je starac dugo razgovarao sa mnom kao otac kad sprema sina na put,
davao mi neprestano savjete
bodrio me na novom putu. Dan prije mog odlaska dali su mi drugovi u našem klubu sveani banket. Vjerujte mi,
teško sam se opraštao od tih prijatelja. Živio sam s
njima preko godinu
po, a za to vrijeme nikad se
jedan drugome nismo nimalo zamjerili. Naglasiti
u, da su me voljeli kao svojeg da izmeu mene
drugih nisu pravili razlike. Od šale su me nazivali Škoaninom. Njih sam neobino volio, zato su
me Škoani tako nazvali. Od svakoga sam dobio
neku usoomenu, svaki je od njih na veeri govorio
svima je bilo žao što odlazim. Miss Hollman prisustvovala je zajedno sa ostalim lanovima odbora.
Nešto poslije ponoi sam se svima još jedamput
zahvalio na svoj dobroti ljubavi što su mi je tako
i

i

i

i

i

i

i

i

i

227

dugo

i

rado

svi izgrlili

i

Na

rastanku su se sa mnom
Svi su oni znali, da ne volim

iskazivali.
poljubili.

Talijane;

pa su mi u

lupamo.

Miss Hollman zahvalio sam se napose, a

onda

pooh

šali govorili

neka

ih

samo

iz-

spavati.

Ustao sam rano, ranije no što je trebalo. Sve
spremno. Prtljaga je još juer bila predana
na stanici. Živko je ve bio došao bio sa mnom u
blagovaoni, dok sam uzimao kavu. Par minuta
poslije sedam oprostio sam se ponovno sa onima,
koji su ve bili ustali, a mnogi pooše s nama na
stanicu. Vlak za Southampton polazio je sa stanice
je bilo

i

ve

Vicloria tono u osam sati. Na stanici su
bili
mnogi moji prijatelji, pripadnici jugoslavenske kolonije u Londonu. Sluajno je za Pariz putovao
lan »Jugoslavenskog Odbora« Dr. Jedlovski sa
svojom suprugom. Putnika nije bilo mnogo, zauzeli
smo mjesta ponovo izašli na peron. Ono malo
vremena, što nam je još preostajalo, razgovarali
smo živahno o svemu, a onda je došao
rastanka. Ušli smo u vagone s prozora nastavili naš razgovor. Svaki od njih htio je da me još jedamput
pozdravi, nešto primjeti ili da se našali. Tono u
osam dan je znak za odlazak vlak se polagano
poeo kretati. Svi moji prijatelji znanci stali su mahati šeširima
glasno pozdravljati. Netko je od njih
kliknuo: »Živila Jugoslavija!«
svi se povedoše za
njim.
sam još njihove povike, rije »Živila« a
i

i

as

i

i

i

i

i

uo

onda

ubrzana lomnjava vagonskih kolesa nadviodvukla nas daleko. Voz. je jurio
uzornom brzinom za dva sata trebao sam ve napustiti Englesku
parobrodom prijei u Francusku.
Srce mi ie živo kucalo, a glavom mi se motalo
stotinu misli. E>io sam uzbuen pri samoj pomisli,
je

kala njihove rijei

i

i

i

228

da

u se nakon toliko

godina

vratili

u svoj zaviaj.

Posljednji puta vidio sam rodni kraj maja mjeseca
više ga nikada neu
1915. godine
vidjeti.
Preostajalo mi još samo jedno: Htio sam na svojoj
duši osjetiti roenu grudu i svim mojim uvstvima

moi

i

zagrliti

naš narod!

.

.

.

229